Dan mrtvih

Jeste li znali da se blagdan Svih svetih originalno obilježavao u svibnju? Na 1. studenog pomaknut je s nakanom da se smanji važnost poganske proslave Noć vještica koji se održavao noć prije 1. studenog. Religijske vođe uvidjeli su kako je Noć vještica previše popularan festival da bi ga se jednostavno ukinulo, te su smatrali da će prebacivanjem kršćanskog blagdana na isti datum, poganski praznik polako izumrijeti. Iako se to desilo 835. godine, ni 1170 godina nije pomoglo da Noć vještica i dalje ne plijeni pažnju…

Sam blagdan Svih svetih, koji je spomen-dan svetaca i mučenika, datira iz doba rane crkve kada su kršćani obilježavali dan smrti mučenika sjećajući se njihovih žrtava. U doba Dioklecijanovih progona broj mučenika se toliko povećao da više nije bilo moguće odati poštovanje svakome pojedinačno na dan njihove smrti, te su odabrali jedan dan u godini sjećajući se svih onih koji su bili sveti. U 10. stoljeću benediktinci su uveli i Dušni dan, koji se obilježava 2. studenog, za spomen ostalih vjernih mrtvih koji nisu bili sveci. Iako u crkvenom kalendaru dan Svih svetih i Dušni dan slijede jedan iza drugog, među narodom se dan 1. studenog povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve.

Takav čin sjećanja pokojnih i odavanja poštovanja bližnjima, djelo koje jest puno ljubavi i dobrih namjera, je od 13. stoljeća dobilo novu, iskrivljenu dimenziju. Naime, tada je katolička crkva prvi puta na koncilima propagirala ideju čišćenja izabranih kroz čistilište, te se vjerne počelo ohrabrivati da kroz molitve i mise pomognu preminulima prijeći iz čistilišta u raj. Paljenjem svijeća za pokojne, molitvama za umrle duše i plaćanjem misa zadušnica, bližnji i dan danas pokušavaju olakšati put dušama koje su umrle. Ideja da živi mogu djelima pomoći preminulima kako bi ovi ušli u nebesku radost, zapravo najviše pomaže živima utješiti se nakon gubitka bliske osobe, ali to nije pokrepljeno Biblijom.

Pojam čistilišta je ljudska, teološka tvorevina koja ne postoji u Riječi Božjoj, a njezino postojanje samo odvraća ljude od istine i umanjuje osobnu odgovornost svake osobe za njezino spasenje. Propagiranje čistilišta skreće nas s pravog puta jer umanjuje važnost odgovornog života koji će nas odvesti u raj, a ne u pakao, jer između njih ničega zapravo nema. Svršetak puta nije negdje između, na raskršću, u čistilištu; već pred Sucem: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud.“ (Hebrejima 9:27)

Kad ne možemo misama zadušnicama, kako možemo pomoći drugima? Osobi možemo pomoći samo dok je živa, da se odluči za Istinu i da joj pomognemo živjeti Istinu. Bog je predvidio spasenje: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“ (Rimljanima 10:9); i posvećenje, koje je svakodnevan proces odlučivanja za ono što je Božje, a ne zemaljsko: “Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak je - život vječni.“ (Rimljanima 6:22).

Svima koji se prisjećaju pokojnih na ove dane, uz izraze sućuti, treba reći
i istinu. Naime, život je jedan i Bog ne želi da ga provedemo u zabludama i žaljenju za propuštenim u našim i tuđim životima. (I.Š.)

Preuzeto sa facebooka....

Blagdan je Svih svetih. Znate li uopće što je to?

BLAGDAN je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi kanonizirane svece te one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, a nisu kanonizirani.

Svi sveti slave se 1. studenoga, a taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.

Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti.

U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: proroka Izaije pokraj ribnjaka Siloe i Zaharijin u dolini Cedrona.

S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako se danas podrazumijeva, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.

Prema Drugome vatikanskom saboru štovanje svetih proistječe iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve - pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevaju istu pjesmu slave svojem Bogu.

Dušni dan je 2. studenoga

Dušni dan slavi se svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih pokojnika. Taj dan su pohodi grobovima i grobljima znak pažnje i vjere. Tog dana ljudi se mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, odlaze na svetu misu, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo "gdje s oka svaka suza nestaje".

Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život.

O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, među ostalim, svjedoče molitve za duše u čistilištu te dušice — svjećice koje se pale na taj dan.

Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan.

Taj spomendan 998. sveti Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311.

S obzirom na običaje, ti se blagdani različito obilježavaju po Hrvatskoj. Na sinjskom području ljudi su se posjećivali i tom prigodom otvarali bačve da se kuša mlado vino. Mnogi su blagdan Svih svetih smatrali prvim Božićem. U okolici Nove Gradiške ispred mjesne crkve plesala su se kola, a u nekim krajevima zvona zvone cijelu noć.

Običaj obilaženja groblja nastao je tek u 20. stoljeću. Pri blagovanju obrednim se postupcima obraćalo pokojnicima.

Po pojedinim mjestima za te su se blagdane pripremala posebno jela od leće, koja su se nudila svakomu tko naiđe ili dođe u kuću.

U nekim primorskim krajevima pekli su se posebni kolačići ili peciva lumbija, ublija i slično. Nekada rjeđe, u novije doba obvezno je uređivanje i kićenje grobova cvijećem, paljenje svijeća, škropljenje posvećenom vodom.

Etnolozi ističu i kako se u krapinskom kraju za blagdan Svih svetih obvezatno, uz ostalo meso, na stolu morala naći purica s mlincima i kruškama makarijama. Prve mlade purice, uhranjene, pekle su se baš za taj blagdan. Uz tu pečenku, uglednije su gospođe pripremale i neke svoje specijalitete po kojima su se razlikovale od ostalih. Tako su neke uz kuhanu govedinu servirale muštardu, a kod drugih purica je bila nadjenuta kestenjem ili jetricama.

Prvi put u godini na taj su se blagdan pekle orehnjača i makovnjača te više vrsta sitnih kolača.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/blagdan-je-svih-svetih-znate-li-uopce-sto-je-to/2128585.aspx

Zašto posjećujemo groblja na Dan svih svetih? Jer slijedimo poganske običaje

VI SVETI su kao praznik poznati svima, tada je neradni dan i razdoblje u godini kada posjećujemo groblja. No, ono što mnogi ne znaju je što ta kršćanska svetkovina uistinu znači, od kuda dolazi i što bismo zapravo trebali slaviti na taj dan. Jer – ako ćemo biti iskreni, mi uopće ne slavimo ono što bismo trebali.

Naime, Svi sveti (Sesvete, Sisveti itd.) rimokatolička je svetkovina kojom se slave svi sveci, oni koji su već kanonizirani, ali i oni koji to još nisu. No, idemo li mi tada u crkve i veličamo li neke nama važne svece i upućujemo li im molitve? Ne, mi za Svi svete posjećujemo groblja.

Pa zašto, na koji su način naši mrtvi djedovi i pradjedovi povezani s, primjerice, svetim Antunom? Nikako, jer mi zapravo odlaskom na groblja štujemo drevnu tradiciju pogana naziva Samhain.

Kako se Samhain pretvorio u Sve svete

To da na Svi svete slijedimo pogansku tradiciju potvrđuju povijesne činjenice koje priznaje Katolička crkva i o čemu znaju pisati, ako se čita između redaka, i naši svećenici kada govore o povijesti Svih svetih.

Naime, Papa Grgur IV premjestio je u 8. stoljeću blagdan kojim se slave kršćanski mučenici s 13. svibnja na 1. studeni kako bi ga se slavilo u isto vrijeme kada se održavao drevni keltski blagdan Samhain, koji je označavao Novu godinu. Naime, time je htio pridobiti stanovništvo koje je još uvijek bilo vezano za svoju stoljetnu pogansku tradiciju da na taj datum, ako već mora nešto slaviti, slavi kršćanski praznik.

Seljani i građani prihvatili su promjenu naziva, ali su zadržali stare običaje kojih se držimo i dan-danas. Naime, tijekom Samhaina pogani su štovali svoje pretke i slavili ponovno rođenje boga Sunca. Tada je za njih bilo posebno razdoblje kada su se mrtvi vraćali među svoje najmilije. Pagani su za njih uređivali svoje domove, oltare, nudili im hranu, cvijeće i palili male krjesove.

Poznato? Mi za Svi svete, kao i stari pogani, nudimo mrtvima cvijeće i palimo male vatre. Doduše, krjesove smo prekrstili u lampaše. Obojili smo ih u crveno ili bijelo i na njih stavili križ kako bi više izgledali kršćanski, no u biti je princip isti. Mi za Svi svete ne slavimo kršćanske svece, već našim precima nudimo poklone i vatru.

Što je onda Noć vještica ili Halloween?

Poznato je da katoličkim fundamentalistima jako smeta proslava Noći vještica, odnosno Halloweena. Tako je, primjerice, prošloga tjedna katolička udruga Vigilare napala trgovački lanac Lidl "zbog promicanja boleština, kulture smrti i kanibalizma", zato što su prodavali proizvode s tematikom Noći vještica.


Noć vještica ili Halloween je praznik koji se slavi noć uoči Svih svetih, 31. listopada. Sam naziv Halloween zapravo je skraćenica od All Hallows' Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svi svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Portoriku, Australiji i Novom Zelandu.

Dakle, radi se opet o kršćanskoj proslavi svih poznatih svetaca koja potječe, kao i kod nas Svi svete, iz keltske tradicije. Da ne bi bilo zabune, u zemljama u kojima se slavi Halloween (31. listopada), slavi se i dan Svi svetih (1. studenog), ali i Dušni dan (2. studenog). Te zemlje se tradicionalno samo jedan dan više sjećaju svojih mrtvih; i to je sve. S time da je njihov dodatan dan preuzeo neke oblike slavljenja iz keltske tradicije koje mi nismo, poput maskiranja, bojenja lica, obilaženja kuća te naglašenog promišljanja smrtnosti i prolaznosti.

Zanimljiva je informacija kako se u Meksiku, Južnoj Americi i Španjolskoj Dan mrtvih također slavi 31. listopada te 1. i 2. studenog. S time da oni imaju još ekstravagantnije rituale od onih tijekom Noći vještica. Oblače se u kosture, štuju lubanje, pripremaju najdraža jela pokojnika, nose cigarete na njihove grobove kako bi mogli povući još jedan dim itd. Razlika je u tome što je na njihovu inačicu kršćanske svetkovine utjecala kultura drevnih Azteka, a sama proslava je toliko specifična da je 2008. uvrštena u UNESCO-ovu nematerijalnu svjetsku baštinu.

Imamo i mi Dan mrtvih

Hrvati također slave Dan mrtvih. Mi ga zovemo Dušni dan i on pada 2. studenog. Tada se stvarno slave mrtvi vjernici, a Vatikan ga je službeno potvrdio u 14. stoljeću.

Naime, Samhain se tradicionalno slavio nekoliko dana tako da nije čudno da se i u ovom slučaju kršćanstvo prilagodilo već uvriježenim proslavama naroda. Nema u tome ničega lošeg čak ni iz vjerske perspektive. Dapače. Fleksibilnost i dostupnost kršćanstva jedan je od razloga zašto se ono toliko proširilo.

U ranim stoljećima srednjeg vijeka na religioznom tržištu bilo je puno ponuda, a jedna stvar koja je odvajala kršćanstvo i davala mu prednost spram, primjerice mitraizma ili neke druge religije je to što je ono u svoje redove primalo sve; i robove i strance i žene. Svi su mogli sudjelovati u ritualima i svi su smjeli slušati riječi Isusa. Druge religije bile su više isključive, nisu svima dopuštale sudjelovanje.

Zašto bi nas bilo sram naših poganskih korijena?

Kršćanstvo je u svojoj ranoj povijesti u svrhu širenja vjere bilo izrazito otvoreno i fluidno, nije mu na početku bilo važno čije svetkovine usvaja. Ono što je bilo bitno je da ljudi prihvate Krista i njegova učenja.

Danas su fundamentalne kršćanske struje u tom smislu postale krute. Zašto je bitno kako neki slave Dan mrtvih, Svisvete ili Noć vještica? Društvo evoluira, religija evoluira, mi evoluiramo. U čemu je problem da prilikom polaganja cvijeća na grob naših najmilijih slijedimo tradiciju koja je starija od one kršćanske. Nikoga time ne izdajemo. Vjerni smo tisućljetnoj praksi pokazivanja ljubavi i poštovanja onima koji su nam podarili život. Možemo to činiti i kao kršćani i kao pogani i kao ateisti.

Uostalom, zar nije dvolično prihvatiti jedne poganske rituale (i to prikladno pomesti pod tepih), a onda osuditi one koji su prihvatili neke druge i proglasiti ih kanibalima ili vješticama?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-posjecujemo-groblja-na-dan-svih-svetih-jer-slijedimo-poganske-obicaje/2128568.aspx