Dostojanstvo Isusove smrti kojom je pobijedio smrt dalo nam je dostojanstvo vjere i nade .
U Europi, u Nizozemskoj se došlo do eutanazije djece te Belgija i Danska; Oregon u Sjedinjenim Američkim Državama, a pokušava se i u Latinskoj Americi. Pritisak je dakle sve veći, zagovaratelji eutanazije pozivaju se na kršćanski pijetet, a pijetet nikada ne potiče na smicanje osobe nego na ublaživanje bola, a danas imamo brojna sredstva za ublaživanje fizičke patnje. Nikada nismo imali tolikih mogućnosti za nadzor nad fizičkom patnjom, čak i u krajnjim slučajevima. Prije svega s ljudskog, kršćanskog i liječničkog gledišta u času smrti valja duhovno ohrabriti pacijenta, pomoći mu da pronađe smisao života, toplinom ljubavi i blizine olakšati mu patnju. Istraživanja su potvrdila da su oni, koji su u trenutcima samoće, očaja i straha, poželjeli prijevremenu smrt nakon krize ili ozdravljenja, zahvaljivali svima koji su im bili blizu, a priznaju da je njihova želja bila odraz trenutačnoga očaja .
Prigovori dolaze iz sekularističkih, filozofskih i ideoloških krugova koji zastupaju neovisnost pacijenta. Prema njima pacijent bi morao neovisno odlučiti o vlastitoj smrti, načinu i kada umrijeti. To nije prava sloboda. U stvarnosti, nitko nije gospodar vlastitoga života; sloboda pretpostavlja život, a smicanje života u ime slobode znači biti protiv prave slobode. Život je dar koji valja čuvati, dobro iskoristiti i u času smrti prikazati za dobro svih .Stoga je nasilno održavanje pacijenta na životu, protiv njegovih prirodnih snaga pribjegavajući nerazmjernim sredstvima, nasilje nad umirućim.
U Europi, u Nizozemskoj se došlo do eutanazije djece te Belgija i Danska; Oregon u Sjedinjenim Američkim Državama, a pokušava se i u Latinskoj Americi. Pritisak je dakle sve veći, zagovaratelji eutanazije pozivaju se na kršćanski pijetet, a pijetet nikada ne potiče na smicanje osobe nego na ublaživanje bola, a danas imamo brojna sredstva za ublaživanje fizičke patnje. Nikada nismo imali tolikih mogućnosti za nadzor nad fizičkom patnjom, čak i u krajnjim slučajevima. Prije svega s ljudskog, kršćanskog i liječničkog gledišta u času smrti valja duhovno ohrabriti pacijenta, pomoći mu da pronađe smisao života, toplinom ljubavi i blizine olakšati mu patnju. Istraživanja su potvrdila da su oni, koji su u trenutcima samoće, očaja i straha, poželjeli prijevremenu smrt nakon krize ili ozdravljenja, zahvaljivali svima koji su im bili blizu, a priznaju da je njihova želja bila odraz trenutačnoga očaja .
Prigovori dolaze iz sekularističkih, filozofskih i ideoloških krugova koji zastupaju neovisnost pacijenta. Prema njima pacijent bi morao neovisno odlučiti o vlastitoj smrti, načinu i kada umrijeti. To nije prava sloboda. U stvarnosti, nitko nije gospodar vlastitoga života; sloboda pretpostavlja život, a smicanje života u ime slobode znači biti protiv prave slobode. Život je dar koji valja čuvati, dobro iskoristiti i u času smrti prikazati za dobro svih .Stoga je nasilno održavanje pacijenta na životu, protiv njegovih prirodnih snaga pribjegavajući nerazmjernim sredstvima, nasilje nad umirućim.