Molim vas, što mislite o ovome:
Torinsko platno
Prvu sumnju bi mogla izazvati činjenica da je tekstil mogao preživjeti razdoblje od skoro dva milenija s tako malo oštećenja. Međutim, postoje brojni komadi platna koji su znatno stariji i bolje uščuvani od torinskog pokrova. Neki su stari i preko 3500 pa čak i 5000 godina.. Suha klima Bliskog Istoka vrlo je povoljna za dugo čuvanje tekstila i svitaka. Danas postoji jednostavan test da bi se odredila starost svakog organskog materijala, mjerenjem količine radioaktivnog izotopa ugljika. Kada organski život prestaje, količina radioaktivnog ugljika opada, a nakon približno 5730 godina, ostaje polovica prvotne količine radioaktivnog C-14. Kod takvog ispitavanja moguće su greške od oko 10 % što bi moglo značiti + ili - 200 godina ako je predmet star 2000. godina.
Prema židovskom Evandjelju koje su upotrebljavali Nazariti, Isus je nakon uskrsnuća poklonio pokrov "svečenickom sluzi". Može se pretpostaviti da primalac nije bio Isusov neprijatelj ili netko tko ga je nedavno pokušao ubiti. Prije će biti da je svečenicki sluga primio neprocjenjivi poklon kao nagradu za neku naročitu uslugu.
Oko 325. n.e. biskup Eusebius iz Cezareje pisao je u svojoj "Historia Ecclesiastica" da je kralj Edesse (Abgar) poslao glasnika u Jeruzalem i pozvao Isusa da dođe u Edessu i iscjeli ga od kroničnog osipa. Pisac spominje prepisku između Isusa i Abgara koju je dobio iz arhiva edeškog kralja. Prema toj prepisci Isus nije mogao sam putovati, ali je poslao nosača "Dobrih Vijesti", tj. jednog od sedamdeset učenika spomenutih u Evandjelju po Luki (luka 10,1). Učenik je imao grčko ime Tadeus a na sirijskom su ga zvali Addai. Isus ga je poslao Abgaru s tajanstvenim portretom. Pomoću čudesne moći tog Isusog portreta kralj se u tren izliječio i odmah se obratio Isusovu učenju. 57. godine n.e. Abgarov drugi sin Manu VI, naslijedio ga je na edeškom prijestolju. Portret nestaje a kasnije se saznaje da je sveta relikvija bila sakrivena u hermetičko zapećačenom udubljenju iznad zapadnih vrata grada Edesse i nije bila pronađena sve do 540 god. n.e kad se gradski zid trebao srušiti. Idntificiran je kao nesumljivo izvorni portret. Ponovo otkrivena slika (otisak na platnu) smještena je u velikoj crkvi (katedrali Aja Sofija) i brižno je čuvana pod ključem u srebrnoj kutiji. Od tog trenutka pa nadalje, pokrov se zvao "mandylion" i smatran je vrlo svetim i vrijednim da su ga rijetko pokazivali. Vjeruje se da riječ "mandylion" potječe od arapske riječi mindil što znači ručnik. Po vjerovanju pisca knige "Isus Krist je živio u Indiji" moguća veza je i sanskrtski pojam manadala što znači "krug" i upotrebljava se kao mistični lik okruglog oblika. One simbolički predstavljaju vjersko iskustvo i određene spiritualne i kozmičke odnose s božanskim. Prije nego što se pokrov ponovo pojavio, Isusa su slikali kao učitelja istine, poput drevnog filozofa, ili kao pastira. Kada se poceo štovati "mandylion", Isusove slike su dobile začuđujuću sličnost s okruglom slikom na pokrovu. Od onda je Isus obično slikan s prijeda, s velikim otvorenim očima, s dugom kosom razdjeljenom po sredini, bradom podjeljenom na dvoje, širokim nosom, zrelih godina; a glava se uvijek pojavljuje ispred kružne pozadine - aureole. Zato se s razlogom vjeruje da je edeška slika, izvorni portret koji je postao osnova za sve kasnije portrete.
943. god.n.e. carska bizantijska vojska opkolila je grad Edessu i zatražila predaju platna u zamjenu za dvjesto zarobljenika i poštedu grada. Narod Edesse je pristao na zahtjeve i 944. godine pokrov konačno stiže u Konstantinopol i tu je bio pohranjen u kapeli Pharos tokom iduća dva i pol stoljeća.
Torinsko platno
Prvu sumnju bi mogla izazvati činjenica da je tekstil mogao preživjeti razdoblje od skoro dva milenija s tako malo oštećenja. Međutim, postoje brojni komadi platna koji su znatno stariji i bolje uščuvani od torinskog pokrova. Neki su stari i preko 3500 pa čak i 5000 godina.. Suha klima Bliskog Istoka vrlo je povoljna za dugo čuvanje tekstila i svitaka. Danas postoji jednostavan test da bi se odredila starost svakog organskog materijala, mjerenjem količine radioaktivnog izotopa ugljika. Kada organski život prestaje, količina radioaktivnog ugljika opada, a nakon približno 5730 godina, ostaje polovica prvotne količine radioaktivnog C-14. Kod takvog ispitavanja moguće su greške od oko 10 % što bi moglo značiti + ili - 200 godina ako je predmet star 2000. godina.
Prema židovskom Evandjelju koje su upotrebljavali Nazariti, Isus je nakon uskrsnuća poklonio pokrov "svečenickom sluzi". Može se pretpostaviti da primalac nije bio Isusov neprijatelj ili netko tko ga je nedavno pokušao ubiti. Prije će biti da je svečenicki sluga primio neprocjenjivi poklon kao nagradu za neku naročitu uslugu.
Oko 325. n.e. biskup Eusebius iz Cezareje pisao je u svojoj "Historia Ecclesiastica" da je kralj Edesse (Abgar) poslao glasnika u Jeruzalem i pozvao Isusa da dođe u Edessu i iscjeli ga od kroničnog osipa. Pisac spominje prepisku između Isusa i Abgara koju je dobio iz arhiva edeškog kralja. Prema toj prepisci Isus nije mogao sam putovati, ali je poslao nosača "Dobrih Vijesti", tj. jednog od sedamdeset učenika spomenutih u Evandjelju po Luki (luka 10,1). Učenik je imao grčko ime Tadeus a na sirijskom su ga zvali Addai. Isus ga je poslao Abgaru s tajanstvenim portretom. Pomoću čudesne moći tog Isusog portreta kralj se u tren izliječio i odmah se obratio Isusovu učenju. 57. godine n.e. Abgarov drugi sin Manu VI, naslijedio ga je na edeškom prijestolju. Portret nestaje a kasnije se saznaje da je sveta relikvija bila sakrivena u hermetičko zapećačenom udubljenju iznad zapadnih vrata grada Edesse i nije bila pronađena sve do 540 god. n.e kad se gradski zid trebao srušiti. Idntificiran je kao nesumljivo izvorni portret. Ponovo otkrivena slika (otisak na platnu) smještena je u velikoj crkvi (katedrali Aja Sofija) i brižno je čuvana pod ključem u srebrnoj kutiji. Od tog trenutka pa nadalje, pokrov se zvao "mandylion" i smatran je vrlo svetim i vrijednim da su ga rijetko pokazivali. Vjeruje se da riječ "mandylion" potječe od arapske riječi mindil što znači ručnik. Po vjerovanju pisca knige "Isus Krist je živio u Indiji" moguća veza je i sanskrtski pojam manadala što znači "krug" i upotrebljava se kao mistični lik okruglog oblika. One simbolički predstavljaju vjersko iskustvo i određene spiritualne i kozmičke odnose s božanskim. Prije nego što se pokrov ponovo pojavio, Isusa su slikali kao učitelja istine, poput drevnog filozofa, ili kao pastira. Kada se poceo štovati "mandylion", Isusove slike su dobile začuđujuću sličnost s okruglom slikom na pokrovu. Od onda je Isus obično slikan s prijeda, s velikim otvorenim očima, s dugom kosom razdjeljenom po sredini, bradom podjeljenom na dvoje, širokim nosom, zrelih godina; a glava se uvijek pojavljuje ispred kružne pozadine - aureole. Zato se s razlogom vjeruje da je edeška slika, izvorni portret koji je postao osnova za sve kasnije portrete.
943. god.n.e. carska bizantijska vojska opkolila je grad Edessu i zatražila predaju platna u zamjenu za dvjesto zarobljenika i poštedu grada. Narod Edesse je pristao na zahtjeve i 944. godine pokrov konačno stiže u Konstantinopol i tu je bio pohranjen u kapeli Pharos tokom iduća dva i pol stoljeća.