On je slika nevidljivog Boga...
Jer u Kristu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi.
(Kološanima 1:15, 2:9)
Isus - Bog i čovjek
Identitet Isusa Krista je jedan od temalja kršćanske vjere. Sam Isus kaže da poznavanje njega označava vječni život (Ivan 17:3).
Donosimo pismo jednog Jehovinog svjedoka i kršćanski odgovor na njegove primjedbe u vezi vjerovanja kršćana da je Isus i Bog i čovjek:
"Kako itko može vjerovati da je Isus Bog?"
Jedan sam od Jehovinih svjedoka. Ipak, prije nego sam počeo studirati s Jehovinim svjedocima, otkrio sam da Biblija uči da Isus nije Bog Svemogući, niti da je dio Trojstva. Ne vidim jednakost Oca i Sina. Sin je bio kušan od đavla (Matej 4:1), dok Bog ne može biti napastovan na zlo (Jakov 1:13). Ako je Sin Bog, kako bi moglo doći do bilo kakve stvarne kušenje u tome da se Bogu ponudi natrag nešto je On sam već predao Sotoni (Matej 4:8-9)? Sin ne zna dan ni sat (svog povratka), samo Otac zna (Matej 24:36). Sinova volja je posebna i može biti različita od Očeve volje (Mt 26:39). Sin može učiniti samo ono što vidi da Otac čini (Ivan 5:19), dok je Bogu sve moguće (Matej 19:26). Sin ima samo moć i vlast koju mu je „dao“ Otac (Mt 28:18), i Sin će se odreći te vlasti u budućnosti (1. Korinćanima 15:24-28). Prije svega, Sin kaže da je Otac „veći“ od njega i da je njegov otac njegov „Bog“. Ako Sin ima Boga, kako on sam može biti Bog? Mogao bih još mnogo više napisati, ali ovo je sigurno uvjerenje izvan svake sumnje. Nije li? Neka bi vas "Kralj nad svim [ostali] bogovima," Jehova blagoslovio. - Psalam 95:3.
Odgovor:
Hvala Vam da ste si uzeli vremena da nas kontaktirate sa svojim uvjerenjem da Isus nije Bog. Doista je izvrstan zadatak kroz proučavanje težiti biti istinski "svjedok" Jehove kako bi se točno branio identitet ovog jedinog pravog Boga (Ivan 17:3; 1. Ivanova 5:20). Vaš studiozan pregled Pisma u tom smislu treba pohvaliti.
Kao odgovor na Vaše nedoumice, počnimo najprije raspravu s tim što tradicionalni kršćani misle kada kažu/kažemo da "Isus je Bog." Vjerujemo da kao Bog (Ivan 1:1), Isus ima punu narav, jedinoga istinskog Boga (Kološanima 1:19, 2:9), ali ne vjerujemo da je Isus Otac. Kao što ste ispravno primjetili kada ste spomenuli da je Sinova volja posebna od Očeve volje, Pismo čini jasnu razliku između osobe Oca i osobe Sina.
Mi vidimo Isusov odnos prema Ocu na isti način na koji bi netko vidio odnos između ljudskog oca i sina. Dok je sin različita osoba od njegova oca i podređen očevoj volji, tako je i Isus kao Božji Sin različita osoba od Boga Oca i podređen je volji Boga Oca. Ipak, baš kao što ljudski sin posjeduje upravo onoliko "ljudske" naravi kao i njegov otac, tako i Isus kao Božji Sin posjeduje upravo onoliko "Božje" naravi kao i Njegov Otac. To je razlog zašto su Židovi nastojali kamenovati Isusa za bogohuljenje. Oni su razumjeli Isusovu tvrdnju da je "Sin Božji", kao tvrdnju koja ga čini "jednakim" u naravi s jedinim i pravim Bogom (vidi Ivan 5:18; 19:7, usp, Levitski zakonik 24:16). To je također razlog zašto je Isus nazvao Oca svojim "Bogom" u Ivanu 20:17. Njegov Otac će uvijek biti njegov "Bog", upravo kao što će i naši ljudski oci uvijek biti naši "ljudski" preci.
Na isti način na koji netko ne tvrdi da je ljudski sin inferioran "čovjek" jednostavno zato što mu je otac na "većoj" poziciji kao lider u obitelji, tako je i netočno tvrditi da je Isus inferioran "Bog" jednostavno jer je njegov Otac na "većoj" pozicji autoriteta (Ivan 14:28). U Luki 2:51 čitamo da je Isus "bio podložan" Mariji i Josipu jer su bili u većoj poziciji autoriteta nad njim u tom trenutku u njegovom zemaljskom životu. Trebamo li zbog toga tvrditi da je Isus bio inferioran u odnosu na njih? Siguran sam da do sada vidite našu poantu da podvrgavanje autoritetu ne označava inferiornu narav. Tako, biblijske reference po ovoj stvari (tj. Ivan 5:19, Matej 28:18, 1 Korinćanima 11:3 i 15:24-28) nemaju utjecaja na to je li Isus ili nije inferioran "Bog".
Sada ćemo odgovoriti na Vašu zabrinutost oko djelova Pisma koji pokazuju Isusove ograničene mogućnosti u odnosu na Boga Oca. Bog u svojoj naravi ne može biti viđen (Ivan 1:18), iskušan (Jakov 1:13), niti fizički umrijeti (Habakuk 1:12). Ipak, sve te stvari su bile nužne za Isusa kako bi platio krajnju cijenu za grijehe čovječanstva (Hebrejima 9:22). Dakle, rješenje je bilo da Isus nadoda ljudsku narav na svoju Božansku osobu. Filipljani 2:5-10 objašnjavaju kako je Isus i dalje postojao u Božjem "obliku" (tj. naravi), ali da se odrekao svoga prava na uživanje svoje jednakosti s Bogom, kako bi se mogao ograničiti na ljudsku narav koju je usvojio. Na ovaj način, iskusio je sve što mi doživljavamo (Hebrejima 4:15), te je umro kako bi platio cijenu za grijehe čovječanstva. Tako, dodajući ljudsku dimenziju na svoju Božansku osobu (Kološanima 2:9), Isus je postao vidljiva "slika Boga nevidljivoga" (Kol 1:15).
Pitali ste: "Ako je Sin Bog, kako bi moglo doći do bilo kakve stvarne kušenje u tome da se Bogu ponudi natrag nešto je On sam je već predao Sotoni (Matej 4:8-9)?" Sagledajmo ovo pitanje s druge strane. Jehovini svjedoci vjeruju da je Jehova stvorio Isusa i da je Isus stvorio sve ostalo, zar ne? U spomenutoj kušnji, Sotona je zapovjedio Isusu da pretvori kamenje u kruh (Matej 4:3-4). Koristeći vašu logiku, kako bi moglo doći do bilo kakve stvarne kušenje u prijedlogu Isusu da pretvori kamenje u kruh, ako on doista jest Onaj koji je stvorio to kamenje? Vidite li problem u ovoj logici? Vaš argument pretpostavlja da Isus nije bio Bog, jer Sotona ga je pokušavao iskušati s kraljevstvima ovoga svijeta nad kojima Bog već ima autoritet. Ali ako se koristiti ovakvo rasuđivanje, također se mora zaključiti da Isus nije mogao biti Stvoritelj, jer ga je sotona pokušao iskušati s kamenjem nad kojim Isus već ima vlast kao njihov Stvoritelj. Naravno, znamo da ovaj argument ne može biti istina, jer Pismo je jasno da je Isus Stvoritelj (Kol 1:16-17; Ivan 1:3), baš kao što je Sveto pismo jasno da je Isus Bog. Dakle, prava kušnja nije bila u tome je li Isus ili nije Bog ili Stvoritelj. Prava kušnja je bila: hoće li Isus odložiti ograničenja svoje ljudske naravi i djelovati kao Bog prije nego dođe vrijeme da to i čini. Doista, ovo je bila prava kušnja, jer kao Bog, mogao je lako odložiti svoju ljudsku narav i uzeti natrag kraljevstva od sotone prije nego što je vrijeme (vidi Djela 17:31).
Konačno, u zaključku, željeli bismo odgovoriti na vašu zabrinutost zbog činjenice da Isus nije uvijek "znao" sve što će se dogoditi - osobito dan ili sat Njegovog povratka (Matej 24:36). Ovdje je ponovno Isus živio pod ograničenja svoje čovječnosti. No, kao Bog, vidimo niz drugih primjera da Isus jest "znao sve" (Ivan 2:24-25; 16:30). Sljedeća tablica prikazuje kako se Isus u određeno vrijeme ograničio na konačnost svoje ljudske naravi, ali je izrazio božanska obilježja njegove božanske naravi u drugima. Dakle, Isus je bio i 100% čovjek (kao "Sin Čovječji" - Matej 26:64) i 100% Bog (kao "Sin Božji" - Ivan 5:18; 19:7) ujedinjeni u samoj Njegovoj osobi.
Božanske osobine
Ljudske osobine
Svemoć (ima svu moć): Marko 2:7-12; 14:62-64; Ivan 2:7-11
Glad i umor: Luka 4:2; Ivan 4:6; Matej 8:24
Sveprisutnost (prisutan svugdje): Ivan 1:48; Matej 18:20; 28,20
Ograničeno fizičko tijelo: Marko 3:9; Ivan 11:32
Sveznanje (ima sve znanje): Ivan 2:24-25; 6:64; 16:30
Ograničeno poznavanje: Marko 13:32; Ivan 11:34
Moramo ispitati, ne samo što osobno vjerujemo, već i ono što naučava religiozna zajednica kojoj pripadamo. Da li su njene nauke potpuno u sukladnosti s Riječju Božjom, ili se zasnivaju na ljudskim predanjima? Ako ljubimo istinu tada se ne trebamo plašiti takvog ispitivanja, jer svaki od nas treba da iskreno želi da upozna volju Božju obzirom na nas, i da ju tada i vrši - Ivan 8:32. (Istina koji vodi do vječnog života - izdanje Društva Stražarske kule (1968) str.13, poglavlje "Zašto trebamo ispitati svoju religiju")
C/P