I. ODGOVORI NA PRIGOVORE U VEZI PORIJEKLA SUBOTE
1. PRIGOVOR: NEMA ZAPOVIJEDI O SVETKOVANJU SUBOTE PRIJE IZLASKA 16. POGLAVLJA
PRIGOVOR:Zajednica
„The Worldwide Church of God“ formulirala je ovaj argument u obliku šest retoričkih izjava: Postoji nekoliko stvari koje nam Postanak 2:2-3 NE KAŽE:
1) Ne kaže da su se ljudi odmarali.
2) Ne kaže da je ljudima rečeno da slijede Božji primjer.
3) Ne kaže da je ljudima rečeno da se odmaraju.
4) Ne kaže da je Bog u subotu poučavao Adama i Evu.
5) Ne kaže da je Bog stvorio subotu.
6) Ne kaže da u ljudi svetkovali subotu.
Dale Ratzlaff koristi ovaj argument (prije svega se pozivajući na Postanak 2:2-3), kako bi dokazao da je subota isključivo židovska institucija: „U Postanku ne postoji zapovijed za čovječanstvo da svetkuje subotu.“ (Dale Ratzlaff,
Sabbath in Crisis, California: Applegate, 1990, str. 25). Na idućoj stranici knjige on kaže: „U vezi s odmorom sedmoga dana ništa nije izričito rečeno o čovjeku.“
ODGOVOR:1. Tko kaže da božanski data dužnost i obveza ne postoji, osim ako ju Bog ne zapovijedi u obliku zakona? Ako bi to bilo istina, zašto bi Bog držao Kajina odgovornog za ubojstvo njegovog brata (Postanak 4) stoljećima prije nego što je rekao Noi i njegovoj obitelji: «...iz ruke svakog čovjeka i iz ruke brata svakog čovjeka, ja ću tražiti život čovjeka. Tko god prolije čovjekovu krv, od strane čovjeka njegova će krv biti prolivena, jer je Bog na svoju sliku stvorio čovjeka» (9:5.6)? Očito, princip poštivanja ljudskog života kojega je Kajin prekršio, bio je naslijeđen već onim redom kojega je Bog postavio pri stvaranju, kad je čovjeka stvorio na svoju sliku (1:26.27). Prema tome, činjenica da se odmor sedmog dana subote ne pojavljuje kao božanska zapovijed prije Izlaska 16, ne znači automatski da to nije bila obveza prije tog vremena. Argument iz šutnje ne može ništa dokazati.
2. Moramo shvatiti da Postanak ne sadrži zakone (kao Izlazak), nego je to knjiga koja nam daje sažeti pregled porijekla čovjeka. Budući da u Postanku također nemamo ni spomena o nekoj drugoj zapovijedi, šutnja u pogledu subote ne bi se smjela smatrati iznimkom! Dakle, Postanak nije knjiga zakona, nego knjiga porijekla. Nijedna od Deset Zapovijedi nije spomenuta u Postanku, ali unatoč tome, mi znamo da su principi tih zapovijedi ljudima bili poznati, jer imamo, npr. sljedeću izjavu: «Abraham je slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.» (Postanak 26:5). Dakle, iako u samoj knjizi nema spomena o tim zakonima, ipak znamo da su oni bili Abrahamu poznati i da ih se pridržavao. Postanak je knjiga koja govori o porijeklima, počecima; ona opisuje proces od stvaranja svijeta, do stvaranja Božjeg naroda.3. Još jedan mogući razlog zbog kojega nemamo u knjizi Postanka izričitu zapovijed o suboti je
kozmološka (a ne antropološka) funkcija sedmog dana u izvještaju o stvaranju. Drugim riječima, ovaj izvještaj nema za svrhu objasniti zašto bi ljudi trebali u subotu „ući u počinak“, nego ima za cilj pokazati nam
kakav stav je Bog imao prema svome stvorenju. Sve je bilo «veoma dobro», dvaput se «odmorio» (Postanak 2:2-3), tj. dva puta piše da je «stao». Hebrejska riječ «šabat», koja je dvaput prevedena s «odmorio se», prije znači «stati, prestati, odustati od nečega, prestati s nekim poslom». Bog je stao sa stvaranjem, jer je sve što je stvorio bilo savršeno i nije bilo potrebe da nešto još malo sređuje ili dotjeruje... Inače, u Bibliji „odmor“ ima dublje značenje nego „odmarati se“. Odmor u Bibliji podrazumijeva odmaranje nakon dovršenog posla, te u tom smislu podrazumijeva završetak, potpunost, savršenstvo. Mogli bismo reći da je Bog, suprotstavljajući svoje stvaranje sa svojim odmorom (tj. prestankom rada – „šabat“), proglasio radosnu vijest da nije više potrebno ništa popravljati što je On stvorio, jer je sve bilo „veoma dobro“ (Postanak 1:31).
Božji prestanak
rada izražava također Njegovu želju da
bude sa svojim stvorenjima, kako bi dao svojim stvorenjima ne samo «stvari», nego i «samog Sebe».
4. Uspostavljanje subote svojim
božanskim primjerom, radije nego zapovijedanjem, može dobro pokazati što je Bog htio da subota bude u bezgrešnom svijetu – naime, slobodni odaziv milostivom Stvoritelju, radije nego nekakvo nametanje… Svojom slobodnom odlukom da se subotom učine potpuno dostupnima svome Stvoritelju, ljudska bića su trebala doživjeti fizičko, mentalno i duhovno obnovljenje i obogaćenje. Budući da nakon pada u grijeh ove potrebe čovjeka nisu bile eliminirane, nego čak puno veće, stoga je moralna, univerzalna i vječna funkcija subote ponovljena kasnije u obliku zapovijedi (a znamo da je svrha Deset Zapovijedi bila da štiti i čuva ljude, njihove odnose s Bogom i jednih s drugima…).Također, činjenica da je Bog prestao s radom i bio «osvježen» (Izlazak 31:17), iako Njemu nije bio potreban odmor, ukazuje da Biblija o Bogu ovdje govori antropomorfno (pripisuje Mu ljudske osobine), da bi pokazala ljudima kako se trebaju odmarati sedmog dana, da bi dobili olakšanje od umora tijekom tjedna (23:12), slijedeći Božji primjer. Da ne bi bilo sumnje u ovo tumačenje, Isus ga je jezgrovito zakucao, kad je potvrdio da je subota stvorena za čovjeka (
anthropos), a ne čovjek radi subote (Marko 2:27) – ovom tekstu ćemo kasnije posvetiti puno više pažnje...
Na kraju, recimo i ovo: Što je to, što neku Božju zapovijed čini moralnom i univerzalnom? Zar ne smatramo neki Božji zakon
moralnim u onom slučaju, ako taj zakon odražava Božji karakter? Zar je Bog mogao dati bilo koje jače otkrivenje moralne prirode subote, nego da ju učini pravilom svoga božanskog ponašanja? Zar je princip koji je uspostavljen božanskim primjerom manje vrijedan, od onog principa koji je uspostavljen božanskom zapovijedi? Zar djela ne govore glasnije od riječi?
5. Argument da je subota potekla sa Sinaja, čini Mojsija krivim za iskrivljavanje istine, ili u najmanju ruku, žrtvom velikog nesporazuma… Jer, u tom slučaju bi on u 4. zapovijedi subotu uspoređivao sa sedmim danom u kontekstu stvaranja svijeta, a u stvarnosti bi ona bila nešto potpuno novo… Ako bi ovo bila istina, tada bi to bacilo ozbiljne optužbe na integritet i pouzdanost bilo čega drugoga, što je Mojsije, ili bilo tko drugi napisao u Bibliji. 6. Veliki dokaz o porijeklu subote u stvaranju, je jedna Isusova izjava. Dok je branio svoje učenike od optužbe da su kršili subotu, Isus je referirao na izvornu svrhu subote: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i od subote.“ (Marko 2:27-28 ). Kristov izbor riječi je značajan. Glagol stvoriti („ginomai“) aludira na prvotno stvaranje, a riječ čovjek („anthropos“), sugerira njezinu ljudsku funkciju. Dakle, da bi objasnio ljudsku i univerzalnu vrijednost subote, Krist se vraća natrag, u njezino samo porijeklo, odmah nakon stvaranja čovjeka. Zašto? Zato što za Gospoda, „zakon o početku“ uvijek ostaje vrhovni zakon (vidi Matej 19:8 ). Sve što je bilo stvoreno u početku, bilo je „veoma dobro“, bilo je ostvarenje Božje volje i namjere za ljude, za krunu stvaranja na planeti Zemlji. Dosljedno i čvrsto svjedočanstvo Pisma je da je subota još pri stvaranju svijeta određena da bude na dobrobit čovječanstvu. Mi imamo svoje korijene u suboti, od stvaranja do vječnosti!