Ako sutra nikad ne dodje
Da sam znao da je ovo posljednji put šte te vidim kako spavaš,
pokrio bih te tiho i molio da te On čuva.
Da sam znao da je ovo posljednji put što te vidim kako odlaziš,
zagrlio bih te i poljubio i pozvao još jednom.
Da sam znao da je ovo posljenji put što čujem tvoj glas uzdignut u molitvi,
snimio bih svaku riječ i pokret i ponovo vrtio
svakog dana.
Da sam znao da je ovo posljednji put, potrošio bih još minut
il’ dva
i rekao ‘volim te’ umjesto podrazumjevanja da ti to već znaš.
Da sam znao da je ovo posljednji put što zajedno dijelimo dan…
No siguran sam da će ih biti još mnogo, pa ovaj mogu propustiti.
Svakako, uvijek postoji sutra da nadoknadi danas
i uvijek imamo drugu priliku da ispravimo grešku.
Uvijek će biti drugi dan da kežamo ‘volim te’ i,
svakako,
prilika da pitamo ‘mogu li nešto učiniti?’
Ali za svaki slučaj ako griješim, i danas je sve što imam, želio bih
reći
koliko te volim i nadam se da nećemo zaboraviti, jer sutra nije
obećano
nikome, ni mladom ni starom, i danas je možda posljednja prilika
zagrliti
voljenu osobu.
Zato, ako čekaš sutra, zašto to ne učiniti danas?
Jer, ako sutra nikada ne dođe, sigurno ćeš žaliti dan kada
nisi uzeo vrijeme za osmjeh, zagrljaj ili poljubac i kada si bio previše zauzet
da zahvališ nekome
kome je to bila posljednja želja.
Zato zagrli svoje voljene danas, šapni im na uho, reci im koliko ih voliš i kako će ti uvijek biti drag,i uzmi vremena i reci
’žao mi je’, ‘molim te, oprosti’, ‘hvala’ ili ‘nema veze’.
I ako sutra nikad ne dođe, nećeš žaliti za danas.