Papa u panici

"Iako se za petodnevna papina posjeta očekuju velika okupljanja vjernika, posjet je zasjenjen strahom da katolička crkva gubi utjecaj u regiji. Milijuni građana Latinske Amerike okreću se protestantizmu, među ostalima i pentekostalnoj crkvi, prema nekim izvorima i najbrže rastućoj urbanoj religiji.

U razgovoru s novinarima u zrakoplovu papa je rekao da će na konferenciji latinskoameričkih i karipskih biskupa u gradu Aparecidi, gdje će održati glavni govor, govoriti o pitanju prijelaza u druge vjere.

"To je briga svih nas. Moramo naći uvjerljiv odgovor." rekao je papa. "

Što drugo reći? Slava Isusu na probuđenju među njima!

Moira je napisao/la:

"Iako se za petodnevna papina posjeta očekuju velika okupljanja vjernika, posjet je zasjenjen strahom da katolička crkva gubi utjecaj u regiji. Milijuni građana Latinske Amerike okreću se protestantizmu, među ostalima i pentekostalnoj crkvi, prema nekim izvorima i najbrže rastućoj urbanoj religiji.

U razgovoru s novinarima u zrakoplovu papa je rekao da će na konferenciji latinskoameričkih i karipskih biskupa u gradu Aparecidi, gdje će održati glavni govor, govoriti o pitanju prijelaza u druge vjere.

"To je briga svih nas. Moramo naći uvjerljiv odgovor." rekao je papa. "

Što drugo reći? Slava Isusu na probuđenju među njima!

Jako aktualno moš mislit.

Procjenjuje se da protestanti danas čine 20 posto stanovništva Latinske Amerike, a trend je u porastu i budi veliku zabrinutost Katoličke crkve, otkriva nacrt radnog dokumenta koji završava pozivom Crkvi na akciju.

Prema podacima, broj katoličkih vjernika u Latinskoj Americi pao je sa 74 posto na 64 posto stanovništva, pokazuje anketa (brazilskog) instituta Datafolha. Broj katolika u neprestanom je padu u Brazilu, a broj protestanta doseže gotovo trećinu stanovnika kao i u Gvatemali. U Kolumbiji je zadnjih godina 5 milijuna vjernika napustilo Katoličku crkvu.

to su statistike

Pa zato Isus kaže kad drugi put dođem ne znam dali ću ikoga naći u vjeri .Pa možda bih se trebali zamisliti novi vjernici koji svoju crkvu mjenjaju kao ciganin konje.Problem je u vjerniku a ne u crkvi valjda ove druge nude više slobode.Bio sam na pojedinim bogoslužjima i moram iskreno reći da su me razočarali.Pa pogledajte taj Zapad koji se cjeli okrenuo  prema materijalizmu koji propagiraju protestanti.Mislim da bih ovaj forum trebao propovjedat Bibliju samo u pozitivnom za sve a ne podjelu među nama.Sjetio sam se Isusovih rječi kad mu je Petar rekao da neki drugi u njegovo ime propovjedaju obraćenji ,lječenje i istjeruju zle duhove.Nije li im rekao ko nije prtiv njih da je onda za njih.Zato molimo jedni za druge i budimo jedno sa Bogom kao što je on i Isus jedno.

katolička crkva je i započela s šačicom ljudi oko Isusa..

oprosti mi na direktnosti. no to što Haim navodiš je potpuna neistina. katolička crkva nije započela sa šačicom ljudi oko Isusa.. te uU poslanici Rimljanima 16 :16 nazivale su se se KRISTOVOM CRKVOM, i tako su je zvali ... u to vrijeme ..
tako da njeno ime nije bila Katolička crkva.. odnosno Rimo Katolička crkva...

Mika je napisao/la:

oprosti mi na direktnosti. no to što Haim navodiš je potpuna neistina. katolička crkva nije započela sa šačicom ljudi oko Isusa.. te uU poslanici Rimljanima 16 :16 nazivale su se se KRISTOVOM CRKVOM, i tako su je zvali ... u to vrijeme ..
tako da njeno ime nije bila Katolička crkva.. odnosno Rimo Katolička crkva...

katolička crkva inače nije naziv te crkve, nego svojstvo, i to jedno od svojstava. ona je katolička (što grčki znači sveopća, univerzalna), jer ima puninu istine, sredstava za spasenje i obuhvaća sve ljude i preko njh cjelokupno stvorenje. no njezino svojstvo je također i pravoslavnost, baptističnost, adventističnost, da je Kristova..rimokatolička je inače samo dio katoličke koji se služi tzv. rimskim ili zapadnim ili latinskim obredom. u to j crkvi osim rimskog, ima i puno drugih obreda: bizantski, koptski, armenski, kaldejski, jakobitski, ambrozijanski, mozarapski..

pwned mika.

Iz povijesti KC:
A letter written by Ignatius to Christians in Smyrna ^[1] around 106 A.D. is the earliest surviving witness to the use of the term "Catholic Church" Letter to the Smyrnaeans, 8. By "Catholic Church" Ignatius designated the Christian Church in its universal aspect, excluding heretics, such as those who disavow "the Eucharist to be the flesh of our Saviour Jesus Christ, which suffered for our sins, and which the Father, of His goodness, raised up again" (Smyrnaeans, 7). He called such people "beasts in the shape of men, whom you must not only not receive, but, if it be possible, not even meet with" (Smyrnaeans, 4). The term is also used in the Martyrdom of Polycarp in 155 and in the Muratorian fragment, about 177.
St Cyril of Jerusalem (circa 315-386) urged those he was instructing in the Christian faith: "If ever thou art sojourning in cities, inquire not simply where the Lord's House is (for the other sects of the profane also attempt to call their own dens houses of the Lord), nor merely where the Church is, but where is the Catholic Church. For this is the peculiar name of this Holy Church, the mother of us all, which is the spouse of our Lord Jesus Christ, the Only-begotten Son of God" (Catechetical Lectures, XVIII, 26).^[2]
The term "Catholic Christians" entered Roman Imperial law when Theodosius I, Emperor from 379 to 395, reserved that name for adherents of "that religion which was delivered to the Romans by the divine Apostle Peter, as it has been preserved by faithful tradition and which is now professed by the Pontiff (Pope) Damasus and by Peter, Bishop of Alexandria ...as for the others, since in our judgement they are foolish madmen, we decree that they shall be branded with the ignominious name of heretics, and shall not presume to give their conventicles the name of churches." This law of 27 February 380 was included in Book 16 of the Codex Theodosianus.^[3] It established Catholic Christianity as the official religion of the Roman Empire.
The use of the term "Catholic" to distinguish the "true" Church from heretical groups is found also in Augustine who wrote:

"In the Catholic Church, there are many other things which most justly keep me in her bosom. The consent of peoples and nations keeps me in the Church; so does her authority, inaugurated by miracles, nourished by hope, enlarged by love, established by age. The succession of priests keeps me, beginning from the very seat of the Apostle Peter, to whom the Lord, after His resurrection, gave it in charge to feed His sheep (Jn 21:15-19), down to the present episcopate.
"And so, lastly, does the very name of Catholic, which, not without reason, amid so many heresies, the Church has thus retained; so that, though all heretics wish to be called Catholics, yet when a stranger asks where the Catholic Church meets, no heretic will venture to point to his own chapel or house.
"Such then in number and importance are the precious ties belonging to the Christian name which keep a believer in the Catholic Church, as it is right they should ... With you, where there is none of these things to attract or keep me... No one shall move me from the faith which binds my mind with ties so many and so strong to the Christian religion... For my part, I should not believe the gospel except as moved by the authority of the Catholic Church."
— St. Augustine (354–430): Against the Epistle of Manichaeus called Fundamental, chapter 4: Proofs of the Catholic Faith^[4].
A contemporary of Augustine, St. Vincent of Lerins, wrote in 434 under the pseudonym Peregrinus a work known as the Commonitoria ("Memoranda"). While insisting that, like the human body, Church doctrine develops while truly keeping its identity (sections 54-59, chapter XXIII), he stated: "[I]n the Catholic Church itself, all possible care must be taken, that we hold that faith which has been believed everywhere, always, by all. For that is truly and in the strictest sense 'Catholic,' which, as the name itself and the reason of the thing declare, comprehends all universally. This rule we shall observe if we follow universality, antiquity, consent. We shall follow universality if we confess that one faith to be true, which the whole Church throughout the world confesses; antiquity, if we in no wise depart from those interpretations which it is manifest were notoriously held by our holy ancestors and fathers; consent, in like manner, if in antiquity itself we adhere to the consentient definitions and determinations of all, or at the least of almost all priests and doctors" (section 6, end of chapter II).

Milijuni građana Latinske Amerike okreću se protestantizmu

O,da, vjerovat cemo medijima svaku rijec.
PAzi ovo:naslov; "Papa u panici"

Ideju o "papinoj" panici preuzli su neki hrvatski listovi vjerojatno iz nekih islamskih fundamentalistickih izvora o kojima je rijec na pr u:

http://www.kath.net/detail.php?id=14780

gdje mozemo citati:
"Islam gewinnt Anhänger"
Der Papst und die christliche Welt gerieten jetzt in Panik, weil sie begriffen, "wer gewinnt", so der palästinensische Imam. "Seht, wie der Islam Fortschritte macht und immer mehr Mitglieder gewinnt. Und seht die moralische Krise im Westen. Seht heute die Unterstützung für den Islam in der arabischen und islamischen Welt und wie der Islam immer mehr Anhänger in Europa gewinnt, und sogar in den Vereinigten Staaten. Begreift, dass der Islam die Zukunft ist und dieser Zwerg von Papst sich geirrt hat. Aber ich kann Sympathie für ihn empfinden. Er ist frustriert, weil er begreift, was auf uns zukommt."

Inace poznato je da je Benedikt XVI vrlo smirena osoba i nije pokazao nikada panicnost - dapace pozivao je nedavno Ameriku na protivljenje sekularizaciji i padu moralnosti kao i na obnavljanje etickih vrijednosti vezanih za americku povijest odvojenosti crkve i drzave..

abraham je napisao/la:

Iz povijesti KC:
A letter written by Ignatius to Christians in Smyrna ^[1] around 106 A.D. is the earliest surviving witness to the use of the term "Catholic Church" Letter to the Smyrnaeans, 8. By "Catholic Church" Ignatius designated the Christian Church in its universal aspect, excluding heretics, such as those who disavow "the Eucharist to be the flesh of our Saviour Jesus Christ, which suffered for our sins, and which the Father, of His goodness, raised up again" (Smyrnaeans, 7). He called such people "beasts in the shape of men, whom you must not only not receive, but, if it be possible, not even meet with" (Smyrnaeans, 4). The term is also used in the Martyrdom of Polycarp in 155 and in the Muratorian fragment, about 177.
St Cyril of Jerusalem (circa 315-386) urged those he was instructing in the Christian faith: "If ever thou art sojourning in cities, inquire not simply where the Lord's House is (for the other sects of the profane also attempt to call their own dens houses of the Lord), nor merely where the Church is, but where is the Catholic Church. For this is the peculiar name of this Holy Church, the mother of us all, which is the spouse of our Lord Jesus Christ, the Only-begotten Son of God" (Catechetical Lectures, XVIII, 26).^[2]
The term "Catholic Christians" entered Roman Imperial law when Theodosius I, Emperor from 379 to 395, reserved that name for adherents of "that religion which was delivered to the Romans by the divine Apostle Peter, as it has been preserved by faithful tradition and which is now professed by the Pontiff (Pope) Damasus and by Peter, Bishop of Alexandria ...as for the others, since in our judgement they are foolish madmen, we decree that they shall be branded with the ignominious name of heretics, and shall not presume to give their conventicles the name of churches." This law of 27 February 380 was included in Book 16 of the Codex Theodosianus.^[3] It established Catholic Christianity as the official religion of the Roman Empire.
The use of the term "Catholic" to distinguish the "true" Church from heretical groups is found also in Augustine who wrote:

"In the Catholic Church, there are many other things which most justly keep me in her bosom. The consent of peoples and nations keeps me in the Church; so does her authority, inaugurated by miracles, nourished by hope, enlarged by love, established by age. The succession of priests keeps me, beginning from the very seat of the Apostle Peter, to whom the Lord, after His resurrection, gave it in charge to feed His sheep (Jn 21:15-19), down to the present episcopate.
"And so, lastly, does the very name of Catholic, which, not without reason, amid so many heresies, the Church has thus retained; so that, though all heretics wish to be called Catholics, yet when a stranger asks where the Catholic Church meets, no heretic will venture to point to his own chapel or house.
"Such then in number and importance are the precious ties belonging to the Christian name which keep a believer in the Catholic Church, as it is right they should ... With you, where there is none of these things to attract or keep me... No one shall move me from the faith which binds my mind with ties so many and so strong to the Christian religion... For my part, I should not believe the gospel except as moved by the authority of the Catholic Church."
— St. Augustine (354–430): Against the Epistle of Manichaeus called Fundamental, chapter 4: Proofs of the Catholic Faith^[4].
A contemporary of Augustine, St. Vincent of Lerins, wrote in 434 under the pseudonym Peregrinus a work known as the Commonitoria ("Memoranda"). While insisting that, like the human body, Church doctrine develops while truly keeping its identity (sections 54-59, chapter XXIII), he stated: "[I]n the Catholic Church itself, all possible care must be taken, that we hold that faith which has been believed everywhere, always, by all. For that is truly and in the strictest sense 'Catholic,' which, as the name itself and the reason of the thing declare, comprehends all universally. This rule we shall observe if we follow universality, antiquity, consent. We shall follow universality if we confess that one faith to be true, which the whole Church throughout the world confesses; antiquity, if we in no wise depart from those interpretations which it is manifest were notoriously held by our holy ancestors and fathers; consent, in like manner, if in antiquity itself we adhere to the consentient definitions and determinations of all, or at the least of almost all priests and doctors" (section 6, end of chapter II).

možeš li biti tako ljubazan i prevesti ovo?

Vjerujem da Ti nece biti tesko prevesti.
Posluzi se i ovom adresom:
http://wesley.nnu.edu/index.htm
posebno:
http://wesley.nnu.edu/biblical_studies/noncanon/fathers/ante-nic/polycarp/polmart.htm
Originalni tekstovi su na grckom:
No evo moga prijevoda gdje se spominje katoliöka crkva:

Svi neka budu poslušni biskupu kao Isus Krist Ocu, također prezbiterijumu kao apostoli a đakone častiti kao Božji red.Da ne čini nitko nešto bez biskupa a koje se tiče Crkve.Samo ona euharistija vrijedi ispravnom koja se provodi pod njegovim nadzorom ili po njegovom zahtjevu.Gdje se nazoči biskup da je nazočan i narod kao kad je prisutan Krist tu je i katolička crkva.Bez biskupa nema krštenja ni svetkovine…

http://www.ccel.org/l/lake/fathers/ignatius-smyrnaeans.htm

To the Ephesians
	To the Magnesians
	To the Trallians
	To the Romans
	To the Philadelphians
	To the Smyrnaeans
	To Polycarp

Konzultiraj katolicku enciklopediju:
http://www.newadvent.org/fathers/0109.htm

Svi
neka budu poslušni biskupu kao Isus Krist Ocu, također prezbiterijumu
kao apostoli a đakone častiti kao Božji red.Da ne čini nitko nešto bez
biskupa a koje se tiče Crkve.Samo ona euharistija vrijedi ispravnom
koja se provodi pod njegovim nadzorom ili po njegovom zahtjevu.Gdje se
nazoči biskup da je nazočan i narod kao kad je prisutan Krist tu je i
katolička crkva.Bez biskupa nema krštenja ni svetkovine…

PAzi, pratim te !

abraham je napisao/la:

Vjerujem da Ti nece biti tesko prevesti.
Posluzi se i ovom adresom:
http://wesley.nnu.edu/index.htm
posebno:
http://wesley.nnu.edu/biblical_studies/noncanon/fathers/ante-nic/polycarp/polmart.htm
Originalni tekstovi su na grckom:
No evo moga prijevoda gdje se spominje katoliöka crkva:

Svi neka budu poslušni biskupu kao Isus Krist Ocu, također prezbiterijumu kao apostoli a đakone častiti kao Božji red.Da ne čini nitko nešto bez biskupa a koje se tiče Crkve.Samo ona euharistija vrijedi ispravnom koja se provodi pod njegovim nadzorom ili po njegovom zahtjevu.Gdje se nazoči biskup da je nazočan i narod kao kad je prisutan Krist tu je i katolička crkva.Bez biskupa nema krštenja ni svetkovine…

http://www.ccel.org/l/lake/fathers/ignatius-smyrnaeans.htm

To the Ephesians
	To the Magnesians
	To the Trallians
	To the Romans
	To the Philadelphians
	To the Smyrnaeans
	To Polycarp

Konzultiraj katolicku enciklopediju:
http://www.newadvent.org/fathers/0109.htm

hvala ti! pretpostavljao sam da na to misliš, no nisam baš neki "englez"

crusader je napisao/la:

Svi
neka budu poslušni biskupu kao Isus Krist Ocu, također prezbiterijumu
kao apostoli a đakone častiti kao Božji red.Da ne čini nitko nešto bez
biskupa a koje se tiče Crkve.Samo ona euharistija vrijedi ispravnom
koja se provodi pod njegovim nadzorom ili po njegovom zahtjevu.Gdje se
nazoči biskup da je nazočan i narod kao kad je prisutan Krist tu je i
katolička crkva.Bez biskupa nema krštenja ni svetkovine…

PAzi, pratim te !

Crusader.....ne zaboravi nalazis se na interdenominacijskom forumu,gdje ti sloboda ne dopusta ovakvu konverzaciju....a i avatar ti je nepristojn za jedan vjerski forum,uzmi ovo kao zadnju OPOMENU PRED BANIRANJEM:

Naslov koji je dao autor smatram neadekvatnim za izraževanje zabrinutosti u svezi opadanja broja katolika..
To je navijačka provokacija koja samo šteti protestantskom korpusu i ometa dijalog te više odgovara nekoj fundamentalističkoj struji i njenoj eshatologiji ili fanatičnim katoličkim grupicama ili pojedincima koji siju nepovjerenje među dviju velikih skupina vjernika..Činjenica je da takvih grupica ima i na protestantskom korpusu..koje također stvaraju nepovjerenje prema dijalogu ..Dijalog nije zamka kojim jedni druge lovimo već sredstvo da ukažemo Gospodara od posljednjih događaja ...
Ovaj papa , pokazuje staloženost na pr. u pozdravu Izraelu:

Sretnu budućnost Izraelu i mir s Palestincima zaželio je Benedikt XVI. primajući prije podne vjerodajnice novoga izraelskog veleposlanika pri Svetoj Stolici Mordechaya Lewya. Papa je zahvalio Bogu „jer su se ostvarile opravdane želje židovskoga naroda da ima kuću u zemlji očeva“, nadajući se – dodao je – još većoj radosti kada pravedan mir konačno riješi sukob s Palestincima. Papa je podsjetio na diplomatske odnose između Svete Stolice i Izraela, uspostavljene prije petnaest godina, poželjevši da se razvije još veće „poštovanje i suradnja“, uvjeren da bi židovsko-kršćansko nasljeđe moralo „prednjačiti u promidžbi brojnih oblika socijalnoga i humanitarnoga djelovanja u svijetu“, boreći se protiv svih oblika diskriminacije.
Sveta Stolica priznaje legitimnu potrebu za sigurnost i samoobranu Izraela, a „čvrsto osuđuje sve oblike antisemitizma“ – kazao je Benedikt XVI. te dodao kako smatra da „svi narodi imaju pravo na jednake pogodnosti za napredak“. Stoga je pozvao Izraelsku vladu „da učini sve kako bi ublažila uskraćivanja koja podnosi palestinska zajednica“, dajući Palestincima potrebnu slobodu da se brinu o svojim legitimnim poslovima, uključujući putovanja u bogoštovna mjesta, kako bi i oni mogli uživati veći mir i sigurnost. Jasno je – primijetio je Papa – da se o tim pitanjima može raspravljati u širem kontekstu mirovnoga procesa na Bliskome istoku. Papa je poželio da ne budu iznevjerena očekivanja i nade od sastanka na vrhu u Annapolisu. Kad narodi Svete zemlje budu živjeli u miru i skladu, u dvije neovisne i suverene države, bit će to neprocjenjiva blagodat za svjetski mir – ustvrdio je Benedikt XVI.
Papa je zatim podsjetio na „zabrinjavajuće opadanje kršćanskoga stanovništva“, koje napušta Bliski istok, preporučujući Izraelskoj vladi da se zauzme u rješavanju „stalnih nesigurnosti“ koje podnose kršćani radi „svojih prava i pravnoga statusa, posebice što se tiče viza za crkveno osoblje“, poželjevši „zadovoljavajući završetak“ pregovora o gospodarskim i poreznim pitanjima, koji se vode sa Svetom Stolicom. Samo kada budu prevladane te teškoće, onda će Crkva moći slobodno vršiti svoju vjersku, odgojnu, moralnu i karitativnu zadaću u zemlji gdje je rođena – zaključio je Benedikt XVI.
Dalje pogledajmo njegovu propovjed o pedesetnici, nažalost - prijevod još nije objavljen u cjelosti:

O Svetome Duhu i skladu darova, o odgovornosti opće Crkve kao sredstva mira te o daru pomirbe govorio je Benedikt XVI. u misnoj homiliji na svetkovinu Duhova u bazilici svetoga Petra. Jedino Sveti Duh, koji stvara jedinstvo u ljubavi i uzajamnome prihvatu različitosti, može osloboditi čovječanstvo od stalne napasti zemaljske moći koja želi vladati i usuglašavati – kazao je Benedikt XVI. podsjetivši kako je na Pedesetnicu ustanovljenja Crkva, ne ljudskom voljom nego snagom Božjega Duha. To je nazvao „pravim vatrenim krštenjem zajednice“, a govori nam o „novoj obitelji“, koja se stvorila kada okupljeni učenici s „nekim ženama“ i Marijom, Majkom Isusovom, bijahu svi puni Duha svetoga i počeše govoriti svim jezicima. Ta je obitelj – istaknuo ¸je Papa – ustanovljena ne na krvnoj vezi nego na vjeri u Isusa. Molitva je bila glavna zanimanje Crkve u nastajanju, koja je od Gospodina primala jedinstvo, i koja se prepustila da ju vodi Njegova volja. Papa se osvrnuo na posebni vidik Duha Svetoga: „na spletu između mnogostrukosti i jedinstva, sklada i raznih darova u zajednici istoga Duha. Istaknuo je kako se na Pedesetnicu nije rodila partikularna nego opća Crkva, koja govori jezicima svih naroda“: Nakon toga iz te će se Crkve roditi zajednice u svakome dijelu svijeta, krajevne Crkve, koje su sve i uvijek ostvarenje iste i jedine Kristove Crkve. Stoga Katolička crkva nije savez crkvi, nego jedinstvena stvarnost: prvenstvo ontološki spada na opću Crkvu. Zajednica koja u tome smislu ne bi bila katolička, uopće ne bi bila Crkva. Papa je podsjetio na providnosni plan koji od Jeruzalema vodi do Rima: Rim predstavlja čitavi svijet i stoga utjelovljuje ideju svetoga Luke o katolicitetu. Ostvarila se univerzalna Crkva, Katolička crkva, koja je nastavljanje odabranoga naroda, nasljeđuje njegovu povijest i zadaću – istaknuo je Benedikt XVI. potom se osvrnuo na sadržaj riječi Shalom – mir, koju, ukazujući se apostolima nakon uskrsnuća, Isus izgovara dva puta: ta je riječ puno više od pozdrava, ona je dar obećanoga mira. Taj dar se pretvara u odgovornost za Crkvu: odgovornost koja je po njezinu ustanovljenju znak i sredstvo Božjega mira za sve narode. Nastojao sam tijekom nedavnoga posjeta Organizaciji ujedinjenih naroda biti posrednik te poruke obraćajući se predstavnicima svih naroda – rekao je Papa i dodao kako ne treba misliti jedino na velike događaje nego i na redovnu nazočnost i djelovanje Crkve. Dar mira i Duha su bit sakramenta pomirenja, koji je – kako je rekao – veoma važan, ali nažalost nije dovoljno shvaćen. Kristov se mir jedino širi po obnovljenim srcima muškaraca i žena, pomirenih i službenika pravde, spremnih snagom istine širiti mir u svijetu, bez kompromisa sa svjetovnim mentalitetom, jer svijet ne može dati Kristov mir: evo kako Crkva može biti kvasac pomirbe koja dolazi od Boga. Ona to može biti samo ako bude poslušna Svetome Duhu i ako svjedoči evanđelje, jedino ako s Isusom i poput Isusa nosi križ. Upravo to svjedoče sveci i svetice svih vremena – zaključio je Benedikt XVI.

Ovo nije panika:

Pogledaj video...
Pogledaj video...

Pogledaj video...

Pogledaj video...

Poruka Benedikta XVI. Amerikancima

Gdje je tu panika?

---------
za opustanje:

Pogledaj video...

Pogledaj video...