U zimu 2007./2008. god. bio sam na predavanjima Miroljuba Petrovića.
Zainteresirala su me jer su teološke i religiozne stvari bile zapakirane i zamaskirane pod geologijom, inače nebi tamo nikad išao.
Bio sam polovično, ali su me zainteresirala, i uzeo sam nekoliko DVD-ia.
Mene su ta predavanja uputila na drugu stranu, da sagledam da nije sve možda onako kako su nas učili cijeli život.
Iz teške komunističke i ateističke porodice potječem.
Baka nikad nije smjela priznati da li me je tajno krstila dok mi tate nije bilo u blizini.
Jedan od mojih prijatelja je probao i prošao kroz svašta.
Radio sa viskom, bioenergija, joga,........
Ali nešto se desilo i prestao je i krenuo je drugim putem.
Svake godine kada mi je dolazio govorio mi je da idem u crkvu – Katoličku – a za drugu nisam ni znao. Jer mi je želio dobro. Znate ono – slao Muju 3 puta da te spasi.
Probao sam više puta, ali se tamo nisam osjećao dobro, ništa nisam osjetio.
Trebalo je vrijeme da sve sjedne, da bude više problema, da malo pročitam drugu stranu, da uvidim kroz stručnu, svjetovnu literaturu da sve Crkve i ono što se čini u njima – nije dobro.
Početak je bio ovakav:
Inače sam se bavio okultnim, vudu, viskom, reikijem, prizivanjem duhova, wuwejom – na koji smo po nagovoru voditelja došli svi – cijela familija. Tu je moja kćer, tada je imala oko 8 godina pokazala nadnaravnu snagu – vukla je mene i suprugu po tapisonu – mi smo ležali i držali se jedno za drugo.
Nedugo nakon toga nama se u kući su se počeli pojavljivati „duhovi“. Kćerka ih vidi – sive sjene, stalno je u strahu. Supruga i ja ih ponekad čujemo – zvukove kao da se je nšto pomaklo, ali kad dođemo pogledati – ništa se nije pomaklo. Ili zvuk – pukla daska, ali ništa nije puklo. Ili mačak prevrne vrečicu, izbaci stvari, uleti u vrečicu i trči po kući s njom dok se ne zabije u zid, ali kad se dođe kazniti mačka – on je vani, a vrečica uredno stoji. Masa takvih događanja – zvukova.
Jedne noći smo i kćer i ja vidjeli isto – plavu svjetlost.
Probudilo me promjena – svjetlo, jako plavo na plafonu, kao da reflektor plavi svjetli prema gore. Kćer ima malu noćnu lampu plave boje, ali ona jedva svjetli. Kad sam htio ustati da vidim što je to – to se ugasilo. Ustao sam i pogledao lampu, ali ona je bila isključena iz utičnice. Legao sam opet spavati. Nakon nekog vremena, zove me kćer da dođem kod nje spavati jer se boji. U jutro je pitam što se bojala. Kaže – na podu u njenoj sobi bila je kugla plave svjetlosti, i onda kada sam ja bio u sobi, ali ja nisam ništa vidio.
Na mom poslu radi i jedan zaštitar koji je svestran – pilot, paraglaider, padobranac, ronilac, dipl.jur..... veoma je načitan i ide u Evangelističku Pentokostalnu crkvu. Kad sam mu ispričao dogodovštine o duhovima u kući, savjetovao me da za probleme oko duhova odem razgovarati sa njegovim Pastorom.
Ali nikako da krenem, jer zaboravim adresu, pa je ovo važnije, pa ono.
U ljeto 2008. god. otišao sam u nedelju u jutro na misu da obavim razgovor.
Dođem na datu mi adresu, a ono sve čudno! Pa kakva je to Crkva? Nema Isusa, nema Marije, ničega.
Svi su kao familija, rukuju se pozdravljaju, ljube, pričaju,…...
Ovo nije nikakva Crkva, to je nekakva sekta. Šte će sad biti ?
Kad sam došao tamo – osjećao sam se strano, jer mi takvo iskazivanje emocija i radost nije normalno – normalno mi je kao što je to bilo i u mojoj kući - ništa.
Stajao sam jer nije bilo slobodnog mjesta za sjesti.
Htio sam pobjeći od tuda, jer tu ne pripadam. Osjećao sam se uspaničeno.
Kad sam krenuo da pobjegnem, jedan čovjek me uhvati nježno za ruku i kaže mi da sjednem kraj njega. I ja, što ću, sjeo.
Počela muzika i pjevanje, a ja u plač. Curi iz mene kao kišna godina. A znate da muški ne plaču. Sva sreća da me mama naučila da u žepu uvijek imam maramicu.
U slavljenju i pjesmi počne i molba da se pomogne drugima bolesnima.
I ja kažem u mislima –DAJEM SVOJ ŽIVOT ZA ZDRAVLJE SUPRUGE– ima multiplu sklerozu, i stalno me opružuje da joj nisam bio dobar, dovoljno je pratio u bolesti, da ovo, da ono,(znate žene) – što je istina.
A glas u mojoj glavi mi odgovori – TO NIJE TVOJ ŽIVOT DA GA TI DAJEŠ!
Otvorim oči i gledam okolo, tko to govori!? Pa to meni u glavi govori glas! Sad ću morati još ići i na psihijatriju.
I tako je počelo. Svake nedjelje odem u crkvu i počnem plačem.
Onda mi se prikaže neki moj grijeh i kako da ga riješim.
Druge nedelje dođem opet u Crkvu. Počne muzika – slavljenje, a ja opet u plač. Ali bio sam pametan, pa sam ponio 2 maramice. U sred slavljenja kaže mi glas – ISPRAVI GRIJEH PREMA RODITELJIMA! Ovaj put nisam otvorio oči i gledao tko to govori – znao sam!
U ponedeljak sam odmah nazvao sutkinju da dogovorim vraćanje stana koji sam na nagovor i prevaru prepisao na sebe, a roditelji me tužili, a onda i ja njih tužio.
Na dan suđenja otac je došao po mene na autobusni kolodvor. Tata je tada imao 85 godina. Vozili smo brzinom od oko 60 km/h po ravnoj cesti, kad iznenada 10 m ispred nas izleti američki veliki terenac – pick up. Kad stojiš – hauba ti je u visini očiju.
Inače divlje, trkački vozim i znam što se može izbječi, a što ne. Ovo je bilo za direkt sudar. I tada mi se vrijeme uspori i vidim kako se veliki kromirani branik približava, kako polako trga šofer šajbu i mene pomete na suvozačkom mjestu.
I tada zavapim Bogu: O Bože, sad neću moći ispraviti grijeh prema roditeljima!
Meni se činilo kao da smo prošli kroz njega, kao kroz maslac, ko kroz maglu. Ništa se nije desilo. Nismo ga ni dotakli, niti se zanesli.
Bog je načinio da ostanem živ i ispravim grijeh, jer sam iskreno to htio.
Nakon kojeg mjeseca rekao mi je da idem kod roditelja, i molim ih za oprost.
I to sam napravio.
I tako sljedeće nedelje mi kaže da ne lažem, pa da ne kradem, kao po 10 Božjih zapovjedi.
Ali išao sam još jednom, kao ovo za zadnji put, ukrasti nešto, a poslije je odmah stigla kazna – izgubio sam jedan izgledni posao.
Kada sam posumnjao da tu ipak ništa nema, jer mi se ništa taj dan nije ukazalo, otvorim oči usred plača i vidim na stolici ispred sebe- plavu sa crnim slovima - Bibliju. Glas mi kaže – čitaj Bibliju!
Pročitao sam najstariju knjigu na svijetu tek u pedesetim, ali sam je ipak pročitao, i opet je čitam, svaka 2 mjeseca je komplet pročitam - studiozno, ali i druge teološke tekstove i studije. Pročitao sam i Katekizam. Pročitao sam I Biblijske škole Jehovih Svjedoka, Adventista, I drugih Protestanata. Ali mi je Bog uvijek, od početka ukazivao na očito kriva skretanja pojedinih denominacija. Bog mi je dao puno slobodnog vremena po danu tako da sam stalno sa Biblijom. TV ne gledam, novine ne čitam.
Ja sam veliki grešnik - bio. Ne možete zamisliti kakav. Rekli bi za mene – ovčica, da ali ispod ovčjeg runa je vuk. Neke stvari koje sam radio nikad neću reći nikome osim Bogu, jer bi završio u zatvoru ili negdje još gore.
Znam da sam se počeo polako popravljati iznutra na bolje.
Prestao sam krasti, lagati,....
Krstio sam se u moru.
Prije 8 mjeseci Bog mi je rekao da vozim po znakovima. Počeo sam, a inače, radi informacije, tako sam vozio da se nitko nije htio voziti sa mnom, ni supruga koje me poslala 3 mjeseca kod psihijatra – vozio sam još gore. Svaki zavoj ručna i proklizavanje. Bilo je I totalki, ali sada uviđam da me je Bog svaki put sačuvao, a u bolnicu sam išao samo zato da izvučem lovu.
Jednom sam kasnio na slavljenje, pa sam pitao da li sad mogu po starome – divljački odvesti, jer ipak idem na Bogoslužje. Dođe mi – NE. I ja pomalo po znakovima, sa 15 minuta zakašnjenja krenem i stignem. Sjednem i pogledam na sat, a ono – ko da nisam kasnio!!!!
Ali ipak se je žena rastala od mene. Jednom mi je rekla – što je tebi važnije – taj tvoj Bog ili ja? – Znate već, moj odgovor je bio – prvi mi je od sada Bog, a ti si mi na drugom mjestu. Otišao sam od kuće sa gaćama na štapu. Bog mi je rekao da ništa ne tražim – I bio sam miran I zadovoljan.
Nakon 7 dana podstanarstva, zove me prijatelj I kaže dođio u moj apartman – imaš sve preko zime đaba.
U 5. mjesecu sam prešao u jednu kućicu od 40 kvadrata – isto sve đaba, bez režija.
Što gazdarica u susjednoj kući skuha – jedim I ja.
Hvala ti Bože.
I tako dođem u Crkvu, sam. Ljudi oko mene, ali ja sam. Bez familije.
Počne slavljenje, ja u plač, a jedna sestra, me zagrli – prebaci ruku preko mojih leđa.
Taj tren ja osjetiv veliku toplinu iz ruke, pa kao da me Bog zagrlio, pa kao da me anđeo (znam da nema krila) primio pod krilo, kao što sam kasnije u Bibliji pročitao – kokoš kad stavi svoje pile pod krilo u zaštitu. I reče mi – NISI SAM!
O hvala ti Bože.
Počeo sam govoriti u jezicima – do sada 3 različita. Kao da brzo čitam neki tekst.
U Crkvu su došli neki mladi iz USA kao proroci. Mene su pozvali van, položili ruke na me, pa mi rekli da ja dalje polažem.
Jedan njihov prorok mi je rekao da me Bog voli.
I tako sam imao svakojakih pozitivnih doživljaja od Boga.
Ne smijem više pisati, jer će me vikati da sam preopširan.
Hvala i slava I čast našem Bogu Ocu Jahvi i njegovom Sinu Isusu Kristu i Svetom Duhu.
Amen.
Iskustvo obraćenjapon 14 vel 2011, 23:36