Traganje za mirom
Pitanje:
Znam da ne treba biti usmjeren na sebe, ali se ne mogu osloboditi osjećaja potištenosti zbog svojih nedostataka. Kako me Bog može prihvatiti kad se stalno borim s istim problemima?
Odgovor:
Svi mi s vremena na vrijeme doživljavamo obeshrabrenja koja nam se čine nesavladivima – kad neuspjeh postane začarani krug, kad osjećaji krivnje i nedostojnosti izazivaju nove probleme. Naravno, ako smo stvarno učinili neko zlo, rješenje je oprost, a Bog je savršeno voljan oprostiti nam. Kršćani se često i nakon što su se pomirili s Bogom osjećaju krivima, a ponekad se osjećamo krivi za ono što nema gotovo nikakvih moralnih posljedica. Način na koji ste sročili svoje pitanje nagovještava da vaš problem može biti takva, a ne prava krivnja.
Psalmi su odlično oruđe za odbacivanje potištenosti i prihvaćanje nove vizije o Božjoj snazi. Stoga, kad prijeti da vas savlada osjećaj poraza, obeshrabrenja ili samookrivljavanja, pođite k Davidu. Izaberite neki psalam. Čitajte ga naglas. Dopustite da vas njegove riječi ponesu od vaše slabosti do Božje snage.
"U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješiti duša moja. Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje. Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek?"
"Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?"
Odgovor Svetog pisma na bol uvijek je isti. Biblijske ličnosti, opterećene kajanjem, rastrzane tugom, očajanjem, dizale su se iz svog bijednog stanja tako što su ponovno upravile pogled na Boga cijelog svemira. U nazočnosti takve veličine, ovozemaljsko je izgubilo na značenju.
Usred vašeg obeshrabrenja nudim vam jednostavan savjet. Odredite svakog dana mjesto i vrijeme kad idete Davidu. Pročitajte jedan psalam, uživljavajući se u ono što čitate. Tugujte zbog svojih nedostataka. Izrazite svoju tugu zbog načina na koji se život odnosi prema vama. Isplačite nepravdu koju donose prilike, slabost vaše volje. A onda krenite naprijed. Čitajte odluku na kraju psalama. Ostavite za sobom vašu tugu. Pogledajte oko sebe, prema gore, naprijed i natrag k Onome koji uvijek jest i uvijek će biti. Razmišljajte o Onome čije je "prijestolje Nebo, a zemlja podnožje Njegovim nogama". Potrudite se svojim umom shvatiti djelić Njegove veličine.
Slično Davidu i Jobu potrudite se povezati ove bogoslužbene doživljaje sa sviješću o postojanju Božjeg svijeta u prirodi. Otvorite uvečer prozor i razmišljajte o Bogu koji "u pravo vrijeme" izvodi zviježđa. Promatrajte kišnu oluju svjesni Boga koji je "jaz iskopao povodnju… prokrčio pute grmljavini da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema."
Na kraju ustanovit ćete da je jedino što vrijedi – Bog.
Sandra Doran
http://www.adventisti.info/index.php?itemid=1155&blogid=18
Pitanje: Znam da ne treba biti usmjeren na sebe, ali se ne mogu osloboditi osjećaja potištenosti zbog svojih nedostataka. Kako me Bog može prihvatiti kad se stalno borim s istim problemima?
Odgovor:
Svi mi s vremena na vrijeme doživljavamo obeshrabrenja koja nam se čine nesavladivima – kad neuspjeh postane začarani krug, kad osjećaji krivnje i nedostojnosti izazivaju nove probleme. Naravno, ako smo stvarno učinili neko zlo, rješenje je oprost, a Bog je savršeno voljan oprostiti nam. Kršćani se često i nakon što su se pomirili s Bogom osjećaju krivima, a ponekad se osjećamo krivi za ono što nema gotovo nikakvih moralnih posljedica. Način na koji ste sročili svoje pitanje nagovještava da vaš problem može biti takva, a ne prava krivnja.
Psalmi su odlično oruđe za odbacivanje potištenosti i prihvaćanje nove vizije o Božjoj snazi. Stoga, kad prijeti da vas savlada osjećaj poraza, obeshrabrenja ili samookrivljavanja, pođite k Davidu. Izaberite neki psalam. Čitajte ga naglas. Dopustite da vas njegove riječi ponesu od vaše slabosti do Božje snage.
"U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješiti duša moja. Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje. Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek?"
"Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?"
Odgovor Svetog pisma na bol uvijek je isti. Biblijske ličnosti, opterećene kajanjem, rastrzane tugom, očajanjem, dizale su se iz svog bijednog stanja tako što su ponovno upravile pogled na Boga cijelog svemira. U nazočnosti takve veličine, ovozemaljsko je izgubilo na značenju.
Usred vašeg obeshrabrenja nudim vam jednostavan savjet. Odredite svakog dana mjesto i vrijeme kad idete Davidu. Pročitajte jedan psalam, uživljavajući se u ono što čitate. Tugujte zbog svojih nedostataka. Izrazite svoju tugu zbog načina na koji se život odnosi prema vama. Isplačite nepravdu koju donose prilike, slabost vaše volje. A onda krenite naprijed. Čitajte odluku na kraju psalama. Ostavite za sobom vašu tugu. Pogledajte oko sebe, prema gore, naprijed i natrag k Onome koji uvijek jest i uvijek će biti. Razmišljajte o Onome čije je "prijestolje Nebo, a zemlja podnožje Njegovim nogama". Potrudite se svojim umom shvatiti djelić Njegove veličine.Slično Davidu i Jobu potrudite se povezati ove bogoslužbene doživljaje sa sviješću o postojanju Božjeg svijeta u prirodi. Otvorite uvečer prozor i razmišljajte o Bogu koji "u pravo vrijeme" izvodi zviježđa. Promatrajte kišnu oluju svjesni Boga koji je "jaz iskopao povodnju… prokrčio pute grmljavini da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema."
Na kraju ustanovit ćete da je jedino što vrijedi – Bog.
Sandra Doran
http://www.adventisti.info/index.php?itemid=1155&blogid=18