Poučne priče

<blockquote>POSTOJI LI ZLO?


</blockquote>


Sveučilišni profesor postavio je studentima pitanje: "Je li Bog stvorio sve što postoji?"
Jedan student mu je smjelo odgovorio: "Da, Bog je stvorio sve što postoji!"
"Bog je sve stvorio?" upita profesor još jednom.
"Da, profesore" odgovori student.
Profesor će potom: "Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo.
Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što
radimo, onda je i Bog zao!"
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još
jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
"Naravno" odgovori profesor.
Student ustane i reče: "Profesore, postoji li hladnoća?"
"Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?"
Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: "Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema
zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je
nedostatak topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili
prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili
prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu
inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne
postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako
nemamo toplinu."
Student nastavi s pitanjem: "Profesore, postoji li tama?"
Profesor odgovori: "Naravno da postoji."
Student će na to: "Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji.
Tama je u stvarnosti samo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo
proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom
prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati
različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti
tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i
prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu
prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste
da opišu što se događa kada nema svjetla."
Na kraju, mladić upita: " Profesore, postoji li zlo?"
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: "Naravno, kao što sam već
rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima
čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju
diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo."
Na to će student: "Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu
odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi
koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica
onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav.
Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame
koja se događa kada nema svjetla."
Profesor je sjeo. Mladić se zvao Albert Einstein...



autor na žalost nepoznat

Bog postoji
<blockquote>

Čovjek
je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i
obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i
raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Brijač je rekao: "Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao
što si ti to rekao." "Zašto si to rekao?" - upitao je čovjek.

"Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog
ne postoji. Reci mi da Bog postoji; bi li bilo toliko bolesnih ljudi?
Bi li bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli.
Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari." Čovjek je zašutio
jedno vrijeme misleći se jer nije želio odgovoriti bez argumenata.

Brijač je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo
nakon što je izašao ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom
bradom (izgledao je sav neuredan). Onda je čovjek ponovo ušao u
brijačnicu i rekao brijaču: "Znaš što? Brijači ne postoje: "Kako ne
postoje?" - upitao je brijač. "Ne!" - čovjek je uzvikuo. "Oni ne
postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih ljudi, kao što je onaj na
ulici: "Ma brijači postoje samo što ljudi ne dolaze k njima." "Točno!"-
potvrdio je čovjek i nadodao: "Isto tako i Bog postoji samo ljudi ne
dolaze k Njemu!"</blockquote>

Na jednom putu kod mosta preko reke stoji cudan znak, znak kaze obavezna brzina 60 na sat.I to ni brze ni sporije nego 60 tacno.I tako naidje jedan vozac koji je vozio 120 na sat i sta ce uspori.Posle odredjenog vremena naidje vozac koji je voi 50 na sat i sta ce ubrza.I obojica stanu napumpu da sipaju gorivo i jedan ti kaze drugom, zamisli onaj znak na mostu kaze da usporim do 60 na sat.A drugi ti pak zapne i kaze ma nije nego da ubrzas. I toliko su se raspravljali da je pomirljivi tolerantni pumpadzija dosao i rekao, ma s tim znakom nesto nije kako treba, zasto se svadjate oko njega.Ignorisite ga jednostavno i vozite kako hocete.
Ali istina je bila drugacija i dolazi treci vozac i kaze, zamisli cudnog znaka, nikada nisam video takav, kaze da se treba voziti 60 na sat, jedino je tako sigurno.Skroz cudan znak.Ali sam ga poslusao.

Bozija rec je bas takva sablazan znak za ljude, i cesto zbog nerazumevanja iste dolazi do nesporazuma, pa i do razmirica, ali pumpadzija je predlozio da se ne poslusa znak,sta mislite ko je pumpadzija?
Dobri pumpadzija je sotona!!

Pastor crkve , u kojoj je D.L. Moody trebao da propoveda, ga je upozorio da neki ljudi redovno izlaze iz crkve pre nego se sluzba zavrsi.
Kada je Moody izasao da propoveda, objavio je “ Ja cu govoriti za dve klase ljudi ovog jutra; prvo “gresnicima” kratko , onda oni mogu otici. Po prvi put je svaki clan crkve ostao do kraja sluzbe.

Zadnja promjena: stefani; sri 17 pro 2008, 23:44; ukupno mijenjano 1 put.

Prica se da je jednom prilikom veliki Italijanski umetnik Mikelandjelo provodio tiho vece sa svojim prijateljima i da se razgovor uobicajeno preokrenuo na analizu gresaka i padova odsutnih prijatelja. Gde je licnost svakog tanano analizirana.Kako je vece prolazilo grupa je primetila da se Mikelandjelo ucutao i da nije uzivao u zabavi ogovaranja.
Okrenuli su se prema njemu i upitali ga zasto ne uziva. “Razmisljam o slici” objasnio im je. Oko ovoga im se podiglo intresovanje, jer su znali da njegova slika moze biti divna, pa su ga zamolili da im objasni sta je u pitanju. On se ponudi da im to i naslika. Uzeo je belo platno i na njega naslikao crnu tacku i upitao ih;” sta vidite?”
Prijatelji su se zacudjeno pogledali i odgovorili; “ Vidimo crnu tacku.”
On se ucutao za momenat ;” Tako sam i mislio da cete videti,”rece “ Ono sto ja vidim je velika bela povrsina oko nje.”

Zadnja promjena: stefani; pet 19 pro 2008, 18:04; ukupno mijenjano 1 put.

DA LI STE MUHA ILI PČELA?

…Jednom smo upitali starca Pajsija:
- Vi nam , oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo. Željeli bi smo da nas posavjetujete kako da se suočimo sa sledećim problemom. Često nam dolaze ljudi i kažu da neki sveštenici uzimaju mnogo novca za vršenje svetih Tajni, kažu da puše i sjede u kafanama, pa čak i kažu da su neki sveštenici upleteni u nemoralne radnje, i uopste, zestoko ih optuzuju i iznose dokaze da bi to opravdali. Šta da odgovorimo ljudima koji optuzuju sveštenstvo?
Starac je počeo da nam priča:
- Iz iskustva znam da su ljudi podeljeni u dvije kategorije. Treća kategorija ne postoji. Ljudi pripadaju ili jednoj, ili drugoj kategoriji. Prvi podsjećaju na muvu. Glavna osobina muve je da nju privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muva nađe u bašti punoj svijeća prekrasnog mirisa, ona ga neće ni primjetiti i zaustaviće se na nekoj nečistoći koju nađe na zemlji. Počeće da kruži unaokolo i osjetiće se sasvim lagodno u smradu. Kad bi muva mogla da govori, i kad bi ste vi od nje zatražili da vam pokaže ružu u bašti, odgovorila bi vam: „Ja uopste ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje da nađem đubre, toalete i blato.” Postoje ljudi koji podsjećaju na muvu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su da misle negativno i u zivotu uvijek traže loše strane, nipodastavajući i odbijajuci prisustvo dobra.

Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčelu, čija je glavna osobina da uvijek traga za nečim slatkim i prijatnim da bi na njega sletjela. Kada bi se pčela našla u sobi punoj nečistoće, sa komadićem bombone u uglu, ona bi zanemarila svu nečistoću i sletjela bi na bombonu. Kada bi ste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi baštensko đubre, odgovorila bi: ”Ne znam. Mogu ti reći samo gdje da nađes cvijeće, slast, med i sećer.„ Ona zna samo za dobre stvari u zivotu dok su joj one rđave nepoznate. To je druga kategorija ljudi koja ima pozitivne misli i vidi samo dobru stranu stvari. Oni se uvijek trude da prikriju zlo kako bi zastitili bližnje, a ljudi prve kategorije se trude da izlože zlo i da ga iznesu na povrsinu.
----
Kada neko dodje kod mene i počne da optuzuje druge ljude, dovede me u tesku situaciju i ja mu navedem ovaj primer. Kažem mu da odluči kojoj kategoriji želi da pripada, kako bi mogao da nađe ljude iste vrste i da se sa njima druži.

+ Starac Pajsije Svetogorac

Abortus

Jedan professor medicine je postavio pitanje svojim studentima.

“ Ovo je istorije porodice-
Otac ima sifilis. Majka ima TB ( tuberkulozu).

Zajedno vec imaju cetvoro dece.

Prvo je slepo. Drugo je umrlo.

Trece je gluvo.

Cetvrto ima TB.

Majka je oped trudna.

Roditelji su voljni za
abortus ako biste vi tako odlucili da treba.

Pa, sta mislite da treba uraditi?"

Vecina studenata se odlucila za abortus.

“ Cestitamo” rece professor.
“ Upravo ste ubili Betovena!”

Kvalifikacija za propovednika

Jednog dana je neki clan pastorskog odbora u
jednoj crkvi procitao pismo koje je doslo od jednog kandidata i glasilo je
ovako:

“ Imam mnogo kvalifikacija. Bio sam propovednik
sa puno uspeha, a malo i kao pisac. Neki kazu da sam dobar organizator. Bio sam
vodja na mnogim mestima. Imam preko 50 godina. Nikada nisam propovedao na
jednom mestu vise od tri godine. Neka mesta sam napustio posto je moj rad
izazvao pobunu i metez.

Moram priznati da sam tri ili cetiri puta bio u zatvoru, ali ne zbog nekog nedela.
Moje zdravlje nije bas najbolje, iako jos uvek cinim velika dela.
Crkve u kojim sam propovedao su bile male
iako su bile u nekim velikim gradovima.
Nisam se bas slagao sa religiskim liderima u gradovima u kojama sam
propovedao. U stvari od nekih sam dobijao pretnje i cak su me fizicki napali.
Nisam bas dobrog pamcenja. Znaju me i po tome da sam
nekad zaboravio koga sam krstio.
No, ako biste me mogli upotrebiti, dacu sve
od sebe.

Odbornik je pogledao na ostale i rekao: “Dakle, sta vi mislite? Da ga uposlimo? “
Ostali su bili protiv. Zaposliti bolesnog, izazivaca nereda, zaboravnog
bivseg zarobljenika? Da li je covek koji je procitao pismo lud?

Ko je uopste taj podnoslilac molbe? Ko bi
uopste zeleo takvog kolosalnog zivca?

“O,”rece covek ,koji je i napisao pismo, “ Samo je potpisano sa ‘Apostol Pavao’ . ”

Covjek je klekao kraj svog kreveta i poceo moliti: "Oce nas, koji jesi na nebesima..." Odjednom njegovu molitvu prekide tihi Bozji glas: "Evo me, dijete moje. sto zelis?" Covjek pomalo zbunjen, ali i ljutit sto mu se Gospodin bas sada obraca i time prekida, rece: "Budi ljubazan i ne prekidaj me, vidis da sam poceo da molim. ''Oce nas..."

Bog mu se opet ljubazno obrati: "Evo, opet me zoves!?"
Covjek postade vrlo nervozan te poce objasnjavati: "Ne zovem te! Nikako! To se ja samo molim, onako kako si rekao da trebam ciniti. 'Oce nas, koji jesi na nebesima...'"
"Eto, rekao si 'Oce nas, koji jesi na nebesima', i ja sam tu. sto zelis da ti ucinim?" Rece Gospodin.
"Bit cu ti iskren: nisam nista mislio. Samo govorim svoju svakodnevnu molitvu. Redovno molim 'Oce nas'. Poslije te molitve se osjecam sretno, nekako zadovoljno, to me umiri."
"Dobro, 'hajde onda nastavi. Necu da kvarim tvoju srecu i zadovoljstvo." Rece tuzno Gospodin.

Covjek nastavi svoju molitvu: "Sveti se ime tvoje."
"Stani! sto ti sad to znaci?" Prekide ga Gospodin pitanjem.
Covjek se cudio otvorenih usta: "Aaa, sto to?"
"Pa, to 'da se sveti ime tvoje.' sto to zapravo znaci?"
Covjek poce mucati: "To znaci... to ti je... kada… Nisam bas siguran, sto to znaci. Uostalom to niti nije vazno, to je samo dio molitve."
Bog je onda pokusao objasniti njemu: "To znaci da se 'velica, objavljuje' moje Ime."
Covjek pomisli da ce biti najbolje da to Bogu potvrdi, ne bi li skratio diskusiju i zavrsio svoju zapocetu molitvu: "Da, znas ima to nekog smisla. Idemo dalje. 'Dodji kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.'"
"Mislis li to stvarno tako?"

Covjek se opet zbunio: "Naravno, zasto ne, pa to bilo sjajno, zar ne?"
"I sto konkretno poduzimas u vezi s tim?", upita Gospodin.
Covjek se poece ceskati po glavi. "sto poduzimam? Pa, mislim da bi bilo super kada bi ovdje na zemlji bilo kao tamo gore, na nebu. Bilo bi divno, kada bi uredio stvari i ovde tako," odgovori on Gospodinu.
"Pa, jesam li tebe uredio? Da li sam te doveo u MOJ red?", zapita Gospodin ljubazno.
Covjek opet pocne da muca: "Ja… idem u crkvu, redovno! Ti to znas."

"Nisam mislio na to. Vec, sto je sa tvojom pozudom? I kakva je tvoja narav? Cini mi se da tu ima nekih ozbiljnih problema. Zatim tvoje rasipanje, trosis novac samo na sebe. Zivis samo za sebe. Pa, tu su knjige i casopisi koje citas, filmovi, glazba..."
Covjek se uspravi i rece glasno, upadajuci Gospodinu u rijec: "Prestani stalno da me peckas! Ja sam u redu, ja sam super usporedjujuci se sa drugim ljudima u mojoj crkvi."
"Onda oprosti. Meni se cinilo da si molio 'budi volja tvoja.'"
"Dobro, imam neke mane, priznajem. Ali tako su malene da se moram naprezati da se nekih sjetim." Odvrati covjek.

"Ja ih se sjecam bez naprezanja," rece Gospodin.
Nakon trenutka tisine, covjek ponovo klekne i potisteno rece Gospodinu: "Nisam do sada o tome razmisljao, ali ti znas da bih se rado oslobodio nekih stvari."
"Dobro." Rece Gospodin. "Ovo vec nekud vodi. Od sada cemo raditi zajedno, ti i ja. Zajedno cemo pobijediti lose navike, los karakter, grijeh..."

Covjek pogleda na sat i uznemiri se vrlo: "Vrijedi, ali sad moramo prekinuti, ova molitva se ve neplanirano oduzila. 'Kruh nas svagdanji daj nam danas...'"
"Kruh onda slobodno preskoci, a i meso. Ionako imas visak kilograma."
Covjek se naljuti: "Vidi ti sad ovo?! Ovo je otvorena kritika." Rece ljuto i nastavi: "A ja se znojim i pokusavam da ispunim svoju religioznu duznost pred tobom, a ti tako, prvo upadas a sada i kritiziras zbog sitnica."

"Znaj, molitva je opasna stvar, mogla bi da te promijeniti. Zvao si me i ja sam se odazvao, tu sam. Ti samo nastavi moliti, jer me zanima i ostatak molitve." Zavrsi Gospodin.
"Pa, vise mi se i ne moli, izgubio sam svaku zelju. Postaje mi sve vise neprijatno..."
"Neprijatno, zbog cega?" Iznenadjeno ae Gospodin." Ne bi trebalo da bude tako, sam si rekao da si ti super. Hajde nastavi molitvu."

Covjek nastavi svoju molitvu poluotvorenih ociju ali vrlo polako i oprezno: 'I otpusti nam duge nase kako i mi optpustamo duznicima svojim.'"
"Stani, stani!" Prekide ga Gospodin. "sto je to izmedju tebe i brata Jure?"
Covjek opet plane: "E, znao sam da aes to pitati! Znao sam. Jure mi bas i nije neki drug, stalno prica naokolo nesto o meni, a kad se proecuje onda, dolazi da mi se izvine. Samo ga cekam, vratit cu mu ja, onako duplo. Pamtit ce on mene. Ja nikome ne ostajem duzan…

Gospodin ga ljubazno prekide: "A sta je sa tvojom molitvom? Zar nisi rekao, 'I otpusti nam duge nase kako i mi otpustamo duznicima svojim.'"
Covjek poce da se opravdava pred Gospodinom: "Ma, Ti znas da je moja situacija specifiena i da se ne uklapa u to. Ne mogu mu oprostiti, jer nije u pravu.

"Oprosti ces, i te kako oprostit." Rece kroz uzdah Gospodin i nastavi: "Ako ti njemu ne oprostis, onda ni ja ne mogu tebi oprostiti tvoje propuste a ima ih... Recimo, jucer sto si rekao majci... Danas u posti, na koga si se to izderao, vrijedjao... Povrijedio si druge bezobzirno."

Covjek se razalosti: "U pravu si. Ti si izgleda uvijek u pravu. Treba da oprostim Juri, a ti se pobrini za njega, pomozi mu."
"Odlicno, to volim cuti. Zar se sada ne osjecas bolje?" Radosno ce Gospodin.
"Pa, da nekako... drugacije, lakse." Odvrati sa eudjenjem covjek. "Cini mi se da bih sada zagrlio Juru, da je ovdje."

"Hajde sad, nastavi molitvu."
"Gdje sam ono stao… Ah, da. 'I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.'
"Dobro hocu. Ali i ti sam moras da se potrudis da izbjegavas mjesta gdje mozes upasti u iskusenje." Opet se javi Gospodin.

"Kako to mislis?" Zacudi se covjek ponovo.
Gospodin mu poce objasnjavati: "Evo kako: Trebalo bi da otpises neke takozvane prijatelje, jer lose utjecu na tebe. Nemoj biti naivan, oni su s tobom samo u lice fini, a kad im okrenes ledja prave viceve na tvoj racun. Dalje, ne odlazi na mjesta gdje su ljudi sumnjivog morala, tamo upadas u nevolje a poslije toga me zoves da te izbavim."
"Ne razumijem, o cemu ti to govoris?"

"Odlino ti razumijes. Tu taktiku si primijenio vise puta. Upadnes u guzvu, onda trazis pomoc od mene i kunes mi se, ako ti pomognem da vise nikad necec tako nesto uraditi, da ces biti dobar. Zar nije tako?"
Covjek se zastidi i tuzno rece: "To je istina, stid me je. Promijeni me.
"Dobro, hocu a sad dovrsi svoju molitvu."

"'Jer tvoje je kraljevstvo, sila i slava, zauvjek. Amen'".
"Znas li sto bi me danas razveselilo i proslavilo?" Upita Gospodin.
"Zaista bih to htio, ali sada i sam vidim da je moj zivot u zbrci. Rado bih bio tvoj pravi, iskreni ucenik."

"Eto, upravo si sam odgovorio na pitanje sto bi me obradovalo i proslavilo."
"Ozbiljno, samo to?" Zacudio se covjek Bozjem odgovoru.
"Da, jer mene proslavljaju samo oni ljudi koji me vole, a takav odnos se upravo razvija izmedju tebe i mene. Posto su ti neki grijesi razotkriveni i oprosteni, pred nama je divno prijateljstvo, ako tako nastavimo."

"Gospodine, hajde onda da vidimo sto od mene moze jos biti?"
"Hoau. Budi od sad' blagoslovljen, dijete moje." Rece Gospodin ljubazno.
(Preuzeto s neta)

Jednom beše jedan dečak koji je imao lošu narav. Njegov tata mu je dao kesu punu eksera i rekao mu da svaki put kada pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan ekser u ogradu. Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera u ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu. Tako je došao i dan da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svome tati, a tata mu je rekao da svakoga dana kojeg bude uspeo da kontroliše svoje ponašanje, da iz ograde izčupa jedan ekser.Dani su prolazili i jednoga dana dečko je bio u stanju da kaže tati da je izčupao sve eksere. Tata je uzeo sina za ruku , odveo ga do ograde i rekao: " Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.Ograda više nikada neće biti ista. Kada u besu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvući nož i posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rana ostaja." Verbalna i fizička su jednako bolne.