| POSTATI „PLAVI TELEFON“ SUICIDALNOM(OJ) FRENDU/ICI | |
<table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=140 align=left border=0><tr><td><table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=130 border=0><tr><td bgColor=#e5e5e5>   </TD></TR></TABLE></TD></TR><tr><td height=10> </TD></TR></TABLE>Dugo sam razmišljao o ovoj temi, nisam znao kad ju staviti na blog jer mi se nijedno vrijeme nije činilo pogodnim. Mislim da je Veliki Petak možda pravo vrijeme za to. Suočiti smisao Isusove smrti s tolikim besmislenim smrtima naših mladih, posebice onih koji su izvršili suicid. Suočiti Isusov smisleni život s tolikim besmislom koji vlada u životima današnje mladeži. Marija i Ivana su bile prijateljice još od vremena vrtića. Dok su pohađale srednju školu, Ivanin otac je izgubio posao. Ivanini roditelji su se rastavili. Ivana je rekla da ne mari za to. No, počela je pričati opet i opet o svojoj želji „da padne u san i nikad više se ne probudi.“ Rekla je Mariji, „Mogla bih popiti mamine tablete za spavanje u nedjelju uvečer i u ponedjeljak se ne probuditi.“ Duboko zabrinuta za svoju prijateljicu, Marija se povjerila vjeroučiteljici koja je kontaktirala Ivaninu majku. Ivana je primila pomoć, a na tom putu mnogo joj je značila i potpora njene najbolje prijateljice Marije, te je tako prebrodila svoju samoubilačku namjeru. Nažalost, nemaju sve Ivane na ovom svijetu prijateljicu poput Marije koja će u kriznim situacijama postati „plavi telefon“, čija pomoć često može biti presudna između smrti i života. Pitam se, koliko se ljudi znalo vraćati sa sprovoda svoga prijatelja koji je izvršio samoubojstvo izgovorajući u pol glasa rečenice poput, „Znaš, rekao mi je da će se ubiti, no ja mu nisam povjerovao.“, pa netko nastavi „Znaš i meni je to jednom spomenuo, no natjerao me da mu obećam da nikomu ne kažem. Uostalom, mislio sam da se to mene ne tiče. Sad mi se nekako čini da sam to mogao spomenuti profesorici Horvat, to mu je bila najdraža profesorica, ona ga je možda mogla urazumiti. Možda bi još bio živ da jesam.“ Obitelji i prijatelji osoba koje su počinile samoubojstvo često znaju govoriti o gorkoj grižnji savjesti i osjećaju krivnje. Pitaju se opet i opet iznova, „Što sam ja mogao/la učiniti da pomognem njoj (ili njemu)?“ Ako se sada u tvojoj glavi vrti takvo pitanje, možda će upravo tvoja pomoć spriječiti neku novu tragediju. Iako ne možeš kontrolirati tuđe živote, možeš ih podržavati u dobrim životonosnim odlukama. Jedna od najvećih frustracija s kojom se susreću savjetnici i psiholozi je saznanje da su prijatelji žrtve samoubojstva znali za namjeru te osobe i nisu tražili pomoć. Kada ih se pita zašto nisu nikomu javili o situaciji u kojoj se osoba nalazila, njihovi odgovori često su bili jednaki: „Nisam mislio da će to stvarno učiniti,“ ili „obećao sam“ ili „nisam se htio miješati u njegov/njezin život.“ OSLUŠKUJ POTREBU Našu zemlju su u posljednje vrijeme zavile u crno vijesti o povećanom broju samoubojstava mladih. Te nedavne tragične vijesti potaknule su i mene da o toj temi razgovaram s mladima na župi, pa i da napišem ovaj post. Ono što su mediji prenijeli poznati su slučajevi, no pitam se koliko ih ima koji nisu zabilježeni? To je problematika preko koje ne bismo trebali olako prelaziti. Gotovo svatko može postati suicidalan. Samoubojstvo prelazi preko društvenih pregrada i podjela: i bogati i siromašni, i oni moćni i oni slabi, i oni slavni i oni nepoznati, i oni kojima se dive i oni koje preziru. Nitko nije imun, pa čak ni oni pobožni i religiozni. Neko veliko razočaranje može biti okidač pokušaja samoubojstva. Prekid romantične veze, preseljenje najboljeg prijatelja, akademski ili društveni neuspjeh u školi, neuspješno završen natječaj za ulogu u školskoj predstavi ili za mjesto u nogometnoj ekipi...: sve su to potencijalni okidači. POZNATI UZROCI SAMOUBOJSTAVA MLADIH UKLJUČUJU: - osjećaji neadekvatnosti: „Nesposoban sam – što god uradim ne valja.“ - osjećaj odbacivanja: „Nitko me ne voli!“ - osjećaj osamljenosti: „Nema nikoga na koga mogu računati (komu se povjeriti)!“ - nedostatak smisla i usmjerenosti: „Nemam ništa za što bi se isplatilo živjeti!“ - slaba komunikacija: „Nitko ne razumije.“ - osjećaj beznađa: „Život je vrtnja u krug. Nema smisla ići naprijed.“ - droga i alkohol: „Ništa, što god da uzmem ne pruža mi olakšanje.“ - akademski pritisak: „Ne mogu postići rezultate koja drugi očekuju od mene.“ ČINI ONO ŠTO VJERUJEŠ Isus Krist je prolazio ovom zemljom da nam osobno pokaže što njegove riječi znače. Gdje god je išao, liječio je fizičke, emocionalne i duhovne patnje. Danas on traži od kršćana da pođu ususret u njegovo ime bližnjemu u potrebi. Spomenuo sam na početku kako je netko znao reći: „Nisam htio gurati nos u njegovu privatne stvari.“ Iako je ispravno poštivati tuđu slobodu i tuđu privatnost, mislim da ne bi bila „prijeđena granica“ da osoba izrazi zabrinutost koju osjeća za drugu osobu. Naš instinkti da to ipak nije samo privatna stvar, da podržavamo život, podržane su i pričama vezanim za Bibliju. Već tako rano, kao u Knjizi Postanka Kain postavlja teško pitanje, „Zar sam ja čuvar brata svojega?“ Na različite načine, ostale stranice Svetoga pisma nam opisuju mnoge načine u kojima nas izazivaju da upravo budemo to, „čuvari“ kako svoje braće tako i svojih sestara. Prijateljstvo Jonatana i Davida opisano je u Prvoj knjizi o Samuelu, i ta knjiga opisuje kako je uz veliki rizik Jonatan „sačuvao“ život svoga prijatelja. U svom životu i u svojim riječima, Isus nam opisuje kako biti „čuvar svojega brata“ u tančine. Pokazuje da to znači mnogo mnogo više od puke starozavjetne zapovijedi „Ne ubij“; to znači ljubiti i brinuti se o svakom čovjeku na način kako je to Isus činio. U Matejevom evanđelju (25 poglavlje), Isus govori da će njegov Otac blagosloviti one koji idu ususret bratu u potrebi, gladnomu daju jesti, žednomu piti, stranca prime pod svoj krov, gologa odijenu, bolesnoga i utamničenoga pohode. Jer „što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40). Oni koji razmišljaju o samoubojstvu se osjećaju utamničenima od života samoga; smrt je način da se oslobode životne patnje. Slušati i dati svoje vrijeme takvoj „zarobljenoj“ osobi je svakako u duhu Evanđeoske poruke. PREUZMI VODSTVO Budući da se u zadnje vrijeme suicidalne tenzije kod mladih povećavaju vrlo je moguće da ćeš se zbilja susresti s tako „utamničenom“ osobom, s prijateljem koji te suočava sa svojim suicidalnim signalima. Čisti je mit kad netko kaže da oni koji pričaju o tomu neće to provesti do kraja. Uvijek uzmi za ozbiljno bilo kakvu suicidalnu prijetnju. Dok se Jana svađala jedno jutro s majkom oko toga hoće li to jutro ići u školu ili ne, djevojka je najednom povikala, „Ako me natjeraš da idem, ubit ću se.“ Nesretna, buntovna i gnjevna na svoju majku zbog rastave svojih roditelja, Jana se ponašala drugačije no inače. I prije je znala prijetiti sa samoubojstvom. Videći tu prijetnju kao „još jedno nametanje da privuče pažnju,“ majka je inzistirala da spremi knjige i ode u školu. Jana je pošla i na putu prema školi bacila se pod jureći automobil. Srećom vozač je uspio izbjeći sudar. Ona sada prima pomoć. Njena prijetnja je bio krik za pažnjom. Nijedna osoba nije odgovorna za Janin pokušaj, pa tako ni ti također ne možeš biti odgovoran za odluke koje donose tvoji prijatelji. Ali možeš pokloniti svoju pažnju. Možeš odlučiti saslušati nekoga i biti mu potpora. Možeš i pomoći. Samo nemoj pokušavati učiniti to sam. Prije nego osoba pokuša učiniti samoubojstvo, uvijek postoje određeni signali koji govore o potencijalnoj opasnosti. Možeš naučiti prepoznavati takve signale čak i prije nego tvoj prijatelj počne govoriti o tomu kako želi stati na kraj svemu. Kada vidiš da dijeli neke od svojih najdražih stvari: CD-ove s najdražom glazbom, ili naj igricama s riječima; „Želim da ti to uzmeš jer meni to više neće trebati“ – obrati pozornost. Možda ćeš čuti puno priče o smrti, gotovo kao fiksaciju. Depresija je drugi trag. Nisu svi depresivni ljudi suicidalni ali gotovo svi suicidalni ljudi su depresivni. Evo i nekih signala na koje bi trebao obratiti pažnju: - povlačenje u sebe - nagle promjene raspoloženja - nesanica - nagla provala ljutnje - impulsivne reakcije - teški oblik pijanstva - nagle promjene osobnosti - neuspjeh u školi - gubitak apetita - slabo samopoštovanje - nekontrolirano plakanje - rizični pothvati - uzimanje droge - osjećaj beznađa Svatko prolazi kroz blaga stanja depresije s vremena na vrijeme, i to može potrajati nekoliko sati ili nekoliko dana. Ali ako bi dva ili tri ovakva signala potrajala nekoliko tjedana, trebao bi otpočeti razgovor sa svojim prijateljem ne bi li otkrio bilo kakve misli o samoubojstvu. Potiči ga(ju) da izrazi svoje osjećaje. Ako pokažeš da ti je uistinu stalo, veća je vjerojatnost da će se tvoj prijatelj otvoriti. Kada se to dogodi, nije vrijeme da donosiš brze sudove ili ponudiš neka nabrzinu sklepana rješenja. Mogao bi npr. odgovoriti slično ovomu, „Zbog toga se sigurno grozno osjećaš,“ ili „vidim da si zabrinut zbog rastave svojih roditelja.“ Nikad nemoj reći, „znam kako se osjećaš.“ Jer ne možeš znati kako se netko osjeća ako nisi i sam bio u takvoj situaciji. Ali može ti biti jako stalo i možeš to pokazati. Ako imaš bilo kakve sumnje o tomu da je tvoj prijatelj suicidalan, najbolje je pitati direktno: „Jesi li razmišljao o tomu da prekineš sa svime?“ Ako je odgovor „Da“, upitaj, „Na koji način to misliš učiniti?“ Što je god detaljniji plan, veća je mogućnost da će se taj plan i ostvariti. Kada otkriješ da tvoj prijatelj planira samoubojstvo, možeš i ti postati „plavi telefon“. Stručnjaci kažu da se većina samoubojstava kod mladih može spriječiti kada prijatelji shvate da je to i njihova stvar i kada tu prijetnju shvate ozbiljno, te potraže i daju pomoć. Ako priopćiš nekomu (profesoru, vjeroučitelju, školskom psihologu...) da je tvoj prijatelj suicidalan ti time ne izdaješ povjerenje, nego prenosiš poruku (signal). Suicidalne osobe imaju pomiješane osjećaje. Žele živjeti i umrijeti u isto vrijeme. Nadaju se razlogu za život. Njihov govor o samoubojstvu je zapravo krik za pomoć. Zašto bi inače ta osoba riskirala tuđe uplitanje u plan, da nije tako? UČINI DOBRO DJELO 1. Nije dovoljno reći da ti je stalo, to moraš i pokazati 2. Kad prijatelj podijeli s tobom probleme nemoj samo otići, „O znaš, to ti je ništa. Preživjet ćeš ti to!“ Jer ako je stvar takva da se tvoj prijatelj zbog toga totalno poremeti onda je to važna stvar. Ako kažeš „K'o da je to važno! Valjda sam ja taj s jedinicom iz testa“ tada će se prijatelj osjećati kao da ga ne razumiješ. 3. Nemoj se dati natjerati na obećanje da nećeš o tomu nikomu reći kad netko priča o samoubojstvu. Također nemoj raditi ljudima iza leđa. Svakako moraš reći, „Ja ću poći potražiti pomoć.“ Inače će se tvoj prijatelj osjećati izdanim. Reci, „Želim popričati s gospodinom Horvatom o tomu. Je li to u redu?“ 4. Najvažnija stvar je slušanje i razgovor. Ranjena osoba mora osjetiti da si spreman/na saslušati ga/ju, da ćeš slušati bez osuđivanja. On ili ona se mora osjetiti željenom i potrebnom i vrijednom poštovanja. 5. Pokaži poštovanje prema svome prijatelju. Reci toj osobi zašto ti je ona važna i zašto ti je stalo do nje. Nemoj da ti promakne ijedna prilika da joj uputiš iskren kompliment. Trebaš prijatelja. Nastoj mu(joj) to pokazati! Sa suicidalnim osobama se nije lako odnositi. Kada pokušaš pomoći, možda ćeš čuti, „Gledaj svoja posla!“ ili „Goni se.“ Tvoje druženje će možda proizvesti i pomalo neprijateljsku reakciju. Nakon svega, ti si taj(ta) koja stoji na putu da se plan provede. Pokušaj reći u takvim situacijama: „Previše cijenim naše prijateljstvo da ne bih potražio/la pomoć. Želim da budeš tu i za dobra buduća vremena.“ Bolje je riskirati i da nečiji bijes provali na vidjelo nego li riskirati gubitak života. Suprotna reakcija tvojoj želji da pomogneš može biti i bespomoćna navezanost, tako te ta osoba može početi zvati u bilo koje vrijeme dana ili noći. Jednom kad si se obvezao pomoći svom prijatelju da se izvuče iz krize, trebat će ti jako puno snage da i sam sebe proguraš kroz te situacije. Osloni se na Božju pomoć i mudrost. Bolji dio te mudrosti će zasigurno biti ako stupiš u kontakt s nekim drugim čije mišljenje poštuješ to može biti svećenik ili savjetnik. Nemoj nikada pokušavati učiniti to na svoju ruku i sam. Također ne bi želio da se tvoj prijatelj osjeća osamljeno u takvim trenucima. Potakni i druge da se uključe u taj lanac podrške. Svaka osoba može doprinijeti na svoj jedinstven način u dijelu koji je potreban da ohrabri, osnaži o obogati onoga koji je u potrebi u tom trenutku. Zajedno, uz Božju pomoć, možete stvoriti ozdravljujuće ozračje koje može djelovati pozitivno i ohrabrujuće na tvog ranjenog prijatelja. PLAN DO USPJEHA Osim što moraš biti oprezan prema suicidalnim simptomima i pratiti prijatelja kroz krizu, postoji još jedan način kako biti „plavi telefon“ i signal za život. Možeš pružiti preventivni lijek u obliku prijateljstva. Poput vakcine koja predstavlja imunizaciju od ozbiljne bolesti, a koja se daje prije nego li postoji ikakva opasnost po tvoje zdravlje ili dobrobit. Takva inekcija je još jedan dragocijen oblik zaštite. Nitko nije imun na depresiju niti na suicidalne težnje. Obiteljski problemi, bolesti, odbacivanje, razočaranja – ovakve stvari mogu biti okidači i kod inače uravnoteženih osoba da počnu razmišljati da „stanu na kraj sa svime“. Ali ponekad ti si upravo ta(j) koji/a i prije nego li se pojavi očaj nakalemiš nadu ili daš „inekciju“ svoga prijateljstva i brižne ljubavi. Čak i više nego li si svjestan/na, možda si i ti nekoga izvukao iz misli o samoubojstvu. Dao si obrambeni lijek kršćanske dobrote i ljubaznosti kada si možda pozvao novog učenika da ti se pridruži, ili kad si upoznao Ivana s Markom koji također skuplja poštanske markice, ili onda kada si pozvao Antu da se pridruži grupi mladih na župi... Kako nas sve više i više bude raslo u snazi i broju da budemo kršćanski „čuvari“ svoje braće i sestara, vjerujem da će se broj suicidalnih tenzija smanjivati. Mora se smanjivati. Jer život je vrijedan življenja. Ti si sam dokaz za to! filippoblu |
da. imala sam prilike sudjelovati u razgovorima koji su pomogli ljudima da ne učine takvo što.