Istražni sud

Mišljenja sam da postoji tri faze suda...istražni sud za one koji su jednom prihvatili Krista, milenijski na Nebu...o tome sudu govori apostol Pavao, kada kaže da će sveti suditi svijetu 1, Kor ,6,2 i onaj posljednji kada će se donijeti presuda za grešnike...to su oni koji su opkolili Jeruzalem u Okt 20 i koje će vatra progutati Otk 20, 9....no ovu temu sam otvorio da razmišljamo o istražnom sudu i stoga ću postaviti nešto što sam ja istražio u vezi ovog suda....

III. PREADVENTNI ISTRAŽNI SUD

Vrijeme preadventne faze istražnog suda

Vrijeme prema navodima Otkrivenja

U Otkrivenju anđeo najavljuje da je došao “čas njegova suda” (Otk 14,7). I taj čas suda smješten je u apokaliptičko vrijeme kraja. Jedan od događaja iz Otkrivenja u tom apokaliptičkom redoslijedu jest vijest trojice anđela (Otk 14,6-12). Vijest prvog anđela glasi: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegovog Suda!” Razlog te konačne poruke vječnog evanđelja jest upravo taj iskaz: “Jer je došao čas njegova Suda”.

Ovdje se radi o vremenu prije drugog Kristovog dolaska, kao što možemo iščitati iz Otk 14,14. No, čas njegova Suda nije jedan trenutak, niti doslovni sat, već vrijeme koje prethodi “vremenu da se žanje” (Otk 14,15) . Ali prije nego što se žetva prikupi, mora da se održi suđenje na kojemu će se odlučiti tko će biti požnjeven i odnesen u Božje kraljevstvo.
Dalje nam Otkrivenje 14,14-20 jasno pokazuje da će naviještanje Evanđelja na svršetku vremena i preadventni istražni sud završiti velikim razdvajanjem onih koji su izabrali Boga i onih koji nisu. Krist će doći da naplati “svakom po njegovom djelu” (Otk 22,12).

“Drugim riječima – kako to pokazuje Otk 11,18 – On s jedne strane dolazi da nagradi svoje sluge, a s druge “da uništi one koji kvare zemlju”. Iz svega navedenog može se zaključiti da se sud iz Otk 14,7 ne može locirati ni u vrijeme dolaska Isusa Krista, ni u vrijeme velikog milenija. Također ga ne možemo locirati u vrijeme Kristove smrti na križu, a ni u vrijeme stvaranja, kada su Adam i Eva pali u grijeh. Stoga je dolazak vremena suda pri kraju svijeta, dok čovječanstvo još ima priliku da prihvati “vječno evanđelje”.

Vrijeme prema navodima Daniela

Uvod

Daniel 7-9 također nam prikazuju vrijeme preadventnog istražnog suda. Daniel 7 pruža sveobuhvatno viđenje tijeka ljudske povijesti, predstavljeno sa četiri zvijeri, simbolizirajući četiri svjetske imperije. Posljednja zvijer ima deset rogova, a posljednji “mali rog” pojavljuje se poslije prvih deset (Dn 7,3-. Poslije rata kojeg je “mali rog” vodio protiv svetaca Višnjega” (Dn 7,8.21), započinje nebesko suđenje (Dn 7,9.10.22). Starac sjeda na svoj prijesto (Dn 7,9), okružen velikim mnoštvom nebeskih bića i knjige se otvoriše (Dn 7,10).

Vrijeme suđenja je pogotovo točno izneseno u Dn 7,21.22: “I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, dok ne dođe Pradavni koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo”. Ovaj tekst sadrži vrmensku progresiju sa tri kronološka uzastopna događaja razdvojena s dva izričita vremenska markera.

“Prvi od njih je riječ “dokle” koji spada u vremenske prijedloge. Drugi je “dođe vrijeme”. Ova dva vremenska markera dijele tri faze aktivnosti na koje ukazuje tekst u Dn 7, 21.22. To su: Faza 1 je rat malog roga protiv svetaca Višnjega, faza 2 nebeski sud kojim upravlja Starac u korist Višnjega i faza 3 je odvojena od prethodne faze božanskog suda i nastupa poslije nje, kao što pokazuje vremenski prijedlog “i dok ne dođe vrijeme”. Poslije božanskog suđenja koje vodi Starac,”i dok ne dođe vrijeme kad sveci zaposjedoše kraljevstvo”.

Ono što treba zamjetiti jest da ova tri kronološka uzastopna zbivanja pokazuju da nebeski sud kojim upravlja Starac zasijeda poslije rata malog roga protiv svetaca Višnjega i prije nego što ti sveci prime vječno carstvo. Sve nam to govori da je to proces koji se događa prije drugoga Kristovog dolaska.


Vrijeme rata malog roga protiv svetaca Višnjega

Ako je moguće odrediti vrijeme rata malog roga protiv svetaca, onda bismo dobili jasniji indikator vremena početka suda. To je ustvari određeno vremensko razdoblje o kojem Daniel govori: “i Sveci će biti predani u u njegove ruke (malom rogu) na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena” (Dn 7,25). Ova tri i pol simbolička vremena (hebr. “iddan”) trebaju se prenijeti u doslovno povijesno vrijeme. Ista aramejska riječ se pojavljuje u Dn 4,16.23.25.32 u vezi sa “sedam vremena” Nabukodonozorove duševne bolesti. “Stoga se ova riječ “vrijeme”, odnosi na godine u doslovnom, povijesnom vremenu u toku Nabudokonozorova života. “Septuaginta riječ “vrijeme” u Dn 4. stvarno prevodi kao godine”

Svaka od tih godina sastoji se od 360 dana, kao što pokazuju paralelni tekstovi u Otkrivenju 12 i 13. Tako se to paralelno proročanstvo iz Otk 12,14 služi istim izrazom “jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena”. Malo ranije u Otk 12,6 o tom istom vremenu se govori kao o “tisuću dvjesta i šezdeset dana”. Još ranije 1260 dana se izjednačuje s 42 mjeseca (Otk 11,2), što nam govori da proročka godina ima samo 360 dana.

Prema tome, tri i pol vremena su isto što i 42 mjeseca ili 1260 proročkih dana. Na temelju načela dan za godinu, koje je opisano u Ez 4,6 i Br 14,34, simbolički dan zamjenjuje jednu stvarnu godinu u povijesnom vremenu. To znači da 1260 dana u apokaliptičkom proročanstvu označavaju 1260 godina doslovnog povijesnog vremena. Stoga tih tisuću dvjesto šezdeset godina iz Dn 7,35 započinju 538 godine poslije Krista, kada su Ostrogoti odustali od opsade Rima i kada je sila malog roga, rimski biskup, koji se tako oslobodio arijevaca, bila u stanju da nametne svoj autoritet, pozivajući se na dekret rimskog imperatora Justinijana iz 533. godine. Točno 1260 godina kasnije, francuski general L. A. Bertie ulazi u Rim, gdje zarobljava papu Pija VI i odvodi ga u zarobljeništvo u Španjolsku, gdje je i umro. “Proročanstvo Dn 7 samo po sebi ne označava kraj malog roga. Ono samo ograničava kraj perioda u kome su sveti progonjeni”.

Iz svega ovog zaključujemo da se preadventno istražno suđenje događa između 1798. godine i Kristovog drugog dolaska.

Daniel 8 i 9 s još većom preciznošću i širinom nam objašnjavaju viđenje u Dn 7. Ova dva poglavlja sadrže dvije proročke vremenske tabele, razdoblje od 2300 dana i noći i razdoblje od sedamdeset tjedana. I stoga možemo reći da su ova dva vremenska razdoblja veoma značajna za određivanje početka vremena prve faze posljednjeg suda, preadventnog istražnog suda.

Dvije tisuće i tristo dana i noći

Proročka cjelina koju sačinjavaju 8. i 9. poglavlje govori i o čišćenju Svetišta (Dn 8,14), tj. aktivnosti koja tipološki odgovara Danu očišćenja u ritualu zemaljskog Svetišta. To čišćenje će se obaviti u posljednje vrijeme, kao što možemo iščitati iz Dn 8,17.19, poslije isteka proročkog lanca od 2300 dana i noći. “Isto tako Dn 8 pokazuje da su 2300 dana i noći ustvari 2300 godina koje započinju u vrijeme Medo-Perzije i završavaju se u vrijeme kraja”. Tekst u Dn 9,24-27 pokazuje i točan datum početka lanca u vrijeme Medo-Perzije. U Dn 8,3-8 čitamo o borbi ovna i jarca koju na kraju dobiva jarac.

Izvještaj dalje kaže kad je jarac osilio da mu se veliki rog slomio, a na njegovo mjesto izrasla četiri velika roga. Od 9-12 retka čitamo o pojavi malog roga koji se uzdiže do samog prijestolja nebeskog Kneza, Zapovjednika Vojske, te mu “oduzima svagdašnju žrtvu i razara mu njegovo Sveto mjesto” (Dn 8,11). Sve to predstavlja pozadinu na kojoj se vodi razgovor nebeskih bića (Dn 8,13.14). Pitanje koje postavlja jedan od nebeskih vjesnika ima vremensko značenje “dokle će trajati ovo viđenje” (hebr. hazon). Pitanje “dokle” ukazuje unaprijed na kraj tog vremenskog perioda, na njegov istek. “Iako se interesira za kraj vremenskog razdoblja, nebesko biće ustvari želi da sazna obuhvaća li to vremensko razdoblje cjelokupni povijesni period viđenja od samog njegovog viđenja ili započinje nešto kasnije u toku tog povijesnog perioda”.

Stoga ako se može odrediti vrijeme kada taj period od 2300 godina završava, onda se može odrediti i kada započinje i koliko se dugo prostire u budućnost. Odgovori na ova pitanja zahtijevaju da se istraži pitanje: “Dokle će trajati ovo viđenje” (Dn 8,13). Sama riječ “viđenje” ima veliku važnost u svemu tome. Ona se javlja u Dn 8,1.2.13. To pokazuje da viđenje obuhvaća vremenska razdoblja ovna, jarca i malog roga, pa sve do vremena kraja. Prema tome, pitanje bi trebalo glasiti:
“Dokle će trajati viđenje koje je započelo u razdoblju ovna (Medo-Perzija), koje se proteže kroz razdoblje jarca (Grčke), razdoblje četiri roga (diadochoi), daleko u razdoblje malog roga (poganski i kršćanski), uključujući i događaje opisanje u drugom dijelu 13. retka, koji se odnose na kasniji dio razdoblja malog roga”?

Anđeoski odgovor glasi: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara, tada će Svetište biti očišćeno” (Dn 8,14). No, da bismo razumjeli ovo proročanstvo moramo povezati nit s 9. poglavljem Daniela. “Osmo poglavlje završilo je s “ne razumijem” (bin). Ali nalazimo na samom početku 9. poglavlja, da je Daniel razumio (bin) Jeremijino proročanstvo o sedamdeset godina”. Osim zajedničke terminologije hebrejskog korijena bin, Dn 8. i 9. su povezani i drugim značajkama. To su naglašena kultna pitanja: prijestup, Svetište, čisćenje; Dn 8,11-14 – prijestup, pomiriti, pomazati, ukidanje žrtava i prinosa; Dn 9,24-27. Zatim javlja se isti anđeo tumač ; riječ je o Gabrijelu; Dn 8, 16 – Dn 9,21-23. Tu je i otkrivenje koje se čuje; Dn 8,13.14. predstavlja čujni dio viđenja kao i onaj iz Dn 9,24-27. “Tu je i pojmovna veza. Veliki vrhunac djelovanja Mesije jest pomazanje Svetišta (Dn 9,24; hebr. qodeš qodašim). To se događa u početku nebeske službe Isusa Krista, jer je on bio pogubljen na Golgoti”. U Danielu 8 je čišćenje Svetiša u vrijeme kraja, poslije isteka 2300 večeri i jutara.

Sedamdeset tjedana

Daniel 9,24-27 kaže da će vremenski period milosti za Izrael potrajati sedamdeset tjedana ili 490 godina. No, ovo proročanstvo o sedamdeset tjedana sadrži trodjelnu kronologiju, tj. podijeljeno je u tri dijela: sedam tjedana ili 49 godina, šezdeset i dva tjedna ili 434 godine i jedan tjedan ili sedam godina. U sredini posljednjeg tjedna Mesija će “ukinuti žrtvu i prinos” (Dn 9,27), jer će biti pogubljen (Dn 9,26), nasilno ubijen.

“Mesijina žrtva ukinut će sustav prinošenja životinjskih žrtava u jeruzalemskom Hramu, i na taj način će starozavjetni ceremonijalni zakon naći svoje ispunjenje”. Poslije svog uskrsnuća i uznesenja Isus je pomazao “Svetog nad svetima” (Dn 9,24), tj. nebesko Svetište, te je time obilježen početak Njegove nebeske službe. Daniel 9,24 kaže “da je sedamdeset tjedana određeno tvom narodu (Izraelu) i tvom svetom gradu (Jeruzalemu)”. Budući da se ni jedan drugi vremenski period ne spominje u Dn 8 i 9, ovdje se može raditi jedino o 2300 večeri i jutara od kojega je odsječen vremenski period od sedamdeset tjedana ili 490 godina.

Oba ta perioda se odvijaju u vrijeme Medo-Perzije. I stoga ako se može odrediti točka početka 490 godine, onda se može lako odrediti i točna godina početka 2300 godina. Daniel 9,25 jasno kaže da 490 godina započinje “od časa kada izađe riječ da se Jeruzalem opet sagradi”. “Proročanstvo o obnovljenju i ponovnom zidanju Jeruzalema odnosi se na dva različita, ali povezana aspekta, naime, na obnavljanje religijsko-političke autonomije i samouprave i na fizičko zidanje Jeruzalema”.

Dekret o kojem govori tekst u Dn 9,25 mora sadržavati oba ova aspekta. Dekret cara Kira (Ezr 1,2-4) obvezuje Židove da se vrate u svoju zemlju i da sagrade Hram. U ovom dekretu, koji datira iz 538/537 pr. Kr., nema nikavih naznaka da se autorizira građenje Jeruzalema. U proglasu Kirovog dekreta, Židovi se počinju polako vraćati svojoj domovini u Palestinu (Ezr 3). Sedamnaest godina poslije Kirovog dekreta, Hram još leži u ruševinama. “Gradnja Hrama napokon je pošla kroz hrabrenje, karanje i aktivnu kooperaciju proroka Hagaja i Zaharije, oko 520 pr. Kr”. Drugi pak dekret cara Darija I (Dn 6,1-12) predstavlja samo osnaženje prethodnog Kirovog dekreta.

No sljedeći veliki dekret, poznat iz Biblije, izdan je sedme godine vladanja Artakserksa I i zapisan je u Ezri 7,12-26. Više elemenata upućuje na Artakserksov dekret, zato što je on posljednji i stoga najdjelotvorniji. On je jedini potpun, jer se odnosi na gradnju Hrama kao i obnovu administracije i političke autonomije. Uz to je jedini dekret koji je popraćen blagoslivljanjem i slavljenjem Boga: “Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu”. (Ezr 7,27).

“Isto je tako značajno što nakon ovog blagoslova i hvale – koji je Ezrina reakcija na Božje djelovanje – tekst prelazi s aramejskog na hebrejski jezik . Ovaj prijelaz prouzročio je Artakserksov dekret, što upućuje na početak nacionalne obnove”. Na temelju klasičnih povijesnih izvora, egipatskih astronomskih izvora, babilonskih astronomskih izvora, egipatsko – hebrejskih povijesnih izvora, babilonskih povijesnih izvora, zna se da je dekret bio objavljen 457. godine pr. Kr.” Prema tome, 457. godina pr. Kr. je godina početka razdoblja, a istovremeno početak 2300 godina iz Daniela 8, razdoblja od kojeg je odsječeno 490 godina. Stoga možemo zaključiti da se to razdoblje završava u “vrijeme kraja”, 1844. godine poslije Krista. Ta je godina ujedno i godina kada je započelo čišćenje nebeskog Svetišta. I kao što Daniel 7 pokazuje da je nebeski sud morao započeti poslije 1798. godine poslije Krista, tako nam Daniel 8 i 9 pokazuju točnu godinu kada je počeo preadventni istražni sud, a to je 1844. godina poslije Krista. I možemo raeći da je to zaista u toku vremena kraja (Dn 8,17.19.), i slaže se sa izrazom “čas njegova Suda” iz Otkrivenja 14,7.

Vremenska odrednica u tipologiji službi u zemaljskom Svetištu

Osim apokaliptičke literature koja pokazuje da je istražni sud započo 1844. godine, tj. u vrijeme kraja, služba u zemaljskom Svetištu pruža dodatne tipološle dokaze za vremensko određivanje prve faze istražnog suda. Aktivnost u zemaljskom Svetištu bila je podijeljena na svakodnevne i godišnje službe. Svećenici su u prilog Božjem narodu svakog dana služili u predvorju i Svetinji Svetišta. Dvaput dnevno prinošena je žrtva za sve (Izl 29,38-42), a osim toga u Svetište su dolazili grešnici koji su se kajali i donosili žrtve, tražeći pomirenje posredovanjem svećenika.

“Tu opet imamo različite elemente koji su vezane uz ovaj ritual: polaganje ruku na životinje, klanje životinja, obred jedenja mesa, obred s krvlju, pomirbena vrijednost svih žrtava, svakodnevna žrtva paljenica i prijenos i oskvrnjenost”. Godišnja služba očitovala se u obredu koji je dolazio na kraju ritualne godine, točnije na Dan pomirenja (Lev 16; 23,26-32; Br 29,7-11). Hebrejsko ime za Dan pomirenja je Jom Kipur, često prevođen kao Dan očišćenja, čime se upućuje na očišćenje i pranje grijeha (Lev 16,19.30) koje se obavljalo na posljednji dan tog rituala. Cilj Dana pomirenja obuhvaćao je više elemenata :

1. Konačno čišćenje naroda – Svetište je trebalo očistiti zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i grijeha (Lev 16,16). Isto tako ovi obredi na Dan pomirenja osim što su očistili Svetište i žrtvenike (Lev 16,16.18; Izl 30,10), bili su na blagoslov narodu zbog toga što je ovo čišćenje bilo konačno.

2. Bog sudi Izrael – U Svetištu je Bog djelovao kao sudac svom narodu. S druge strane narod je morao postiti i poniziti se (Lev 23,27), što nam govori da su Izraelci na Dan pomirenja osjećali i izražavali svoju ovisnost o Bogu.

3. Opravdanje Boga i Njegovog Svetišta – Pomoću svakodnevne žrtve priznati grijesi grešnika koji su se pokajali prenošeni su u Božje Svetište. Iako su ti grijesi dopušteni da dođu pred Boga, oni nisu mogli ostati u Božjem stanu. Stoga je na Dan pomirenja Bog vratio grijeh njegovom pravom izvoru i začetniku. Nakon čišćenja Svetišta koje je obavio Aron, pojavljuje se jarac koji ne sudjeluje u pomirbenim obredima Dana pomirenja. Taj jarac je predstavljao Azazela (Lev 16,. Premda značenje tog imena nije jasno, paralelizam “za Gospodina” i “za Azazela” daje naslutiti da se radi o osobi, vjerojatno demonskoj. Stavljanje grijeha na jarca koji predstavlja Azazela, ukazuje na demonsko podrijetlo grijeha i vraćanje na mjesto njegovog podrijetla.

Znači, tu se ne radi o žrtvenom činu, nego o obredu uklanjanja grijeha i stavljanja tih grijeha na Azazela koji zatim biva odveden u pusti kraj gdje umire. „U skladu s antitipskom ulogom Isusa Krista kao nebeskog Svećenika (Heb 6,20; 7,3.15-17) i s pomazanjem nebeskog Svetišta (Dn 9,24), naš Gospod započeo je svoju svakodnevnu službu posredovanja i zauzimanja (Rim 8,24; 1 Tim 2,5; Heb 7,25)“. On svim vjernicima omogućuje pristup Bogu (Rim 5,2; Ef 2,18) svojom boljom službom (Heb 8,6). Ta bolja služba je utemeljena na boljem zavjetu (Heb 7,22). “Kristova krv prolivena na Golgoti u pravo vrijeme po Božjem vremenskom rasporedu (Dn 9,26.27) osigurava nam ulazak u Svetište (Heb 10,19) gdje ćemo naći oproštenje svih priznatih grijeha (1 Iv 2,1.2), koji će biti preneseni u nebesko Svetište”. Dan pomirenja bio je i dan suda (Lev 23,29). Da bi se Izraelci obranili na tom sudu, trebali su vjerom koristiti odgovarajuće zamjeničke žrtve koje se prinose u toku svakodnevne službe, u toku prve faze ritualne godine. Drugi aspekt Dana pomirenja bila je odmazda ili kazna za nevjerne Izraelce koji se nisu ponizili u taj dan. Evo kako to poznati teolog Roy Gane oslikava:

“Poveznica između starozavjetnog Dana pomirenja (Lev 16) i čišćenja Božjeg Svetišta (Dn 8,14) bila je povezana s osudom onih koji su bili nevjerni Bogu i prihvaćanjem onih koji su bili lojalni. Sve ovo pokazuje da je očišćenje Svetišta iz Dn 8 kozmički, eshatološki ekvivalent starozavjetnog Dana pomirenja”.

Oni koji se nisu ponizili na taj posebni dan trebali su biti istrijebljeni iz naroda svojega (Lev 23,29), bilo Božanskom neposrednom intervencijom, ili smrtnom kaznom. Prema tome, Dan pomirenja bi svim Izraelcima donosio ili obranu i život, ili osudu i smrt, zavisno od njihove spremnosti da ostanu vjerni Bogu ili da ostanu u stanju pobune. Samo Izraelci su dolazili na ovaj sud. Neizraelci nisu imali iskustva u Danu pomirenja. “Vremensko smještanje velikog ritualnog dana na kraju ritualne godine analogno je vremenskom smještanju nebeskog antitipskog dana pomirenja u vrijeme kraja”. Prema tome preadventni sud antitipski odgovara Danu pomirenja u ritualu zemaljskog Svetišta. On je započeo 1844. godine i završit će se prije drugog Kristovog dolaska, kada će doći kraj vremena milosti dodijeljene ovome svijetu.

Sudac u preadventnom istražnom sudu

U toku prve faze posljednjeg suda Bog Otac će obavljati uloga suca. Tekst u Dn 7,9 božanskog suca naziva “Pradavnim” (Dn 7,13.22). Jedan drugi prijevod kaže “Starac” , i sigurno je da se radi o jedinstvenom slučaju. “Taj naziv pokazuje da je Bog veličanstven, dostojan obožavanja i poštovanja, da je mudar”. Istu sliku suda nalazimo u Otkrivenju 14,7, gdje čitamo da je došao “čas Suda njegova”.

To je sud kojim predsjedava Onaj koji je spomenut u prethodnom pozivu: “Bojte se Boga”. Ovo nam sve govori da je Bog Otac sudac na preadventnom istražnom sudu. Ono što treba posebno naglasiti je da Krist još ne sudi u to vrijeme. On je nazočan na tom sudu (Dn 7,13.14), označen kao “Sin čovječiji” . On preuzima ulogu branioca onih čija imena se pojavljuju na sudu, te sam prima carstvo iz ruke svoga Oca (Dn 7,14), i kasnije ga predaje svetima (Dn 7,18). Sama činjenica da je Otac sudac, navodi nas na razmišljanje da je On itekako zainteresiran za dobro svojih djela i svega života. Isto tako Bog Otac je ovdje prikazan kao biće koje ima aktivnu ulogu u planu spasenja. On daje svoga Sina kao žrtvu za ljudski rod (Iv 3,16). No sljedeći stihovi (17-21) otkrivaju kontekst suda i mogućnost osude i kazne. I stoga na sudu kojim predsjedava Otac pojavit će se slučajevi svih onih koji su dirnuti Očevom ljubavlju.

Tko će se pojaviti na preadventnom istražnom sudu

Da bi se odredilo tko će se pojaviti na istražnom sudu, bitna je tipologija Dana pomirenja. Kao što smo već rekli u to vrijeme jedino su Izraelci izlazili pred sud, što ukazuje da će se jedino oni koji sebe smatraju pripadnicima Božjega naroda pojaviti pred ovim sudom. Apostol Petar potvrđuje da sud mora početi “s kućom Božjom! A ako dakle počinje s nama, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti? ” (1 Pet 4,17).

Što se tiče knjiga Daniela i Otkrivenja, one su izričite po ovom pitanju. Preadventni sud u knjizi Daniel 7 poglavlju ispunjava dvije stvari. “Prvo, osuđuje pobunjeničku silu “mali rog” (11. redak) i drugo, on djeluje u korist Božjih vjernih sljedbenika, nazvanih “Sveci Višnjega”, koji dobivaju carstvo ovoga svijeta (22. redak), pod upravom “Sina čovječjega” (retci 13 i 14)” . Dakle, slučaj na sudu jest “mali rog” protiv “Svetaca Višnjega”. To su dvije suprotstavljene strane što se vidi iz toga da mali rog progoni svete (Dn 7,21.25; 8,10.24.25).

Pitanje koje zbunjuje jeste, ako se na sudu pojavljuju samo imena onih koji vjeruju u Krista, zašto je sud prikazan u kontekstu malog roga? “Odgovor je veoma sažet i može se naći u hebrejskom konceptu pravde i suda, koji uključuje ne samo obranu, opravdanje nevinih, nego i kažnjavanje onih koji su krivi; elemenata koji se pojavljuju u Danielu 7 i 8”. Iako mali rog čini zlo protiv Božjeg naroda, na koncu postoji sud koji će ne samo opravdati Božji narod, nego i privesti pokvarene konačnoj pravdi. “Drugim riječima, u kontekstu preadventnog suda (koje je djelo Krista u našu korist pred nebeskim sudom), prikaz smrti malog roga, simbola zla, dobiva svoj potpuni smisao”. Nije nikakva tajna da su zadovoljština svetaca i osuda malog roga povezani.

Tipično je da se hebrejsko razumijevanje pravde, suda i zadovoljštine događa zajedno. Prvi prizor suda viđenja u Danielu 7 završava se rečenicom: “Sud sjede, knjige se otvoriše!” (7,10). Riječ “sud” (din) ukazuje da će biti održano suđenje nekim osobama, ali ovaj tekst nam ne otkriva kome . Kada se spominju knjige na Nebu obično se misli na knjige koje se bave ljudskim bićima. I prema tome, ljudska bića će se pojaviti na sudu. Isto možemo zaključiti da se ove knjige ne otvaraju Boga radi, nego zbog onih koji se pojavljuju na sudu.
Daniel 12,1 nam daje jasnije uvid o sadržaju knjige. Na kraju “vremena nevolje” “svi koji se nađu zapisani u Knjizi” bit će spašeni. Prema ovom iskazu jasno je da se radi o onima koji pripadaju Božjem narodu.

I drugi starozavjetni spisi govore o nebeskim zapisima u obliku knjige. Kad su se Izraelci pobunili na Sinaju i kada je Bog izrazio namjeru da ih uništi, Mojsije posreduje za njih s molbom da ih poštedi: “Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao” (Izl 32,32). Bog mu na to odgovara: “Onoga koji je protiv mene sagriješio, izbrisat ću iz svoje knjige” (Izl 32,33). Ovaj izvještaj također govori da nebeske knjige sadrže imena onih koji tvrde da pripadaju Božjem narodu. Iste slike nalazimo i u drugim starozavjetnim tekstovima koji govore o Knjizi koju Bog ima na Nebu (Ps 69,29; Mal 3,16). Stoga dolazimo do opravdanog zaključka: “Svako spominjanje Božje nebeske knjige u Starom zavjetu povezano je na ovaj ili onaj način sa Božjim narodom umjesto s Njegovim neprijateljima”. Prema tome, na ovom preadventnom istražnom sudu Bog iznosi slučajeve pripadnika svojega naroda pred nebeski sudski skup. To je sud koji će obraniti vjerne pripadnike Njegovog naroda, koji je naravno sazvan u korist “Svetaca Svevišnjega”.
Naravno da ovaj sud ima i svoju negativnu konotaciju, a to je kad osoba koja je nekad bila pravi sljedbenik Isusa Krista, odluči krenuti svojim putem. I zato oni koji ustraju u tome, njihova imena će biti obrisana iz Knjige, kao što smo već vidjeli (Izl 32,33). Iako ova strana suda postoji, to nije njegov najvažniji element. Najvažniji element preadventnog istražnog suda je donošenje presude u korist Svetaca Svevišnjega (Dn 7,22), a za koje će Mihael ustati da se bori i da ga izbavi (Dn 12,1).

Mjesto preadventnog istražnog suda

Danijel 7 prikazuje kozmičku dimenziju ovog suda s međuigrom između prizora na Nebu i Zemlji, i to u posebnom literarnom obliku, navodeći naizmjenično prizore s Neba i sa Zemlje. Tako imamo Zemlju u Dn 7, 2-8, onda Nebo u 7,9-10, pa opet Zemlju 7,11-12, Nebo 7,13.14. No, s obzirom da Daniel posebno ističe i naglašava “prijestolje” (Dn 7,9) koje je u cijeloj Bibliji povezano s Božanstvom i koje je povezano s Pradavnim, očito je da se suđenje održava na Nebu. Daniel 8 nam opet daje bolje razumijevanje.
“Viđenje se seli sa čisto zemaljskih prizora s dvije životinje koje simbolički predstavljaju zemaljske sile (Dn 8,3- prema “malom rogu”, koji se isprva širi horizontalno (Dn 8,9, možda i 10), a onda i vertikalno (možda Dn 8,10, svakako 8,11-12.) da bi se uzdigao do područja “Zapovjednika Vojske” i Njegovog nebeskog Svetišta. Vrhunac viđenja je njeno fokusiranje na sukob između Zapovjednika Vojske i malog roga oko nebeskog Svetišta i njegovih službi”.

U okviru ovog konteksta iz Daniela 8,11.14. jedino može biti nebesko Svetište. Stari i Novi zavjet nude nam mnoštvo tekstova koji potvrđuju stvarnost nebeskog Svetišta, tako da tumači koji smatraju da nebesko Svetište postoji nemju izlike. Nebesko-zemaljska dimenzija Svetišta opisana je u Izl 25,8.9. kada je “uzorak” (hebr. tabnit) bio prikazan Mojsiju na Gori. “Naziv za ono što je Mojsiju u Starom zavjetu bilo prikazano na gori Sinaju, u Novom zavjetu glasi “prilika” (grčki typos, Dj 7,44; Heb 8,5)”. Zemaljsko Svetište bilo je samo kopija i sjena nebeske stvarnosti. Isto tako mnogobrojni tekstovi u Psalmima (11,4; 18,6.7; 29,9; 68,35.36; 96,6; 150,1) i proročkim knjigama Starog zavjeta govore o Božjem nebeskom Svetištu (Iz 6,1; Jon 2,7.8; Mih 1,2; Hab 2,20).

Franz Delitzsch je pravilno rekao: “Na beskrajnoj udaljenosti iznad zemlje…nalazi se hekal qodeš (sveti Hram)… I ovaj Hram, ova palača na Nebu, to je mjesto na kojemu se donose konačne odluke o svim zemaljskim pitanjima”. Ovo potvrđuje prorok Habakuk 2,20 gdje kaže: “Ali Jahve je u svojem svetom Hramu…”, dok prorok Mihej veli: “Gospod Jahve protiv vas će svjedočiti – Gospod iz svetoga Hrama svojega!” Novi zavjet nam također pruža primjere za postojanost nebeskog Svetišta. Tako poslanica Hebrejima u svom centralnom dijelu (Heb 8,1-10,25) govori o Isusu koji vrši svoju posredničku službu u nebeskoj Svetinji gdje se za Nj kaže: “službenik Svetišta i pravog “Šatora, onoga koji podiže Gospodin”, a ne čovjek” (Heb 8,2). “Šator (grčki hagia) o kome je ovdje riječ je nebesko Svetište. Apostol ga naziva “pravi Šator”, a grčki izraz za “pravi” je alethinos, što može i značiti istiniti ili stvaran, za razliku od prividnog”.

U Heb 9,1-5 imamo opis zemaljskog Šatora gdje se opisuje prvi dio; Svetinja sa svojim invetarom, te drugi dio; Svetinja nad svetinjama u kojoj se nalazio “zlatni kadioni žrtvenik i Kovčeg saveza”. No zapazimo 8. redak koji nam želi reći da i na Nebu postoje dva dijela Svetinje: “Time Duh Sveti pokazuje da još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama, dok još postoji prvi dio Šatora”. Krist prolazi kroz “veći i savršeniji šator, koji nije napravljen rukom, to jest ne pripada ovom svijetu (Heb 8,11). Ovo nam sve govori da postoji nebesko Svetište sa dva odijeljenja, neizmjerno slavnije od zemaljskog Svetišta.
Što se tiče knjige Otkrivenja i ona pravi jasnu razliku između samog Neba kao takvoga i Svetišta/Hrama na Nebu. Ovaj iskaz potvrđuje i tekst Otk 11,19: “Uto se otvori Hram Božji što se nalazi u nebu i pokaza se njegov “Kovčeg saveza” u njegovu hramu”. Grčki original kaže: “Božji Hram, onaj koji je na Nebu, otvori se”. Prema ovom tekstu postoji Hram ili Svetište na Nebu, što nam pokazuju i anđeli koji su izišli iz Hrama (Otk 14,15.17; 16,17). Još jedan značajan tekst koji govori o Hramu nalazi se u Otkrivenju 15,5: “Zatim spazih gdje se otvori hram , “Šator svjedočanstva” u nebu”. U hramu boravi Bog (Otk 7,15), u kojem se proglašavaju Njegove važne odluke (Otk 16,7). I na temelju dokaza iz Novog, a i Starog zavjeta može se zaključiti da se preadventni istražni sud održava u Svetinji nad svetinajama nebeskog Svetišta.

Svrha preadventnog istražnog suda

Istražujući ovo pitanje primijetio sam da mnogi autori imaju svoj pogled na njega. I zbog same opsežnosti teme mi ćemo se dotaći samo onih važnijih točaka. Već smo rekli da je zadatak preadventnog suda da istraži živote svih onih koji su sebe smatrali vjernicima. Znači jedna od glavnih uloga istražnog suda je da ustanovi koji od Kristovih sljedbenika ima pravo naslijediti vječno Kraljevstvo. S obzirom da Sveto pismo govori o uskrsnuću svetih (Iv 5, 28-29; 1 Kor 15; 1 Sol 4) logično je da se prije održi istražni sud u njihovu korist.

Taj sud se održava prije suda narodima koji nisu upisani u Knjigu života. O tom sudu govori apostol Pavao kad kaže da će “sveti suditi svijetu” (1 Kor 6,2). Drugi važan zadatak preadventnog istražnog suda je obrana svetih. Kao što smo u više navrata zapazili u Danielu 7, “Sveci Višnjega” su izloženi napadima “malog roga”, tj. predstavnika sotonskih sila koje vojuju protiv Božjeg naroda (Dn 7,21.25). Oni su lažno optuženi, progonjeni i Bog za vrijeme preadventnog istražnog suda otvara sve nebeske zapise tako da ih svi nebeski stanovnici mogu pregledati. No, postavlja se pitanje koja je uloga Sotone u svemu tome.

Tekst iz Otkrivenja 12,10 na jako dobar način objašnjava ulogu, a ona je da je on “tužitelj naše braće”. Prvu Sotoninu optužbu nalazimo kod velikog svećnika Jošue, a koju nalazimo u knjizi proroka Zaharije 3 poglavlje. Posebno obratimo pažnju na retke 1 i 2, gdje se kaže da je Sotona stajao pred Anđelom Jahvinim s Jošuom da mu bude protivnik, onaj koji ga tuži. I kao Joušin tužitelj, đavao se želi fokusirati na njegove osobne slabosti, pogreške. Nato mu Anđeo Jahvin odgovara: “Nije li on glavnja iz ognja izvučena” (Zah 3,2). “Onda je Gospodin ukorio Sotonu i navukao na Jošuu simbole spasenja. Jošua je očito vjerovao Bogu da će ga spasiti i Bog je odlučio nagraditi njegovu vjeru”.

Drugi primjer nalazimo u Judi 9 gdje se govori o uskrsnuću Mojsijevog tijela. Bog je želio uskrsnuti Mojsija, ali na putu mu se našao Sotona koji se počeo s njim prepirati. Gospod ga je onda ukorio i uskrsnuo pobožnog Mojsija. Iz ovog proizilazi razuman zaključak da je Sotona vrlo ljut zbog Mojsijevog uskrsnuća, a time i budućeg uskrsnuća svih onih koji spavaju u Kristu. Još ćemo navesti jedan primjer optužbe, i to u Jobovom slučaju.
Iz pozornog čitanja 1. i 2. poglavlja vidimo da se Sotona opet predstavio i prezentirao pred Bogom radeći svoj posao, optužujući jednog od Njegovih svetaca. On je zatražio dozvolu da “izrešeta” jednog od onih koji vjeruju Bogu. Njegova optužba glasi da Jobovo srce i um nisu stvarno vjerni Bogu i da su zapravo Božji blagoslovi jedini razlog zašto je on vjeran Bogu. “Sotona tvrdi da ako se napravi test, njegove optužbe će biti potvrđene, i Božja procjena o vjernosti Njegovih štovatelja će se pokazati krivom. Ako se sveti budu slomili tijekom testa, Božji sud će biti diskreditiran i Njegovo pravo da spasi grešnike vjerom će postati upitno”. No, Bog je znao da je Job odan sluga i da će moći izdržati ovo maltretiranje.

Prema ovome, zašto su sveci podvrgnuti istrazi? John Anderson daje uvjerljivu izjavu iz Pisma kad kaže da će Bog napraviti istragu svakog slučaja, ne zato što ne zna pravu nagradu za svaku osobu, već da bi usadio u srca onih koji nisu sveznajući poput Njega da On upravlja pomoću pravde i znanja.
Još jedan važan zadatak preadventnog istražnog suda je odbacivanje optužbi podignutih protiv Božjeg karaktera. “Bog je bio pogrešno predstavljen kao samovoljno, osvetoljubivo i kritički raspoloženo biće, kao udaljen i ravnodušan prema ljudima”. Stoga preadventni istražni sud mora pružiti jasnu sliku o Bogu Ocu kao onom koji priskače u pomoć svojoj djeci. No, Sotona i njegovi demoni optužuju Boga da je nepošten kad neke spašava, a neke ne.
“Očigledno, Bog ne može da konačno pomogne onim Sotoninim taocima, koji ne priznaju da su taoci i odbijaju da budu spašeni. On je svoju vlast zasnovao na ljubavi, koja je oličenje Njegovog karaktera i koja je jedini princip na osnovu koga inteligentna bića sa slobodom izbora mogu zajedno živjeti u svemiru, a da se uzajamno ne unište.”

C. S. Lewis objašnjava: “Slobodna volja, iako zlo čini mogućim, također je jedina stvar koja čini mogućim svaki vid ljubavi, dobrote ili radosti vrijednih življenja”. S druge strane, Edward Hepenstall će reći da je spor u preadventnom sudu između Krista i Sotone, između svetog karaktera Božjeg i nepravednog karaktera đavla, između suprotstavljenih tvrdnji obojice u vezi prava tko može odlučiti sudbinu čovječanstva. Zato možemo reći da je istražni sud efektivan, jer će Sudac suditi pravedno. I On je taj koji “čini da se zbaci tužitelj naše braće, koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom” (Otk 12,10). Drugim riječima, istražni sud se itekako tiče Božje vladavine. “Gledajući s te perspektive istražni sud ispituje konačne rezultate Božje djelotvornosti u ljudskoj povijesti. Istražni sud utvrđuje i demonstrira da je Bog uvijek pravedan i da je izvor svega što je dobro na svijetu i da On nije kriv za zlo”.

Još jedno važno djelo koje se treba obaviti u preadventnom istražnom sudu odnosi se na čišćenje Svetišta (Dn 8,14; Heb 9,23). “Samo nebesko” (Heb 9,23), nebesko Svetište treba se očistiti od nagomilanih grijeha svetaca svih vremena. Zemaljsko Svetište se čistilo (Lev 16, 19.30, hebr. taher) na Dan pomirenja. Ova misao je podvučena pojmom “pomirenje” (hebrejski “kapar” – pokriti) koji u mnogim kontekstima sadrži snažnu konotaciju o čišćenju. Prijevod “Svetište će biti očišćeno” (Dn 8,14) potječe još iz predkršćanskih vremena, kako pokazuje Septuaginta. Riječ “očistiti” predstavlja prijevod hebrejske riječi “tsdaq”, koja ima snažne semantičke konotacije. Rodriguez termin “tsadaq” povezuje s konceptima suda, opravdanja, očišćenja i spasenja. Inače termin povezuje ideju obnavljanja reda kojeg je Bog uspostavio čišćenjem i sudom. Zapravo, Septuaginta koristi istu grčku riječ tsadaq u Danielu 8,14 koja je isto korištena u Levitskom zakoniku 16 kada cijelo poglavlje govori o čišćenju zemaljskog Svetišta na Dan pomirenja, koji je dan čišćenja, pranja i suda. Stoga i nebeska aktivnost na dan pomirenja obuhvaća čišćenje, opravdanje i obranu.
“U odnosu na one koji sebe smatraju Božjim narodom, ovo djelo je sudsko, ali i otkupiteljsko, pokazujući da će process pomirenja koji je započeo Kristovom smrću na križu doći kraju završavanjem preadventnog istražnog suda u nebeskom Svetištu. Kada se preadventni istražni sud bude završio, zaključit će se i proces pomirenja pod upravom Boga i Krista”.

Na završetku antitipskog Dana pomirenja, Krist će imati čisto Svetište na nebu i čist narod na zemlji.

IV. BIBLIJSKI PRIMJERI ISTRAŽNOG SUDA

Istražni sud u Starom zavjetu

Istražni sud u Petoknjižju

Adam i Eva i istražni sud

U Postanku 3 čitamo o nesretnom padu naših praroditelja. Nakon što su Adam i Eva jeli zabranjeno voće, Bog ih je potražio za “dnevnog povjetarca” (redak . Kada ih je Bog pronašao, Adam mu je objasnio da su se sakrili zbog srama. Prije toga Bog im je postavio pitanje: “Gdje ste?” (redak 9), a nakon što su se sakrili: “Da niste jeli sa zabranjenog drveta?” (redak 11). Postavlja se pitanje, je li Bog stvarno postavljao ova pitanja iz neznanja? Ako prihvatimo ovu tvrdnju, onda bismo odbacili jasno biblijsko učenje o Božjem sveznanju.

Stoga zaključujemo da kad Bog postavlja ova pitanja, to nije zbog Njegovog neznanja, već zbog nečeg drugog. Zatim je Bog donio sud nad ženom (patnje prilikom rađanja, ovisnost o mužu), te sud nad Adamom (morao je teško raditi i u znoju lica svog nabavljati hranu (retci 16-17). Ali prije nego što je donio ove odluke s dalekosežnim posljedicama, Bog se spustio da osobno pogleda ponašanje svojih stvorenja, da ih ispita. “To nije bilo iz razloga da On nije znao gdje su oni i što su uradili, već da im da sigurnost da su Njegovi naredni sudovi pošteni i bazirani na točnim informacijama”. Iako su Adam i Eva bili neposlušni, te tako zaslužili posljedice bez dodatnih objašnjenja, sam Bog se spustio u vrt i razgovarao s njima.
“On je upotrijebio jezik kojim će povećati vrijednost Njegovog suda u njihovim očima, kao i izvršenja presude. Predmet Božje pravednosti je ključan u bitci između Boga i Sotone, i zato se Bog spustio u Eden, napravio ono što nije morao napraviti, da pokaže svojim stvorenjima da on nije despotski nastrojen u svojim postupcima s čovječanstvom. On istražuje prije nego što djeluje”.

Kajin i istražni sud

Izvještaj o Kajinu i Abelu opisuje kako je grijeh dobio nove dimenzije. Pod utjecajem grijeha, Kajin je ubio svoga brata poslije sukoba oko pravog oblika bogoslužja (Post 4,1-16). Kao što je učinio i s Adamom i Evom, Bog i Kajina traži i ispituje ga o njegovim postupcima prije nego što donese presudu. Bog mu tada postavlja pitanje: “Gdje ti je brat Abel?” (redak 9). On odgovara: “Ne znam – Zar sam ja čuvar svoga brata svoga?“ A Bog je rekao: “Što si učinio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče”. Tada je Bog izrekao prokletstvo nad Kajinovim obrađivanjem zemlje i stavio znak na Kajina da ga nitko ne ubije iz osvete.
Bog je naravno znao što je Kajin učinio i gdje je ležalo Abelovo tijelo.

Ali prije nego što je osudio Kajina, On je istražio okolnosti Kajinovog ponašanja. Bog je razgovarao s Kajinom zato što je htio da Kajin razumije da je presuda poštena. Još jednom Bog istražuje prije nego što djeluje. Iz ovog primjera isto možemo vidjeti da je sud po svemu sudeći istovremeno kazneni (retribucija) i spašavalački po svojoj prirodi; njime se obuzdava grijeh, ograničavaju rezultati kazne, i ukazuje zaštita Kajinu od prijetnje pravila taliona: oko za oko i zub za zub (Izl 21,23).

Potop i istražni sud

Izveštaj o “sinovima Božjim” (Šetovcima) koji su se ženili s kćerima ljudskim” (Kajinovcima) u Postanku 6,1-4 objašnjava kako je došlo do izopačenja ljudske prirode i sveopćeg Potopa. U vrijeme pravednog Noe “vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća” (Post 6,5). Zanimljivo je da Bog ne kaže “znajući da je čovjek pokvaren”, nego koristi glagol “vidjeti”. “Za razliku od većine novozavjetnih glagola prevedenih s “vidjeti” koji u svom korijenu imaju koncept riječi “znati”, hebrejska riječ “ra'ah” primarno znači “vidjeti”, “gledati”, “razmotriti”. Ovo nam govori da je Bog prvo pogledao, istražio prije nego što je djelovao i donio presudu.

“Priča također pokazuje da je postojalo vrijeme kada su sve odluke već bile donešene, i svi oni koji su trebali biti u brodu su bili unutra, a svi oni koji su odbili ponudu spasenja su bili vani. Bog je prepoznao da je svaka osoba donijela svoju konačnu odluku, i on je obilježio sudbonosni trenutak zatvarajući vrata arci, čin koji odgovara činu zatvaranja vrata tijekom Yom Kippura u židovskoj teologiji”.

U svemu ovome možemo vidjeti moralnu motivaciju Biblije. Izvještaj o potopu otkriva Boga koji izriče sud zbog neusporedivog širenja grijeha i moralne pokvarenosti čovjeka. “Stoga ovaj Božasnki sud ne samo da je retributivan (kaznen) po svojoj prirodi, nego ima i ograničavajući učinak, njime je obuzdan grijeh”. Ali, isto tako je spasio one koji su se obratili Njemu.

Kula u Babelu i istražni sud

Nije trebalo dugo ljudskom rodu poslije potopa da se ponovo iskvari. Drugim riječima, oni su ignorirali Božje obećanje da neće ponovo uništiti svijet potopom, te su planirali sagraditi kulu do neba koja će ih zaštiti od budućih poplava. Oni su time pokazali neposlušnost prema Božjoj volji, odbijajući se širiti cijelom zemljom i naseljavati je, kako je Bog htio (Post 11,4). Babel (Babilon) se nazivao Bab-ili, “Božja vrata”, što je prvotno značenje imena; no igrom riječi Pismo predlaže pravilniji naslov batal (“on je pobrkao”).

Kula je bila čin prkosa Bogu, i time izazvala njegovo neslaganje. Ali kao i u prethodnim slučajevima, prije nego što je izvršio sud na njima, Bog je najavio da će osobno istražiti njihovo ponašanje.
Post 11,5: “Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji”. Opet se postavlja pitanje, je li Bog znao što su radili sinovi čovječji? Sigurno da je znao ne samo njihova djela, nego i njihova srca. No, “on je sišao da vidi” što se događa na zemlji. Kao i uvijek, on istražuje prije nego što djeluje. On je mogao poduzeti mjere protiv njih bez silaženja, ali to samo govori kako se Bog ponaša s grešnim stvorenjima. “Silaženje“ predstavlja Njegovu pristupačnu narav, koja je doživjela vrhunac rođenjem Isusa. Čini se da se On uvijek „spušta“ na našu razinu da bi objasnio stvari na način da mi možemo shvatiti”.

Sodoma i Gomora i istražni sud

Za Lota se u Pismu kaže da je postavio svoje šatore sve do Sodome (Post 13,12), i čak sjedio na vratima Sodome (Post 19,1). Građani Sodome i Gomore bili su vrlo izopačeni ljudi, što se vidi iz slučaja kad su dva anđela posjetila Lota koji ih je primio na noćenje (Post 19, 1-3). Neki stanovnici grada željeli su da na strancima izvrše djela neprirodnog seksualnog nasilja (Post 19,4-6). Takvo odvratno ponašanje napunilo je čašu njihovog bezakonja, tako da su gosti objavili Lotu da zajedno s obitelji napusti ovaj iskvareni grad (Post 19,12-14). Prije nego što je uništio gradove u dolini, Bog je posjetio svog prijatelja Abrahama (Post 18,1-4).

“Nakon što su pojeli jelo pripravljeno za njih, a nakon što su obnovili Božje obećanje da će Sara roditi sina, jedan od gostiju (za kojeg je Abraham sada znao da je Gospodin) je spomenuo drugi dio njihove misije”. U Postanku 18,20.21 čitamo: “Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti”. Opet se moramo zapitati: “Ako je Bog sveznajući, što ova izjava znači”? Zar Bog nije bio svjestan zlih postupaka građana Sodome i Gomore? On je itekako to sve znao, no opet je rekao: “Želim razvidjeti”. Jednostavno, On je govorio jezikom koji njegova stvorenja mogu razumjeti, da bi se uvjerila da je njegov sud pravedan. Primjetimo tri načina na koji se Bog “spušta” na Abrahamovu razinu da bi mu se obratio. Ovaj izvještaj govori da je Bog konačni sudac. On je istovremeno pravedan i milostiv sudac koji dijeli svoju milost onim ljudima koji ga obožavaju i prihvaćaju.

“Božanska pravda nije odvojena od božanske blagodati i milosti. Adamu i Evi je bilo održano pravedno suđenje, ali je božanska milost odložila izvršenje smrtne kazne. Kajin je prognan, ali je na njega stavljen znak božanske milosti da bi ga zaštitio. Sveopći Potop je uništio cjelokupni kopneni život, ali tek pošto je milosrdni Bog ponudio svoje spasenje svim pokajanim grešnicima”.

Pasha i istražni sud

Priča o odlasku izraelskog naroda iz Egipta je jedna od onih koja govore o otkupljenju Božjeg naroda. No, što nam ona govori o istražnom sudu? U Izlasku 12,21-23 čitamo:
“Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: “Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pshu. Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv, što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara”.

Opet se postavlja pitanje: “Nije li Bog sposoban pročitati srca muškaraca i žena u Egiptu, i znati tko je pravedan ili nije? Zašto je naredio da se dovratnici poškrope krvlju i zašto mu je bilo neophodno da prođe i vidi je li to učinjeno? “Zasigurno je znao tko će biti spašen, a tko ne. Samo je dao svom narodu priliku da djelom pokažu svoju vjeru dajući im time uvjerenje da Njegovo postupanje nije samovoljno” Bog je jednostavno mogao reći da zna što čini, da je sveznajući. Ali kao što smo već više puta vidjeli, to nije njegov stil postupanja. Njegov dio plana jest da Njegove odluke budu poštene i pravedne, a ujedno i shvaćene i cijenjene od strane bića koja je stvorio.

“On želi da sve Njegove odluke i svaki Njegov sud bude nama ugodan. Zbog ovoga je taj korak sa djecom Izraela bio nužan. Ako bi to potaknulo povjerenje da je Njegova pravednost pravedna, Bog bi bio više nego voljan to učiniti. Taj čin ne bi bio za Njegovo uzdizanje, zato što je On već znao stanje svakog srca, nego u korist onih koji su nalazili za lakše da čitaju okrvavljene dovratke nego tajne ljudskih srca” .


Istražni sud u Spisima i Prorocima

Pad Jeruzalema i istražni sud


Bog je pozvao Izraela da bude misionarska nacija, tj. da širi pravu spoznaju o nebeskom Bogu drugim narodima. Nažalost, zapisi bilježe da on nikako nije mogao ispuniti svoju ulogu. Umjesto da širi svjetlo, on sam upadao je u tamu, oponašajući bogoštovlje susjednih naroda. Usprkos stalnim upozorenjima Božjih glasnika, izraelski narod nije htio poslušati svog Boga. Prvo je Asirija opljačkala Sjeverno izraelsko kraljevstvo (2 Kr 17,5-6), a nakon toga je Babilon pokorio Judu (2 Kr 25,8-12). To su bile mjere koje su trebale disciplinirati Božji narod da se odvrate od zlih djela.

“Premda je Bog opravdano dopustio ove vojne pohode, čak i onda, noseći se stoljećima s njihovim grijesima, On Izraelcima nije dugovao objašnjenje za okrutne sudove, i kao što smo vidjeli, On ne dijeli pravdu bez izražavanja Njegove namjere da promotri situaciju ''još jedanput'', što ljudskim riječima znači ''ustvrditi'' da je kazna zaslužena”.

Govoreći preko proroka Sefanije, čija se služba protezala za vrijeme kralja Jošije, On je ustvrdio: “I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: “Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo” (Sef 1,12). Postavlja se pitanje je li Bog trebao tražiti ulicama Jeruzalema tko je čist, a tko ne. Naravno da je znao za svaki slučaj, kao iz primjera Sodome i Gomore, ali da zadobije povjerenje svojih podanika, on je slao proroke u nakani da ih vrati sa zlog puta. I stoga i iz ovog primjera jasno vidimo da je Bog prije nego što je donio osudu, istražio slučaj.

Pad Babilona i istražni sud
Kao što smo već rekli, Babilon je pokorio Judu zbog neposlušnosti naroda, koji nije držao do Božje riječi. Tri puta je Nabukodonozor napadao Jeruzalem i konačno ga zauzeo 586 godine pr. Kr., oplijeniviši tako i sve hramsko blago (Jer 52,17-20). Ti predmeti počivali su u Babilonskom kraljevskom muzeju zaboravljeni desetljećima. U međuvremenu, kralj Nabukodonozor je pod utjecajem Daniela spoznao da je Jahve pravi Bog, te tako postao njegov sljedbenik (Dn 4,31-34). Nešto kasnije na tron se penje njegov unuk Baltazar koji jednog dana priređuje “veliku gozbu tisući svojih velikaša” (Dn 5,1). Zatim, “Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice” (Dn 5,2).

Nakon toga pojavila se tajanstvena ruka koja je na zidu napisala četiri riječi: “Mene, Mene, Tekel, Parsin”. (Dn 5,5.25.). Kada te riječi nisu znali protumačiti kraljevi čarobnici, gatari i zvjezdari (Dn 5,7-9), kralj Baltazar dozva proroka Daniela da on to učini (Dn 5,13). Prije nego što mu je protumačio poruku, Daniel je usporedio Nabukodonozora koji je prihvatio Boga, s Baltazarom koji mu se opirao (Dn 5,18-23).
“Standard koji je Bog tražio od Baltazara je bio opravdan, temeljen na njegovom vlastitom iskustvu i prilikama, a Daniel ga je podsjetio da on nije neznalica u poznavanju božanskih principa. Prorok je ukazao na Baltazarovu hulu protiv Boga koja se očitovala u upotrebi svetih hramskih predmeta na njegovoj drskoj gozbi”.


Zatim je Daniel kralju skrenuo pozornost na ono što je bilo napisano na zidu. Jednostavno rečeno, Bog je istražio Baltazarov život i našao da je bio nepravedan. “Bog je providio Baltazaru brojne prilike da Ga prihvati. Ali zbog neumoljive svojeglavosti i neopravdane pobune, kralj i Njegovo kraljevstvo su konačno prešli točku nakon koje više nema povratka”. I opet prije nego što je Bog išta poduzeo, on najprije istraži slučaj i onda donese presudu.

Zadnja promjena: Krizostom; pet 05 lip 2009, 23:09; ukupno mijenjano 2 put/a.

Istražni sud u Psalmima

Psalam 11. Ovaj kratki psalam počinje s osobnom jadikovkom o nasilju učinjenom pravednicima od strane pokvarenih ljudi. “Psalmist onda nastavlja s izražavanjem vjere u pravdu Božju koja će ispraviti odnos između ove dvije grupe ljudi s Njegovim prosuđivanjem”. Hram u nebu je mjesto gdje Bog izriče ove sudove:

„Jahve je u svom svetom Hramu,
na nebeskom sjedi prijestolju,
Oči njegove motre,
vjeđama proniče sinove ljudske,
Jahve proniče pravedna i nepravedna“ (retci 4-5a).

Iz hrama dolaze njegovi sudovi na nepravedne (redak 6), i Njegov sud naklonosti prema pravednima (redak 7).

Psalam 14. Ovaj psalam počinje sa izjavom, „Bezumnik reče u srcu: „Nema Boga“. „Ovo nijekanje Božje egzistencije je rodilo plodove ljudske zloće i štete koje su učinili Božjem narodu“. Bog promatra sve ovo iz svog hrama na nebu i procjenjuje takvo ponašanje. „Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži“ (redak 2). Ova situacija bit će preokrenuta u korist pravednika, kada Bog bude sudio protiv pokvarenih ljudi.

„Ne zazivlju ime Jahvino:
jednom će drhtati od straha
jer je Bog s rodom pravednim.
Želite razbiti nakane ubogog:
Jahve je utočište njegovo“ (retci 4b-6).

Na kraju psalmist zaključuje s apelom Bogu, da „promjeni udes svoga naroda“ (redak 7), jer će to biti dan kada će se Izrael radovati.

Psalam 76. „Ovaj psalam prikazuje jednu zanimljivu ilustraciju povezivanja između Božjeg djelovanja u zemaljskom hramu, s Njegovim djelovanjem u nebeskom hramu“. Psalam započinje s opisivanjem Šalema (Jeruzalema) kao mjesta Njegove rezidencije:

„Na glasu je Bog u Judeji,
u Izraelu veliko je ime njegovo!
U Šalemu je šator njegov,
na Sionu boravište“ (retci 1-2).

Iz zemaljske rezidencije Bog pobjeđuje svoje neprijatelje Njegovog naroda, o kojem govore sljedećih pet redaka (3-7). „Ali to nije bila samo Njegova refleksija Njegove aktivnosti iz Njegovog hrama iz Jeruzalema“. Njegov sud u korist Njegovog naroda dolazi s neba:

„S neba reče presudu –
od straha zemlja zadrhta i zanijemje.
kad se diže Bog da sudi,
da spasi uboge na zemlji“ (retci 8-9).

Istražni sud Jude, Ezekiel 1-10

U viđenjima proroka Ezekiela 1-10 također vidimo princip Božjeg istražnog suda. Prvo poglavlje opisuje viđenje na rijeci Kebaru (Ez 1,1) koje opisuje Jahvin put u Hram, u Svetište. Ezekiel je trebao poslužiti kao Božji glasnik, bez obzira poslušao to narod ili ne. Morao je prenijeti narodu ono što Jahve ima protiv njih, tj. Njegovu osudu jer će se inače od Ezekiela tražiti račun za njihove živote (Ez 3,11.18). Sljedećih nekoliko poglavlja usmjerena su na osudu Jeruzalema i Izrael za sve opačine koje su vršili pred Bogom, odnosno protiv Njega. Tu je prije svega proročena opsada Jeruzalema, nestašica hrane, desetkovanje, progonstvo naroda i pustošenje zemlje. Optužnica za grijehe Jude otpočinje s optužbom za odvajanje od Boga (Ez .

„Zanimljivo je da prolazi period od 14 mjeseci između viđenja iz prvog poglavlja i viđenja iz osmog poglavlja. Od 7. mjeseca 592. pr. Kr. (prvo poglavlje) do 11. mjeseca 591. pr. Kr. (8. poglavlje)”. To upućuje na činjenicu da je Bog boravio u svom Svetištu četrnaest mjeseci. Dva pitanja koja u vezi s ovim događajem postavlja William H. Shea jesu: “Zašto je Bog uopće došao u Hram? i drugo: “Što On radi za vrijeme svog boravka u Svetištu?” Iako je slava Jahvina počivala na kovčegu zavjeta u Svetinji nad svetinjama, Bog je ipak trebao doći u svoj hram, što nam samo govori o važnosti prirode tog posla.

Na temelju prirode poruka koje je Ezekiel primio između prvog i osmog poglavlja, može se zaključiti da Bog sudi svoj narod, tj. da taj posebni posao zbog kojeg je Bog došao u Hram, jest suđenje. Nastavak vizije iz osmog poglavlja u devetom podupire tu ideju da je Jahve zauzeo mjesto u hramu da bi sudio svoj narod (Ez 9,2-3). Rezultat Božjeg suda je da su ljudi Jude, koji su bili određeni da služe Bogu, bili podijeljenji u dvije skupine. U prvoj skupini su bili oni koji su stvarno služili Bogu, Ez 9,4: „…te mu reče: „Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela svih koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!“
Drugi su pak bili oni koji su bili određeni za uništenje, oni koji su se tijekom sudskog postupka pokazali nedostojnima (Ez 9,5). Tu kaznu su u viđenju izvršila šestorica ljudi, a jedan između njih je bio odjeven u lan i on je obilježavao ispred zatornika oznakom 'tau' one koji su trebali biti pošteđeni.

“Označavanjem slovom 'tau' ima svoju simboliku. Slovo 'tau' je zadnje slovo hebrejskog alfabeta i njime su označeni oni koji su posljednji ostali vjerni Bogu; zadnji pravedni”. Povijesno gledano, ova Božja kazna stigla je Judu i Jeruzalem nekoliko godina poslije ove vizije, kada je Nabukodonozor razorio Jeruzalem. U proročanstvu piše da će grad biti buktinja i da će izgorjeti u žeravici, što se i dogodilo, jer je Nabokodonozor spalio grad Jeruzalem (2 Kraljevima 25,9). Zanimljivo je da je Bog za vrijeme boravka u svom Hramu, 14 mjeseci, iznio optužnicu (Ez 2 i 3), izvršio istragu (Ez 4-7), iznio dokaze (Ez i na kraju donio presudu (Ez 9) između onih koji su trebali ostati na životu (s oznakom 'tau') i onih koji su bili osuđeni na propast. Presuda ovih ljudi, dakle, je rezultat Božjeg suđenja i razmatranja njihovog slučaja za vrijeme njegovog boravka u Hramu.

Istražni sud u Novom zavjetu

Istražni sud u Evanđeljima

Žena uhvaćena u preljubu i istražni sud

U pokušaju da gurnu Isusa u klopku i da zaustave njegovu rastuću popularnost, farizeji i književnici su smisili jedan plan kako bi imali priliku da ga osude – Iv 8,3-5: „Tada farizeji i književnici dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu, postave je ispred sviju te mu rekoše: „Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?“. Tako su oni mislili da će Isua stjerati u kut. Izvještaj dalje kaže da se Isus sagnu i počeo pisati po tlu (redak 6b). Ponovo su ga farizeji i književnici izazvali, zahtjevajući odgovor na svoje pitanje. Isus je odgovorio Ivan 8,7: “Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju!” i ponovo krenuo pisati po pločniku.
Što je Krist pisao? Mnogi kažu da su to bili grijesi optužitelja, možda tako jezgrovito napisani da nitko nije shvatio što piše, ali opet da su svi bili svjesni da svatko od njih krije nešto. No što je god Isus pisao po tlu, to je stavilo optužitelje u neugodnu situaciju, tako da su počeli izlaziti iz Hrama. Ivan 8,9 kaže da ih je optužila njihova savjest, što nas možda upućuje na to da je Isus ipak zapisao po pločniku njihove grijehe. Ako je to doista bio slučaj, onda ova priča predstavlja parabolu suda.

“Ova priča predstavlja sud iz drugačijeg kuta, jer su ovdje, na neki način, Kristovi optužitelji inicirali sud. Farizeji su tražili istragu i doveli ženu pred Krista zbog presude, nadajući se da će ovime spriječiti Njegov rad, i okaljati Njegovu reputaciju i karakter. To je bio cilj ove "parade". Oni su zauzeli ulogu "optužitelja čovječanstva", optužujući Božju djecu, nadajući se da će usput obezvrijediti i Kristov karakter” .

Ovo je jedan od primjera gdje vidimo jednu širu perspektivu suda, tj. onu funkciju suda kada će se Božje ime očistiti od optužbi koje je iznio Sotona.

Ostali primjeri iz Evanđelja

Kraljevska svadbena gozba; Matej 22, 10-14:

“Sluge iziđoše na putove te dovedoše sve koje nađoše: zle i dobre. Tako se svadbena dvorana napuni gostima. Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše obučen u svadbeno ruho te mu reče: “Prijatelju kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On ostade nijem. Tada kralj zapovijedi poslužnicima: 'Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba. Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih'”.

“Ova usporedba opisuje svadbu i jasno prikazuje da istražni sud dolazi prije svadbe. Prije svadbe kralj ulazi da vidi goste, jesu li svi odjeveni u svadbeno ruho, u neokaljanu odjeću karaktera opranu i obijeljenu u Janjetovoj krvi (Mt 22,11; Otk 7,14)”. S obzirom da je Bog pravedan sudac (u usporedbi prikazan kao kralj), mi od njega očekujemo da on najprije istraži prije nego što odvoji dobre od zlih, dobre ribe od loših riba. Tako u ovom primjeru koji govori o kraljevskoj svadbenoj gozbi, a koja ustvari predstavlja Kristovo vjenčanje s Njegovom crkvom, Bog najprije istraži koji pozvani vjernici su dostojni da budu nazočni na svadbi. Znači, postoji neka inspekcija svadbenih ruha gostiju, a onda tek dolazi presuda.
Ivan 3,18: “Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega”. Drugim riječima, ako nismo prihvatili Krista kao Spasitelja, mi smo već osuđeni. Prije nego što naša imena budu upisana u Knjigu Života, mi moramo prihvatiti Krista. Isus isto ovdje govori o sudu u smislu osude. On pritom nije mislio da se nebeski sud neće pozabaviti slučajevima vjernika u smislu njihovog ocjenjivanja.



Suditi što je pravo; Lk 12, 57-59:

“Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Dakako, kad ideš sa svojim protivnikom k poglavarstvu, nastoji još na putu ga se nagodbom riješiš, da te ne bi izveo pred suca, sudac predao sudskom ovršitelju, a ovršitelj bacio u tamnicu. Kažem ti da nećeš odande izići dok ne platiš i posljednji novčić”.

Ovaj primjer jednostavno želi reći da onaj koji svoj život uređuje po Božjoj volji, mora biti svjestan da brzo mora urediti svoje račune, jer Gospodin dolazi. Isus iznosi prispodobu da se čovjek mora pomiriti dok je još na pustu sa svojim protivnikom, prije nego dođe svojem gospodaru i ovaj ga preda sucu, a sudac izvršitelju, te ovaj baci u tamnicu. Treba imati već sada sve sređeno pred Gospodinom jer će on istražiti svaki slučaj.

Sudnji dan; Matej 12,36.37: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi”. Iz ovih redaka jasno možemo iščitati da Isus govori o Sudnjem danu. Na tom sudu neće se ispitivati samo naša djela, nego i sve naše riječi koje će nas opravdati ili osuditi.

Deset djevica; Mt 25,1-13. Ova usporedba govori o zaručniku koji je sa svojom pratnjom krenuo k svojoj zaručnici. Zaručnik u ovoj priči predstavlja Krista koji dolazi po svoju zaručnicu koja je u usporedbi predstavljena s deset djevica. I kad je istražen i posljednji slučaj onih koji su izjavili da pripadaju Kristovim sljedbenicima, tada će se zatvoriti vrata milosti. Tako nas jedna kratka rečenica: “Koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu, te se zatvorište vrata” vodi kroz posljednju Spasiteljevu službu do vremena završetka, velikog djela spasenja čovjeka”. Opet je Gospod najprije istražio slučajeve svog naroda i pronašao one koji bijahu spremni za Njegov dolazak.

Istražni sud u Poslanicama

U Poslanicama postoji više tekstova koji nam mogu pomoći da odgovorimo na mnoga pitanja u vezi istražnog suda. Stoga ćemo navesti nekoliko redaka koji sami za sebe objašnjavaju to pitanje.

Rimaljanima 2,5-6: “Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju koje će svakomu dati prema njegovim djelima”.

Rimaljanima 14,10-12: “A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stajati pred Božjim sudom, jer stoji pisano: Tako mi života – veli Gospodin – meni će se pokloniti svako koljeno; svaki će jezik hvaliti Boga.” Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se”.

1 Korinćanima 3,13: “svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo”.

2 Korinćanima 5,10: “jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim; da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskog života činio”.

2 Solunjanima 1,5: “One su predznak pravednoga suda Božjega koji će vas pronaći dostojnima kraljevstva Božjega za koje i trpite”.

1 Timoteju 5,24: “Nekih su ljudi grijesi svakomu očiti i ovi idu na sud pred njima, a drugih idu za njima”.

Hebrejima 10,30: “Ta, poznajemo onoga koji je rekao: “Osveta je moja, ja ću uzvratiti!” i još: “Gospodin će suditi narodu svomu”.

1 Petrova 1,17: “Ako dakle zovete Ocem onoga koji bez pristranosti prema osobama sudi po djelima svakoga pojedinca, provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuđini”.

1 Petrova 4,17: “jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom! A ako dakle počinje s nama, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Božjoj Radosnoj Vijesti”?

Clifford Goldstein daje prikaz pet točaka koje su odvojene od izrazite adventističke teologije, a koje se mogu ocrtati u ovim stihovima. Prvo, postoji neka vrsta suda blizu kraja vremena, koji je često direktno povezan s drugim Kristovim dolaskom. Drugo, među onima kojima je suđeno su i vjerni sljedbenici Isua Krista. Treće, ključni element u konačnom procjenjivanju su naša djela. Ta ideja je centralna misao mnogih ovih tekstova. Četvrto, samo dva ishoda su prikazana. Oni koji će naslijediti kraljevstvo Božje koje je pripravljeno od postanka svijeta i oni koji će biti dionici vječne kazne. I peto, neki tekstovi pokazuju sud koji će se dogoditi prije izvršenja presude, što je i samim tim logično.

Istražni sud u Otkrivenju

U knjizi Otkrivenje ima više redaka koji aludiraju na istražni sud. Tako je prema toj knjizi i Krist uključen u istražni sud. Otk 2,23: “A njezinu ću djecu udariti smrću: tako će sve crkve znati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca. I svakome ću od vas platiti prema vašim djelima”. Bradley R. Williams spominje tri vrlo važne stvari u vezi ovog retka . Ako vjernici pobijede, njihova imena neće biti izbrisana iz Knjige života (Otk 3,5). Ovo pretpostavlja da će neka imena biti izbrisana iz knjige života te da predanje i oslanjanje na Kristovu moć odlučuje što će se desiti s imenima pojedinaca.

Isto tako sedmo poglavlje knjige Otkrivenje govori o pečaćenju Božjih slugu. Ovdje vidimo sliku Boga koji opravdava svoj narod. Također On otkriva i kako su se vjerni opravdali. Tako što su oprali svoje haljine u krvi Janjetovoj (redak 14). Oni su očuvali svoju vjeru i kao takvi oni služe “pred prijestoljem Božjim dan i noć u Njegovu hramu (redak 15). U Otkrivenju 10,11 čitamo o knjizi koju je Ivan progutao, koja mu je u ustima bila slatka kao med, a u trbuhu gorka.

Zatim je Ivan dobio zapovijed da proriče “o mnogim pucima, jezicima i kraljevima” (redak 11). Ta nova poruka je imala veze s hramom i istraživanjem ljudskih života: “Potom mi je dana mjera slična štapu i rečeno mi je: “Ustani i izmjeri hram Božji, žrtvenik i klanjaoce u njemu!” (Otk 11,1) Sud na nebu vrši se u vrijeme kad se na Zemlji zbivaju velike i brze promjene na političkom, ekonomskom i društvenom području. Apostol Ivan opisao je to vrijeme riječima: “Narodi se prognjeviše, i dođe tvoj gnjev, i dođe vrijeme da se mrtvima sudi, i da se nagrade sluge tvoje, proroci i sveti, i oni koji se boje imena tvojega, mali i veliki, i da se unište oni koji zemlju uništavaju” (Otk 11,18). U Otkrivenju 14 Bog sakuplja i odvaja prave vjernike za razliku od onih koji to nisu. “Posljednji dio Otk 14 oslikava drugi Kristov dolazak simbolom žetve što indicira da istražni sud završava neposredno prije Adventa”.

Ivan u 15 poglavlju je spazio da se otvorio hram i da su iz njega izišli sedam anđela koji su trebali izliti sedam čaša gnjeva na Zemlju (retci 5-7). Bog je u hramu najprije istražio slučajeve onih koji se nisu pokajali, pa tek onda donio presudu.

Kad Isus bude završio svoju posredničku službu u Svetinji nad svetinjama, tada će podići svoje ruke i glasno će reći : “Svrši se”. Tada će prestati vrijeme milosti i sudbina svih ljudi bit će zapečaćena. Tada će se reći:“Tko čini nepravdu, neka čini još nepravdu, i tko je pogan, neka se još pogani; a tko je pravedan, neka još čini pravdu, i tko je svet, neka se posvećuje. Evo ću doći skoro, i plaća moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim”. (Otk 22,11-12). I kao što se kroz cijelu Bibliju provlači misao, Bog će ispitati svaki slučaj, od Adama pa do posljednjeg čovjeka koji bude rođen na Zemlji, i platiti svakom prema njegovim djelima.

Nisam čitao sve, ali kakav istražni sud, zar Bog nije sveznajuć, nego mora nešto istraživati?!

servus dei je napisao/la:

Nisam čitao sve, ali kakav istražni sud, zar Bog nije sveznajuć, nego mora nešto istraživati?!

Ne trebaš sve čitati, pođi od biblijskih primjera istražnog suda od Adama i Eve pa nadalje, vidjet ćeš da se tvoje pitanje više puta postavlja...naravno tu su i odgovori....Bilo bi dobro da pročitaš koja je svrha istražnog suda, prije biblijskih primjera....

Ovaj rad imam kompletan sa fusnotama, znači sva djela koja sam koristio, plus neka objašnjenja, tako da neke rečenice izgledaju nedorečene, a koje su nadopunjene u fusnoti...Npr... citat iz teme "istražni sud u Otkrivenju"...evo kako glasi:

"Bradley R. Williams spominje tri vrlo važne stvari u vezi ovog retka"....te tri stvari sam objasnio u fusnoti...ako nekog zanima ova teme nek se javi na pp...na forumu sam izostavio prvo poglavlje - pojam suda u starom i novom zavjetu, kao i zadnje Ellen G. White i istražni sud......

Krizostom je napisao/la:

Ne trebaš sve čitati, pođi od biblijskih primjera istražnog suda od Adama i Eve pa nadalje, vidjet ćeš da se tvoje pitanje više puta postavlja...naravno tu su i odgovori....Bilo bi dobro da pročitaš koja je svrha istražnog suda, prije biblijskih primjera....

Što se tiče Adama i Eve, tu nije bila riječ o istrazi, već o Božjoj pedagogiji. Više ću napisati kad detaljno proučim tvoje gornje upise.

Kada mu jeca duša Potreba Čovjećja prema sudu obuhvata sve faze suda.Kako to da jedni koji s čežnjom iščekuju Isusov dolazak već u ovom trenutku traze sud a drugi ga izbjegavaju ili mu odriču biblijsku stvarnost i zamjenjuju je izmišljenom "stvarnošću" a neki se i rugaju zazivanju istraznog suda i vijesti trojice andjela?:

Iz Psalma 17:

Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Iz Psalma 43:
1 Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
2 Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
3 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
4 I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!
5 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
Poslušajmo ovaj Psalam:








https://www.youtube.com/watch?v=JFlc12pYJQU

Meni to nije najjasnije. Previse je nategnuto. Moze li netko kratko i jasno reci gdje se istrazni sud spominje u Bibliji? Onako laicki, lako razumljivo?

Pa naveo ti je Krizostom. Imas masu primjera u Bibliji. Nakon prijestupa i pobune slijedi istrazni sud. I to svaki laik može razumjeti.

Molio bi konkretno, kratko i jasno. Gdje se konkretno u Bibliji spominje "ISTRAZNI SUD"? Kada se odvija taj sud? Kome se sudi na tom sudu?

servus dei je napisao/la:

Krizostom je napisao/la:

Ne trebaš sve čitati, pođi od biblijskih primjera istražnog suda od Adama i Eve pa nadalje, vidjet ćeš da se tvoje pitanje više puta postavlja...naravno tu su i odgovori....Bilo bi dobro da pročitaš koja je svrha istražnog suda, prije biblijskih primjera....

Što se tiče Adama i Eve, tu nije bila riječ o istrazi, već o Božjoj pedagogiji. Više ću napisati kad detaljno proučim tvoje gornje upise.

Dobra je ova knjiga s tvog avatara