Karavana se približavala i mogao je već vidjeti obrise grada Damaska. Najednom obasja njega i njegove pratioce s neba velika svjetlost, sjajnija od podnevnog sunca pod kojim su hodali. Svi su popadali na zemlju, a glas koji je odjednom progovorio mogao je čuti jedino Pavao, Savao: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“. „Tko si, Gospodine?“ - upita ga Pavao. U svjedočenju pred Agripom o svom obraćenju Pavao veli kako mu je Gospodin tada rekao: „Ja sam Isus koga ti progoniš! Nego, ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima“, (Dj 26, 15-19). Nakon ovoga događaja su Pavla, oslijepljenog od svjetla, odveli u Damask, gdje je čudesnim Božjim zahvatom po čovjeku Ananiji nakon tri dana opet progledao.
Taj čovjek više nije onaj stari Pavao. Sve ostavlja za sobom. Od tada njegova jedina briga i smisao i radost biva raspeti i uskrsli Krist. Primio je krštenje, i počeo se je žarko raspitivati o Isusu i propovijedati o svome mističnom iskustvu. No, nije našao na odaziv pa je odlučio na dulje vrijeme otići u samoću, u Arabiju. U Arabiji je zasigurno proširio svoje vjerske spoznaje, molio, upoznao se sa otajstvom Krista i radosnom vijesti. Vratio se je u Damask, odakle je krenuo putovati cijelim dostupnim mu svijetom i tako čitav svoj život budno, plodonosno, aktivno živjeti za Krista.
Razlog njegova dolaska u Damask bio je progon Isusovih sljedbenika. Prva scena u Novome zavjetu u kojoj se Pavao pojavljuje je izvještaj iz Djela apostolskih o smrti prvog kršćanskog sveca mučenika Stjepana, kojoj je Pavao prisustvovao kao svjedok i pristalica. U svojim poslanicama taj učenik, apostol, svjedok, sužanj, sluga, hrabri neumorni misionar Kristov sebe naziva, sjećajući se svoje prošlosti, progoniteljem i pustošiteljem Crkve, huliteljem, nasilnikom, čovjekom koji se svim silama bori protiv Imena Isusa Krista, nadahnut prijetnjom i pokoljem. Kako bismo bolje razumjeli njegovu revnost u proganjanju Kristovih sljedbenika trebamo se prisjetiti njegove prošlosti.
>>>Ovaj moj naslov je provokativan da privučem ljude da čitaju post!I one koji inače nebi čitali da sam npr. stavio naslov "Zašto je Pavao prešao na kršćanstvo!"malo bi to tko pročitao!
No ovo je poanta!
Zašto se Pavao obratio?Zašto je ostavio Židovsku vjeru i prešao na Kršćanstvo?
Jer mu je osobno Krist progovorio"Savle,Savle,zašto me progoniš?"
Pa lako se onda obratiti na Kršćanstvo!
Zašto tako nebi Krist progovorio Gnjusu,Sefirtu,Mlad_Vladu,Robin Udu?itd.
Zašto je Pavao imao tu privilegiju?
A bio je gori antikršćanin od njih!
Možda zato jer je sa guštom gledao ubijanje svetog Stjepana,,kog je on osobno uhvatio?
Taj čovjek više nije onaj stari Pavao. Sve ostavlja za sobom. Od tada njegova jedina briga i smisao i radost biva raspeti i uskrsli Krist. Primio je krštenje, i počeo se je žarko raspitivati o Isusu i propovijedati o svome mističnom iskustvu. No, nije našao na odaziv pa je odlučio na dulje vrijeme otići u samoću, u Arabiju. U Arabiji je zasigurno proširio svoje vjerske spoznaje, molio, upoznao se sa otajstvom Krista i radosnom vijesti. Vratio se je u Damask, odakle je krenuo putovati cijelim dostupnim mu svijetom i tako čitav svoj život budno, plodonosno, aktivno živjeti za Krista.
Razlog njegova dolaska u Damask bio je progon Isusovih sljedbenika. Prva scena u Novome zavjetu u kojoj se Pavao pojavljuje je izvještaj iz Djela apostolskih o smrti prvog kršćanskog sveca mučenika Stjepana, kojoj je Pavao prisustvovao kao svjedok i pristalica. U svojim poslanicama taj učenik, apostol, svjedok, sužanj, sluga, hrabri neumorni misionar Kristov sebe naziva, sjećajući se svoje prošlosti, progoniteljem i pustošiteljem Crkve, huliteljem, nasilnikom, čovjekom koji se svim silama bori protiv Imena Isusa Krista, nadahnut prijetnjom i pokoljem. Kako bismo bolje razumjeli njegovu revnost u proganjanju Kristovih sljedbenika trebamo se prisjetiti njegove prošlosti.
>>>Ovaj moj naslov je provokativan da privučem ljude da čitaju post!I one koji inače nebi čitali da sam npr. stavio naslov "Zašto je Pavao prešao na kršćanstvo!"malo bi to tko pročitao!
No ovo je poanta!
Zašto se Pavao obratio?Zašto je ostavio Židovsku vjeru i prešao na Kršćanstvo?
Jer mu je osobno Krist progovorio"Savle,Savle,zašto me progoniš?"
Pa lako se onda obratiti na Kršćanstvo!
Zašto tako nebi Krist progovorio Gnjusu,Sefirtu,Mlad_Vladu,Robin Udu?itd.
Zašto je Pavao imao tu privilegiju?
A bio je gori antikršćanin od njih!
Možda zato jer je sa guštom gledao ubijanje svetog Stjepana,,kog je on osobno uhvatio?