k

k.

Zadnja promjena: devi das; čet 07 kol 2008, 16:16; ukupno mijenjano 1 put.

Mogu pokusati odgovoriti kao pripadnik "istocnih" ucenja. Sve je stvar u tumacenju. Mislim da tu nije u pitanju podjela na istok i zapad, krscanske i ne-krscanske skole duhovnosti, nego na monizam i dualizam.

Monisticke skole (nazalost uglavnom prisutne na istoku kroz ucenja tantre, yoge, vedante, buddhizma i sl.) imaju svoje vidjenje duhovnosti, a dualisticke skole (uglavnom prisutne na zapadu) svoje. Tako ces cesto naici da se krscani mnogo bolje razumiju sa Hare Krshnama jer su oba pravca dualisticka, nego s nekim zapadnim misticima. I obrnuto, Hare Krshne se vrlo tesko nalaze sa istocnim monistima.

Monisti u Isusovom ucenju nalaze dijelove koji odgovaraju njihovom pogledu na svijet i zato ga smatraju jednim od velikih duhovnih ucitelja.

Ja mislim da se radi o univerzalnosti Kristove poruke ljubavi i suosječanja, jednostavnosti njegova učenja, a i žrtvi koju je učinio za ljude. To se može vidjeti i na primjeru velike popularnosti Dalai Lame koji je iako iz jedne zapadu strane religije jako popularan, prihvaćen, Nobelovac i utjecajan na više načina. On također iz vrela filozofije ipak najviše naglašava suosječanje. Iako vjerujem da to radi primarno jer je to ono što bi najviše pomoglo univerzalnom razumjevanje i miru te je u nutrini svakoga, a ne kao jedino što može reč na temu budizma.
S druge strane, crkva je kroz stolječa učinila mnogo toga što nije u duhu vjere i te jednostavne poruke ljubavi. Nečemo sad nabrajat što sve. Također pretvorila se u instituciju najvišeg ranga. Vjerujem da mnogi tako nešto ne vežu uz pravu duhovnost koja s tim nema veze. Ta krutost i ograničenost koja nužno počne pratiti institucionalnost je vjerojatno i razlog nastajanja mnogih denominacija.
S druge strane, iako slabo znam o pravoslavnoj mistici (u biti gotovo ništa ) vjerujem da i nje ima. Ako se zatvoriš u neku špilju na Atosu ili poludiš il ti se nekaj desi.

devi das je napisao/la:

NIkada mi nije bilo jasno i to bih hteo da pitam zašto skoro svi koji su van hrišćanskih denominacija smatraju Isusa Hrista velikim čovekom ili Bogom dok smatraju da su razne Crkve sekte i slično izneverile njegovo učenje.Posebno to mnogi smatraju za pravoslavnu i katoličku Crkvu.U pravoslavnoj Crkvi poslednjih petnaestak godina teologija je postala sve samo citati,neka kvazinauka i slično.U katoličkoj Crkvi to traje duže ali je veća sloboda postoje redovi koji čuvaju mistiku van mainstream kvaziteologije.

Voleo bih da mi neko na ovo odgovori a posebno možda neko ko je u nekoj manjoj zajednici našao pravo duhovno iskustvo van citata i teoretisanja.

A on odgovarajući reče im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći.

Ninevljani izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninijem poučenjem: a gle, ovdje je veći od Jone.

Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.

A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome. Matej 12,39-45

devi das je napisao/la:

NIkada mi nije bilo jasno i to bih hteo da pitam zašto skoro svi koji su van hrišćanskih denominacija smatraju Isusa Hrista velikim čovekom ili Bogom dok smatraju da su razne Crkve sekte i slično izneverile njegovo učenje.Posebno to mnogi smatraju za pravoslavnu i katoličku Crkvu.U pravoslavnoj Crkvi poslednjih petnaestak godina teologija je postala sve samo citati,neka kvazinauka i slično.U katoličkoj Crkvi to traje duže ali je veća sloboda postoje redovi koji čuvaju mistiku van mainstream kvaziteologije.

Voleo bih da mi neko na ovo odgovori a posebno možda neko ko je u nekoj manjoj zajednici našao pravo duhovno iskustvo van citata i teoretisanja.

Tu se nema baš mnogo za filozofirati. Katolici i Pravoslavci imaju svoje "grijehe" prošlosti, posebno staviti naglasak na prve ( ja sam Katolik, by the way ), Protestanti pak svoje. Isus Krist je, s druge strane, Jedini Čist, a Njegova učenja i mnogi ateisti smatraju mjerodavnima za svoje živote. Ovo je paradoks, ali život ih je pun.

Što se tiče manjih vjerskih zajednica, da ti budem iskren, one radi svoje veličine znaju dati osjećaj većeg zajedništva i emotivne stabilnosti. Radi svoje malene uloge mogu si dopustiti i manje korektne izjave na propovijedima koje proklamiraju kao vjerske istine. Nakon što zajednica poveća broj svojih pratitelja, smanji se i osjećaj zajedništva, a utjecaj smanji i količinu "navedenih" izjava.

Početi s Tradicionalnim Crkvama često puta zna biti teško, mada njihova teološka pozadina ima mnogo veću Biblijsku opravdanost od manjih zajednica.