1 Ivanova 2.6?

1 Ivanova 2.6 Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.

Cvrsto verujem da je biblija data coveku ne da o njoj raspravljaju teolozi i laici, nego da se iz nje upozna Gospod i shodno tom otkrivenju da se suoblicavamo Njegovom liku. Voleo bih da o dva pitanja porazgovaramo i podelimo licna iskustva:

1. Kako se to suoblicavamo i hodimo kako je On hodio?

2.U kojoj meri treba da hodimo kako je On hodio?

točka 1: čitati riječ kako bismo kao šegrti učili od majstora (Gospodina) što je činio i kako je činio. naravno, za ostvarenje tog cilja moramo biti rođeni od Duha i živjeti po Duhu, jer samo nas On može uvesti u istinu i učiniti Kristovim udovima. kad postanemo ud Kristovog tijela samo je po sebi razumljivo da ćemo se početi ponašati, govoriti kao Glava

točka 2: trebamo hodati u punoj mjeri, prema Isusovom standardu ljubljenja Boga svim srcem, dušom, tijelom, snagom, u mjeri svjetla i otkrivenja koje posjedujemo, s tendencijom stalnog rasta u znanju

inače, zanimljiva je grčka riječ touto (kakav je i On), a znači isti. Teološki, vjernici su dio Kristovog tijela. On je njihova Glava. u tom slučaju se ne može dogoditi da netko uči ili prakticira stvari koje su protivne Kristovom nauku i djelovanju. Duh Sveti koji je prebivao u Isusu, prebiva i u nama danas. Duh je ključan element. svatko može tvrditi da je vjernik, ali nema li Kristovog Duha on je samo religiozan čovjek. zato se događa da ljudi koji tvrde da su vjernici ne mogu shvatiti niti provesti elementarne stvari vjere. njima su stvari Duha čudne, pomalo lude, fanatične ... to je reakcija tjelesnosti, neobraćenog srca koje je i dalje u ropstvu starog čovjeka, pale prirode koja može imati kršćansku religiju, ali po svom nahođenju, ili kako što kaže temeljni postulat sotonizma: čini što želiš, to je sav zakon.