Nedavno sam bio na jednom znanstvenom seminaru, pa sam upoznat s ovom temom:
Teorija evolucije ima 2 glavna dijela: tezu da sva živa bića imaju zajedničko porijeklo, koja nije sporna, i pokretače tog razvoja. Pokretači su slučajne mutacije i prirodna selekcija. Ukratko geni slučajno mutiraju i tako mijenjaju svojstva živog bića, pa onda od tako promijenjenih prirodnom selekcijom preživljavaju najbolja. Znanost za sada zna samo ta 2 pokretača evolucije.
Pobornici inteligentnog dizajna tvrde da ta 2 pokretača ne mogu opisati evoluciju. Točnije, tvrde da se promatranjem evolucije može utvrditi da iza toga stoji neka inteligencija jer su neke stvari ciljano dizajnirane. To ne mora nužno biti Bog, nego možda i nekakvi vanzemaljci, oni ne ulaze u ta razmatranja jer ostaju na znanstvenoj razini.
Tu tezu argumentiraju između ostalog pojavom koja se naziva ireducable complexity (ne znam hrvatski prijevod). Naime, evolucija npr. oka se može vrlo jednsotavno objasniti ovim dvama pokretačima: Slučajno nastanu fotoosjetljive stanice, pa je to već neki napredak za biće i onda ono preživi. Nakon toga se udubi dio sa tim stanicama, što omogućuje određivanje smijera iz kojeg dolazi svjetlo, što je opet napredak itd. dođe do oka malo po malo. Problem nastaje kada imamo sistem koji izgleda nije mogao nastati iz jednostavnijeg malom promjenom. Navodi se primjer nekog biča za kretanje kod nekog jednostaničnog organizma (ne sjećam se imena, mogu pogledati ako koga zanima) koji se sastoji od desetak proteina od kojih ako se bilo koji jedan makne stvar više uopće ne funkcionira. Zato nije jasno zašto bi biće sa samo 9 proteina od tih 10 preživjelo prirodnu selekciju, a da nastane svih 10 odjednom je premala vjerojatnost. Prema tome oni tvrde da je taj organ netko trebao dizajnirati.
Naravno, postoje i kontra argumenti tradicionalnih evolucionista. Prvo, to što mi ne znamo šta je služilo 9 proteina ne znači da nije služilo. Neki su čak i našli da malo jednostavniji organ ima funkciju pumpe koja pumpa neke molekule u ili van stanice. Dalje, možda je organ zapravo bio veći, pa su odbačeni suvišni djelovi, što isto treba uzeti u obzir.
Najbitniji argument kontra je da inteligentni dizajn zapravo nije znanstvena teorija. On samo pokušava pokazati na neobjašnjivu pojavu u evoluciji, a ne i objasniti ju (na znanstveni način). Time zapravo stvara problem koji se dalje mora znanstveno objasniti. Ne moše se oteti dojmu da oni zapravo uvode gap (rupa, u znanosti neobjašnjiva pojava) pokušavajući istalirati "God of the gaps". "God of the gaps" je Bog kojeg se uvodi kao teoriju da bi se objasnilo znanstveno neobjašnjivo u prirodi, pa je to kao od Boga. Pa kad se to ipak objasni, Bog više nije potreban. Takvog uvođenja Boga je kroz povijest bilo jako puno (kad se ne zna odakle kiša, to neki Bog plače isl.), a glavni znanstveni ateisti upravo tu napadaju teizam govoreći da Bog sada više nije potreban, pa i ako imamu ropu, bit će zakrpana. Kršćanski Bog s time nema veze i niti se uvodi da bi krpao gapove, niti ga ruši znanstveno zatvaranje gapova. Dokaz Boga je samo postojanje ičega, a ne nekakve rupe u znanju. Nasuprot tome znanost o ovoj prirodi je koncipirana tako da ipak ne treba pretpostavku Boga. Prema tome, inteligentni dizajn uvodi gap koji zapravo ne ide u prilog vjeri, a stvara probleme znanosti uvodeći neznantvene ideje.
Toliko o tome. Iznio sam što sam čuo na seminaru i to je mene uspjelo razuvjerit od inteligentnog dizajna. Vi prosuđujte sami. Ispričavam se što je malo dugo, al vjerujem da je zanimljivo za one koje interesira.