Početak ove školske godine za moje dvoje djece (3 i 5 razred). Poćeo je " fantastično". Nema mukte školskih knjiga. Što sad? Ajde brže bolje popise i u nabavku. Kad ono kao na koncertu Stonsa. Čekaj gdje sam? Karte za Stonse se ne prodaju, utakmica nije... svi čekaju knjige. Ma daj, idem kod drugog izdavača (uopće im ne želim spominjati imena) kad ono kao da su došli Beatlesi. Ma daj, opet ja, sutra će biti bolje, tješim se. Dođe i sutrašnji dan, hajd po knjige, kad ono opet isto. Čuo sam da se na Velesajmu razmijenjuju knjige. Hmm, nije loša ideja. Odemo s klincima tamo i oni za sat vremena prodaju svoje (po 20 Kn) i kupe skoro sve koje im trebaju. Joj kako su bili ponosni. Sve su sami odradili. Počela škola i učiteljica sinu (10 god.) kaže da mora kupiti novi udžbenik jer je na jednoj (čitaj JEDNOJ) stranici pošaran, odnosno netko je stavio kemijskom olovku kvaćicu!?? Ma zamisli na jednoj stranici kvaćica. Htio sam ići u školu, no žena me spriječila i otišla ona. Naravno, tamo je bilo već nekoliko roditelja koji su doživjeli istu stvar i žestoko raspravljali. Došla je i ravnateljica škole (čini mi se jedina normalna osoba), saslušala nas te rekla ( i nama i učiteljicama) kojoj učiteljici se ne sviđa što nije novva knjiga neka ode u knjižaru i kupi za svoj novac djeci knjige. O hvala Bogu da ima i razumnih ljudi.
P.S.Naravno da još jednu knjigu nismo nabavili jer je u tiskanju.