Buddhizam

Pošto je uronio u duboku meditaciju, postao je svestan prisustva bezbrojnih drugih bića u njegovom sopstvenom telu, baš ovog trenutka. Organska i neorganska bića, minerali, mahovine, trave, insekti, životinje i ljudi - svi su bili u njemu. Video je da su druga bića on sam upravo u sadašnjem trenutku. Video je svoje sopstvene prošle živote, sva svoja rođenja i smrti. Video je stvaranje i uništenje hiljada svetova i hiljada zvezda. Video je sve radosti i tuge svih živih bića – onih rođenih od majki, rođenih iz jaja, rođenih cepanjem, koji su se delili u nova bića. Video je da svaka ćelija njegovog tela sadrži Nebo i Zemlju, i da se proteže kroz tri vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost. Bio je to sat prve trećine noći.

Gotama je ušao još dublje u meditaciju. Video je kako bezbrojni svetovi nastaju i nestaju, bivaju stvoreni i uništeni. Video je kako bezbrojna bića prolaze kroz nebrojena rođenja i smrti. Video je da su ova rođenja i smrti samo spoljašnji privid, a ne još prava stvarnost, kao što se milioni talasa na površini mora uzdižu i padaju, dok je samo more iza rođenja i smrti. Kad bi talasi razumeli da su voda, oni bi prevazišli rođenje i smrt i došli do istinitog unutrašnjeg mira, nadilazeći sav strah. Ovaj uvid je omogućio Gotami da nadiđe mrežu rađanja i umiranja i on se nasmeši.. Njegov osmeh je bio osmeh čudesnog razumevanja, uvid u otklanjanje svih nečistoća. Dostigao je ovaj nivo razumevanja do druge trećine noći.

Upravo u ovom trenutku je udario grom i munje su zasvetlele nebom kao da će zaparati nebo na dva dela. Crni oblaci su zaklonili mesec i zvezde. Kiša je pljusnula. Gotama je bio mokar do gole kože ali se nije pomerio. Nastavio je meditaciju.

Bez kolebanja, osvetlio je svojom svesnošću sopstveni um. Video je da živa bića pate zato što ne vide da dele zajedničko tlo sa svim bićima. Neznanje rađa mnoštvo patnji, konfuzija i nevolja. Pohlepa, ljutnja, uobraženost, sumnja, ljubomora i strah svi imaju koren u patnji. Kada naučimo da umirimo umove da bismo gledali duboko u pravu prirodu stvari, možemo doći do punog razumevanja koje razlaže svaku tugu i strah i rađa prihvatanje i ljubav.

Gotama je sada video da su ljubav i razumevanje jedno. Bez razumevanja ne može biti ljubavi...

Gledajući duboko u srce svih bića, Siddhartha je ostvario uvid u umove svih bića, bez obzira gde su se nalazili, i mogao je da čuje svačije krike, i radosti i patnje, ma gde se bića nalazila. Dostigao je stanja božanskog gledanja, božanskog slušanja, i sposobnost da putuje kroz prostor bez pomeranja. Sada je bio kraj treće trećine noći i nije više bilo grmljavine. Oblaci su se povukli da bi otkrili svetli mesec i zvezde.

Gotama je osetio kao da se zatvor u koji je bio zatvoren godinama, otvorio. Neznanje je bilo tamničar. Zbog neznanja, njegov um je bio zamračen, baš kao što olujni oblaci pokrivaju mesec i zvezde. Zaklonjen beskrajnim talasima obmanjujućih misli, um je lažno delio stvarnost na subjekat i objekat, na sebe i druge, postojanje i nepostojanje, rođenje i smrt, i iz ovih razlikovanja nastali su pogrešni pogledi – zatvori osećanja, žudnje, prianjanja i nastajanja. Patnje rođenja, starosti, bolesti i smrti, samo su učinile zidove zatvora debljim. Jedino što je moglo da se uradi je da se uhvati tamničar i da se pogleda njegovo pravo lice. Tamničar je neznanje, a način da se prevaziđe neznanje jeste Osmostruka Plemenita staza. Kada nestane tamničar, nestaće i zatvor i nikada neće biti ponovo sagrađen.

Pustinjak Gotama se nasmešio i šapnuo samom sebi: "Tamničaru, sada te vidim. Koliko života si me držao u zatvorima rađanja i umiranja? Ali sada jasno vidim tvoje lice i nikada više nećeš graditi zatvore oko mene."

Pogledavši uvis, Siddhartha vide jutarnju zvezdu kako se pojavljuje na horizontu, trepereći kao ogromni dijamant. Video je tu zvezdu toliko puta ranije, sedeći pod drvetom pipala, ali ovoga jutra kao da ju je video prvi put. Sijala je kao kličući osmeh Prosvetljenja. Siddhartha je netremice posmatrao zvezdu i uzviknuo: „Sva bića sadrže u sebi seme Prosvetljenja, a ipak davimo se u okeanu rađanja i umiranja tolike hiljade godina!“

(Thich Nhat Hanh - Old Path, white clouds)

Fazlija je napisao/la:

Nemam nista protiv ove rasprave, samo bih skrenuo paznju da je ova tema ipak buddhizam... a Lucifer i andjeli nemaju bas mnogo veze s tom temom. Buddhizam uci da je patnja sustina svakog postojanja. To je vrlo pesimisticno za moj ukus, ali ja nisam buddhist pa si to mogu dopustiti. Vise mi se svidja stav tantre koji kaze da su patnja i uzitak sastavni dijelovi zivota te da se Bog nalazi iznad toga obojega. Kao sto je svojedobno Svami Maheshvarananada prilikom svojeg boravka u Zagrebu izjavio: pokazat cu vam mjesto bolje od raja!

Morat cu vas razocarati, ali to nije moguće od strane jednog čovjeka vezanog grijehom!!! Samo je u Bogu mira van svakog razuma a raj će biti mjesto u kojemu ćemo gledati u oći toj vječnoj i neograničenoj ljubavi i miru!! Kakva bla�ena nada!! Hvala.

Zadnja promjena: Gubavac; čet 19 lip 2008, 17:51; ukupno mijenjano 1 put.

Buddhisticko drustvo Shechen je organiziralo dolazak Rabdjam Rimpochea u Hrvatsku, a vise o tome mozete vidjeti na njihovim sluzbenim web stranicama: http://www.shechen.hr/aktivnosti.htm

Pet kratkih predavanja o theravada buddhistickom pogledu na meditaciju na youtubeu:
https://www.youtube.com/watch?v=HLcIQEbLyUg&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=598PsFsw7GU
https://www.youtube.com/watch?v=A9WTbTOM12s&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=FFVRmt9Z6H0&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=em7Q_cwWTKk&feature=related

Euro je postavio pitanje o 24 Buddhe prije Gautame na koje je mislim Fazlija dao pogrešan odgovor. U budističkoj kozmologiji smatra se da ima mnogo kozmičkih ciklusa. Dakle, tih 24 Buddha se pojavljuju prije, a Gautama je Buddha našeg eona koji prvi ponovno otkriva put ka oslobođenju i da, on je učio kod njih u svojim prijašnjim inkarnacijama.

Također, pratyeka-buddha je u biti jedno od tri vozila odnosno yana ( preostala su: shravaka i boddhisattva ) te se on ne smatra potpuno probudjenim (samyak-sambuddha) dok onih 24 to jesu. Također, pratyeka buddhe se ne pojavljuju u svijetu dok postoji učenje savršenog buddhe čija je jedna od odlika ta da podučava Dharmu za što pratyeke nemaju kapaciteta.

Sljedeći Buddha koji će se pojaviti je Maitreya čije su ime mnogi već čuli.

Pozdrav chiron,

Hvala ti za ove informacije. Da, za Maitreyu su vjerojatno čuli i oni koji nisu budisti.


pozdrav

Euro

Eto danas nekako imam vremena i slučajno sam naletio na ovaj site gdje
su mi zapeli za oko neki Fazlijini postovi u kojima spominje učitelje
kod kojih sam učim ( Žarka Andričevića i Rabjam Rinpochea), al naročito
mi je zapelo za oko to jedno miješanje svega i svačega. Dakle, nigdje
se ne može naći nekog velikog autoriteta/učitelja na području budizma
koji kaže da svi putevi vode istom cilju. Ja sam stvarno tražio i nisam
našao. Najviše u tom smjeru sam našao izjavu jednog starog Ch'an
učitelj koji kaže da za ljude velikog kapaciteta ( kakvih danas
takorekoć nema) nema razlike među putevima tj. da mogu doći do oslobođenja slijedeći i neki ne-budistički put. Fazlija kaže:


[quote="Fazlija"]
Izmedju buddhizma i yoge (koju koriste sve skole ne-buddhistickog misljenja istoka) ne postoji razlika po pitanju jastva, nego samo razlika po pitanju filozofija. Slicnost se ogleda po pitanju puta postizanja oslobodjenja. To je za jedne i druge sabranost paznje. Po tome su sustinski slicni.

Zar doista moze postojati trajno jastvo u vedanti koja naucava da je samo Brahman vjecna istina, a sve ostalo samo privid? Sto se tice jastva, ono je i u tantri jednako razumljeno kao i u buddhizmu. Pogledajmo sto o jastvu kaze Anandamurti, jedan od vodecih suvremenih tantrickih ucitelja:


Razlog tomu jest da se u budizmu svaki entitet smatra praznim od stvarnog postojanja, a kao takav i Brahman u gornjem citatu kao i Bog kome bi se trebalo predati. Sve su to samo kreacije uma i kao takvi oni čine "trajno jastvo" po budističkom shvaćanju.Onog momenta kad se pojavi svijest o postignuću cilja kakav god on da bio to je dualizam. To je svima jasno, al neupućeni u budizam ne zamijete da se postignuća beskonačne čiste svijesti i slična iskustva s budističkog gledišta također smatraju dualizmom i pogreškom jer uvijek postoji iskustvo u kome tvoja svijest boravi, koje stvara dakle automatski se negira temeljna budistička istina.
Zato je poznata zen spika da nema cilja, al to stvarno znači to, da ga u suštini nema, a ne da to samo tako kažemo dok težimo nekoj beskonačnoj svijesti. To su sve samo iskustva koja prolazimo na putu i baš taj neki osječaj stapanja i čežnje za tim ISKUSTVOM koji svi koji više meditiraju osjete predstavlja želju i iluziju ega.
Inače i ja sam veliki pristaša nalaženju bliskosti među religijama isl. no to nije tako jednostavno. Ako nešto ozbiljno slijedimo trebamo znati temeljne postavke. Naravno da je moguće da budisti samo drukčije izražavaju nešto šta druge religije kažu na drukčiji način no ovo što sam naveo gore je temelj PUTA i bitno je to znati kod uspoređivanja. Također to je ono što čini budizam jedinstvenim u odnosu na druge PUTEVE.
Um je poput ogledala. Sve odražava što može činiti jer je prazno od suštine. Meni je to jako inspirativno jer u suštini znači da nema ničeg šta nas ograničava i čega se treba odreći (iako je to tako tek kad smo bar donekle realizirali prazninu). Znači npr. možemo imati iskustvo beskonačne svijesti bez straha, potpuno to doživjeti, al to je to potom idemo dalje potpuno prisutni u sadašnjem trenutku ka onome šta se sljedeće odigrava.

Stalno nešto zaboravim. Jest da je sličnost sabranost pažnje no kaže se da samadhia, dakle meditativnih iskustava ima maltene beskonačno. Dakle, to šta mi sabiremo pažnju samo po sebi ne znači nešto naročito. Da ima beskonačno samadhija je teško shvatljivo nama danas kojima to baš i ne ide pa nam se i taj prvi čini dalek, hehe.

chiron je napisao/la:

Upravo je glavna razlika izmedju budizma i nekih hindu škola,
budistička negacija brahmana kao krajneg postignuća i samog savikalpa i
nirvikalpa samadhia kao cilja. To nisu samo "filozofkse distinkcije".

Reci mi molim te kako gledaš na izjavu Sri Chinmoya:
"Nirvana i Nirvikalpa Samadhi su dva jednako visoka vrha jedne te iste planine."

Radi se naravno o dva različita postignuća koja izviru iz onog "Jednog".


pozdrav

Euro

Haha, i kažeš ti da me pitaš par kao lakih pitanja na koja ću ja bez problema odgovorit...
Da li ti to pitaš da usporedim budistički pojam nirvane i nirvikalpa samadhi u hinduizmu ili nirvanu i nirvikalpa samadhi s gledišta hinduizma dakle onako kako je ovo vjerojatno mišljeno jer je citat vrlo kratak pa ne znam kontekst.

chiron:

Um je poput ogledala

samo ako odražava kreativnost stalnog savršenstva i prijeđe u stvarnost slobode po kojoj oblikuje ispunjenje zakona tj prestanak patnje od koje se širi praksom tantre u trajanje
- što je to drugo no ono novo koje za sobom ostavlja minulo
tj ono što uminu kroz patnju kada život proždrije smrt :
Svijet slavnoga tijela...

Učitelj se Veljačić slagao sa ovim kada je otišao iz Zagreba...
On nas je podučavao korespondiranju sa kršćanstvom i zapadnom tj. grčkom filozofijom prakse u kritici Hegela i Kanta kao paganske filozofe..
koji su se spotakli pred vratima kršćanstva..koje pokazuje substancijalnom prisutnošću Duha života koji oživljava po suumiranju sa podnositeljem svekolike patnje da su u velikom nedostatku oni koji se ne žale na nedostatak svoga uma umjesto da ga odbace i prime um života u kojem se nalazi kreativna srž Božanske svijesti i daje nam se gibati u polidimenzionalnosti obnavljanja slobode vječnim mirom u disanju svijesti...

Zadnja promjena: abraham; pon 30 lip 2008, 21:23; ukupno mijenjano 1 put.

chiron je napisao/la:

Haha, i kažeš ti da me pitaš par kao lakih pitanja na koja ću ja bez problema odgovorit...
Da li ti to pitaš da usporedim budistički pojam nirvane i nirvikalpa samadhi u hinduizmu ili nirvanu i nirvikalpa samadhi s gledišta hinduizma dakle onako kako je ovo vjerojatno mišljeno jer je citat vrlo kratak pa ne znam kontekst.

Pa zanima me što bi ti kao budist rekao na to. Dakle tvoje mišljenje kao budiste. Znam da je to izjavio guru, ali me zanima tvoje osobno mišljenje.
Možda ćeš reći da je smiješno pričati o onome što nisi doživio, no gurui često uče svoje učenike o onome što učenici tek trebaju doživjeti u dalekoj budućnosti kroz svoju vlastitu praksu. Dakle učenici uče puuuuno toga o onome što još nisu doživjeli. Pa zašto mi ne bi slobodno razgovarali o tome?


pozdrav

Euro

abraham je napisao/la:

chiron:

Um je poput ogledala

samo ako odražava kreativnost stalnog savršenstva i prijeđe u stvarnost slobode po kojoj oblikuje ispunjenje zakona tj prestanak patnje od koje se širi praksom tantre u trajanje
- što je to drugo no ono novo koje za sobom ostavlja minulo
tj ono što uminu kroz patnju kada život proždrije smrt :
Svijet slavnoga tijela...

Učitelj se Veljačić slagao sa ovim kada je otišao iz Zagreba...
On nas je podučavao korespondiranju sa kršćanstvom i zapadnom tj. grčkom filozofijom prakse u kritici Hegela i Kanta kao paganske filozofe..
koji su se spotakli pred vratima kršćanstva..koje pokazuje substancijalnom prisutnošću Duha života koji oživljava po suumiranju sa podnositeljem svekolike patnje da su u velikom nedostatku oni koji se ne žale na nedostatak svoga uma umjesto da ga odbace i prime um života u kojem se nalazi kreativna srž Božanske svijesti i daje nam se gibati u polidimenzionalnosti obnavljanja slobode vječnim mirom u disanju svijesti...

Mnogo si toga rekao u jako krakom tekstu... Al na prvo ne mogu ništa kritički reči pogotovo što sa filozofijom nisam baš toliko upoznat da bi imao jasnu ideju za Hegela i Kanta smjestiti u kontekst paganskih filozofa. Nije mi baš sve to najjasnije šta si napisao. Šta se tiče Veljačićevog citata, ako hoćeš davat tako neke izjave, baš zbog različitosti prevodilaca ( ja sam se budizmom gotovo isključivo upoznavao na engleskom) za ključne termine moraš mi navesti sanskrtske nazive. Ovako mogu samo nagađati šta se tu točno misli.
Učitelj Veljačić je bio primarno pripadnik theravade škole i kao takve sljedbenik nečeg šta se u kasnijem budizmu smatra malim vozilom i ne potpunim oslobođenjem niti učenjem. Naravno, oni se s tim ne bi složili, iako to vozilo mahayana kasnije vrlo lijepo objašnjava i smatra to početkom puta. Ono što je meni zanimljivo je da danas se pojavljuje jedan nova era u razvoju budizma n zapadu. Dakle, Veljačić i neki drugi prije njega su bili pioniri koji su se susreli s budizmom i bili malo tamo, eventualno naučili jezik isl. No, danas ima već zapadnjaka koji su vrlo mladi otišli tamo i imali prilično dobro iskustvo svega, a naročito ima istočnjaka koji su došli na zapad i obrazovali se ovdje uz svoje prijašnje stečeno znanje. Tako da mislim da postoji jedan nov stupanj kvaliteta u komuniciranju tih ideja kod nekih današnjih autora koji prije nije postojao. Također, Veljačić je u velikoj mjeri filozof dok mene zanimaju veliki meditatori. Sad sam si na primjer nabavio jedno inače totalno nepoznatog autora većini ljudi koji je od malena obrazovan u klasicima taoizma, konfucijanizma,budizma, I Chinga... zatim je bio majstor mačevanja i nekih botilačkih vještina itd. kao mladić da bi sa nekih 24 otišao u višegodišnje meditacijsko povlačenje gdje je nakon potvrđenog iskustva probuđenja još produžio na Tibet gdje je dobio status majstora tantre od jednog učitelja Kagyu škole tibetanskog budizma. I onda on u svojim djelima objašnjava i povezuje te stvari dok primarno podučava Zen. Al ono kako on to napiše i objasni mnogo više drži vodu nego na primjer dok Veljačić (svaka mu čast) govori o Lao tze-u. Ne samo da drži vodu naprosto je neusporedivo sa nekim ljudima koji su o tim stvarima samo čitali. Takve autore/učitelje ja danas pokušavam nać.

Euro je napisao/la:

Pa zanima me što bi ti kao budist rekao na to. Dakle tvoje mišljenje kao budiste. Znam da je to izjavio guru, ali me zanima tvoje osobno mišljenje.
Možda ćeš reći da je smiješno pričati o onome što nisi doživio, no gurui često uče svoje učenike o onome što učenici tek trebaju doživjeti u dalekoj budućnosti kroz svoju vlastitu praksu. Dakle učenici uče puuuuno toga o onome što još nisu doživjeli. Pa zašto mi ne bi slobodno razgovarali o tome?

Euro

Smatram da ima malo koristi kad o tome pričaju dvoje ljudi koji nemaju iskustvo istoga i još iz različitih tradicija isl. No neke koristi ima. Napišem ti nešto malo kasnije.

Šta se samih hindu škola tiče i njihovog načina tumačenja te izjave ja stvarno nisam dobar poznavaoc. Ono što (mislim) znam je da Shankara koji je začetnik vedante izjednačuje nirvikalpa samadhi sa nirvanom odnosno oslobođenjem. Mislim da to smatraju i mnogi drugi indijski učitelji.
U Buddhinoj biografiji stoji da je on ostvario te samadhie kod dvojice svojih indijskih učitelja i nije bio zadovoljan te je tražio dalje i našao nešto onkraj toga postajući Buddha.
Žarko kaže da je nirvikalpa samadhi sam vrh samsare, ali nije onkraj nje. U theravadi se samadhi (što dublji to bolje) smatra pripremom za vipashyanu, meditaciju uvida. Kroz samadhi um ( a time i pojedinac) se ujedinjuje, pročišćuje, stabilizira i omogučuje si pomno promatrati neku od istina ( o praznini, četiri plemenite isl.) ili um sam i također kroz tu stabilizaciju taj uvid kad se ostvari može ostati trajan jer ako je um raspršen sve što spoznajemo ne može uzeti dublje korijene. Znači, bud.meditacija koja se "dijeli" na shamathu i vipashyanu smješta sve te samadhie koje spominješ u kategoriju shamathe odnosno umirivanja uma. Kad se um usredotoči na neki objekt, a potom na samo stanje samadhia to je shamatha meditacija. Smatra se da samadhi donosi i psihičke moći te da dovodi do jedinstva sa Brahmom. Dakle, Brahma je jedan od indijskih bogova. Budizam ga ne negira, ali smatra dimenziju bogova također dimezijom karme, jako ugodne i dugotrajne, ali svejedno podložne karmi... Dakle, to da nirvikalpa samadhi je jedan tip ostvarenja i to vjerojatno fantastičnog za normalnog čovjeka, nije upitno. možda ga zato neke religije ili škole smatraju postignućem. Često se upozorava praktikante da ne zastrane u to. Kaže se da ima takvih meditatora koji mogu ostati u tom stanju ( fizičkom tijelu ), stolječima, a i dulje, al to je stagnacija, iako se ne generira nova karma dolazi do stanovitog pročišćavanja. Ostajanje u tako nečemu ne dovodi do oslobođenja.
To bi bilo jako korisno stanje ako čovjek nije vezan za njega. To je neko moje razmišljanje kod komparacija religija. Kao što sam već rekao - ako postoji ideja da je to stanje neki cilj ( koja se sigurno razvije ako te tako uče ) onda nema uvida po budističkim mjerilima jer već postoji dualizam koliko god on bio suptilan. Moguće je da se budizam zato i pojavio. Njegova filozofija se na jako suptilan način bavi mogučim greškama kod takvih dobokih stanja meditacije koje je baš zbog tako rafinirane svijesti još teže uočiti i samim tim mogu postati velike zapreke. Znači u budizmu bi nakon samadhia promatrao neke od istina o prolaznosti, analizi praznine isl. ili kontemplirao um u Zenu odnosno pitao se tko je to koji boravi u tom stanju. Tu počinje vipashyana koja je metoda razvijena od Buddhe i njegovih nasljednika.

Ono što mogu reči o tome iz prakse i zbog čega meni to sve bar iz sadašnje točke gledanja drži vodu je ovo:
Kad sam ja prvi put iskusio samadhi, posto sam jedno sa svim, nije bilo vremena, ništa nisam znao osim da nema mene i razlike između mene i onoga što vidim oko sebe. Ima tu još nekih detalja, al nisu bitni za ovu temu. Kasnije kad sam jednom dodirivao tu točku u meditaciji prov mi je tijelo potpuno nestalo i imao sam osječaj da sam plamen čiste energije i onda se pojavio osječaj da sam nadomak spajanje sa nekakvom ogromnom sviješču. Osječao sam ju svuda oko mene i svaki put kad bi misao prestala bio sam sve bliži tome da se s njom spojim. Bilo je to iznimno jako iskustvo.
Kada sam imao iskustvo praznine (koje mi je između ostalih potvrdio i Žarko što je bitno, a ne da si to čovjek sam zabrije) bilo je to potpuno različito. Jednostavno sve moje ideje, stavovi, odnosi... su se raspali i sa tim moj um potpuno. Nisam mogao meditirati jer nisam imao s čim. Tu bi isto mogao puno napisati, al ono što je najbitnije je bilo da ne samo da nije bilo nikakvog osječaja mene, ja uopće nisam imao svijest da išta vidim, čujem... ništa. Al to ne znači da nisam. Dani su prolazili i ja sam tako živio, al sve ono što imaš u glavi i iz čega nastaje osječaj tebe i nečega, potpuno je nestalo i ja samim time npr. nisam imao osječaj da vidim nešto oko sebe. Tek kad je uvid počeo slabiti sam ja skužio šta se uopće dešava ( što je i logično jer se onda pojavljukje misao koja uspoređuje). Al to je da jedan način bilo totalno različito od iskustva samadhia. Tu nije bilo nikakvog iskustva ničeg za promijenit i da nisam učio o budizmu ne bih to niti skužio, možda zato kažu da je to iskutvo tako blizu. Ništa se nije promijenilo, bilo je to nešto van, a opet unutar svega.
Naravno da je moguće da svemu tome na drugi način vodi i neki drugi put, al kad mi se to desilo i kad sam vidio da je bukvalno onako kako kažu u tekstovima to mi je ponovno ukazalo da u drugim religijama ljudi uvijek pričaju o nečemu dok ovdje nije bilo ničega za pričat. Samim tim vidio sam ponovno dubinu te ideje. Jer ako je moguće da postoji stanje onkraj opisivog onda je ono svakako fundamentalnije bilo čemu što se može opisat. I jasno je da Put koji govori primarno o tome je
najdirektniji.
Za one koji nisu upoznati sa budizmom trebao bih reči da ovo nije negacija. Iako ja ništa nisam primjećivao na način kao prije, život se nastavljao, al je sve bilo drukčije i svi konflikti isl. su u takvom životu potuno nestali. Nisam uopće morao ni mogao misliti što će biti za 5 sekundi od sada.
Ono što je zanimljivo kao još jedna razlika između onog stanja blizu samadhia kad sam jasno osječao da me svaka misao odvlači od njega, ovdje je misli nekad bilo masu nekad nije, al one uopće nisu ništa mjenjale!
I onda sam u jednom momentu dodirnuo nešto jos veće dok su misli potpuno nestale u beskonačnoj jasnoći, al to je već bilo toliko nevjerojatno i takvo gubljenje tla i svega pod nogama da sam se malo zakočio.
Tako ja shvaćam najbitniju razliku između nirvikalpa samadhia i budističke nirvane u kratkim crtama.