U Božjoj riječi otkrivena su četiri principa božjeg suda.U Rimljanima 2,1-12 Pavao objašnjava četiri glavna principa, koji se mogu sažeti otprilike ovako.
Prvo, u Rimljanima 2,1-2 Pavao iznosi da je Božji sud u skladu sa istinom:
1Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
Pavao se ovdje prvenstveno obraća religioznim ljudima, koji običavaju suditi druge ljude prema jednom standardu, a sebe prema drugom standardu.Pavao kaže da to nije način kako Bog sudi.Božji je su po istini.
Drugo, Božji sud je prema djelima.U Rimljanima 2,6 Pavao kaže da će Bog:
"...svakome dati prema njegovim djelima...
što se kao princip ponavlja u1 Petrovoj 1,17:
"...Otac...sudi po djelima svakog pojedinca
a također i u Otkrivenju 20,12:
"...I otvoriše se knjige...Tada su mrtvaci bili suđeni prema onom što je napisano u knjigama, "po svojim djelima".
Cjelokupna Biblija pokazuje da Bog u suđenju čovjeka uzima u obzir ne samo vanjsko ponašanje, nego isto tako najdublje i najskrivenije misli, pobude i motive srca.Pavao iznosi ovu misao u 1 Korinćanima 4,5:
"Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga."
Sličan princip vidimo i u Hebrejima 4,12-13 :
"12 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun."
Treći princip Božjeg suda nalazi se u Rimljanima 2,11:
"Jer u Boga nema pristranosti"
Postoje mnoge vanjske karakteristike, koje utiču na ljude pri njihovom formiranju suda o ljudima, kao što su: rasa,religiozno opredjeljenje,socijalno stanje,fizička pojava,bogatstvo,obrazovanje i td.Međutim , Božji sud nije pod utjecajem ni jedne od ovih stvari.Ovo je sažeto u izjavi iz 1 Samuelove 16,7:
"...Bog ne gleda kao što gleda čovjek; čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu."
Skoro da ne postoji još jedan biblijski princip toliko naglašen kao ovaj.Spomenut je devet puta u SZ, i sedam puta u NZ - ukupno šesnaest puta.
Četvrti princip Božjeg suda je: prema prosvjetljenju.To je naglašeno u Rimljanima 2,12:
12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
U principu to znači da će svaka osoba biti suđena prema mjeri moralnog svjetla i razumijevanja koji su mu bili dostupni.Oni koji su imali puno znanje o Božjim moralnim standardima otkrivenim kroz Mojsijev zakon biti će suđeni prema tom zakonu.Ali oni koji nisu imali to otkrivenje kroz Mojsijev zakon neće biti suđeni prema zakonu, negom prema općenitom otkrivenju koje je Bog dao ljudskoj rasi u cjelini kroz čuda stvorenja.O ovom općenitom Božjem otkrivenju kroz stvorenje govori Pavao u Rimljanima 1,20:
20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
Pavao ovdje govori da je općenito otkrivenje Božje prirode dano kroz stvorenje svim ljudima, bez obzira na rasu ili religiju, koji razmišljaju na normalan način.To je dakle, osnovni standard po kojem će ljudi biti suđeni.Međutim, oni koji prime dodatno i specijalno otkrivenje kroz Božju Riječ biti će suđeni prema višem standardu moralnog zakona koje im je dano.
Na nas i našu generaciju odnose se riječi iz Luke 12,48:
"...Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati".
Dakle ovdje su glavni principi božanskog suda.Postoje i dvije različite i odvojene etape Božjeg suda ljudske rase.Povijesni sud i vječni sud.O njima naknadno.
Molio bih poštovane sugovornike da dadu svoj prilog ovoj temi i naravno svoje viđenje teme.
Božji blagoslov.
Prvo, u Rimljanima 2,1-2 Pavao iznosi da je Božji sud u skladu sa istinom:
1Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
Pavao se ovdje prvenstveno obraća religioznim ljudima, koji običavaju suditi druge ljude prema jednom standardu, a sebe prema drugom standardu.Pavao kaže da to nije način kako Bog sudi.Božji je su po istini.
Drugo, Božji sud je prema djelima.U Rimljanima 2,6 Pavao kaže da će Bog:
"...svakome dati prema njegovim djelima...
što se kao princip ponavlja u1 Petrovoj 1,17:
"...Otac...sudi po djelima svakog pojedinca
a također i u Otkrivenju 20,12:
"...I otvoriše se knjige...Tada su mrtvaci bili suđeni prema onom što je napisano u knjigama, "po svojim djelima".
Cjelokupna Biblija pokazuje da Bog u suđenju čovjeka uzima u obzir ne samo vanjsko ponašanje, nego isto tako najdublje i najskrivenije misli, pobude i motive srca.Pavao iznosi ovu misao u 1 Korinćanima 4,5:
"Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga."
Sličan princip vidimo i u Hebrejima 4,12-13 :
"12 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun."
Treći princip Božjeg suda nalazi se u Rimljanima 2,11:
"Jer u Boga nema pristranosti"
Postoje mnoge vanjske karakteristike, koje utiču na ljude pri njihovom formiranju suda o ljudima, kao što su: rasa,religiozno opredjeljenje,socijalno stanje,fizička pojava,bogatstvo,obrazovanje i td.Međutim , Božji sud nije pod utjecajem ni jedne od ovih stvari.Ovo je sažeto u izjavi iz 1 Samuelove 16,7:
"...Bog ne gleda kao što gleda čovjek; čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu."
Skoro da ne postoji još jedan biblijski princip toliko naglašen kao ovaj.Spomenut je devet puta u SZ, i sedam puta u NZ - ukupno šesnaest puta.
Četvrti princip Božjeg suda je: prema prosvjetljenju.To je naglašeno u Rimljanima 2,12:
12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
U principu to znači da će svaka osoba biti suđena prema mjeri moralnog svjetla i razumijevanja koji su mu bili dostupni.Oni koji su imali puno znanje o Božjim moralnim standardima otkrivenim kroz Mojsijev zakon biti će suđeni prema tom zakonu.Ali oni koji nisu imali to otkrivenje kroz Mojsijev zakon neće biti suđeni prema zakonu, negom prema općenitom otkrivenju koje je Bog dao ljudskoj rasi u cjelini kroz čuda stvorenja.O ovom općenitom Božjem otkrivenju kroz stvorenje govori Pavao u Rimljanima 1,20:
20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
Pavao ovdje govori da je općenito otkrivenje Božje prirode dano kroz stvorenje svim ljudima, bez obzira na rasu ili religiju, koji razmišljaju na normalan način.To je dakle, osnovni standard po kojem će ljudi biti suđeni.Međutim, oni koji prime dodatno i specijalno otkrivenje kroz Božju Riječ biti će suđeni prema višem standardu moralnog zakona koje im je dano.
Na nas i našu generaciju odnose se riječi iz Luke 12,48:
"...Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati".
Dakle ovdje su glavni principi božanskog suda.Postoje i dvije različite i odvojene etape Božjeg suda ljudske rase.Povijesni sud i vječni sud.O njima naknadno.
Molio bih poštovane sugovornike da dadu svoj prilog ovoj temi i naravno svoje viđenje teme.
Božji blagoslov.
