Kako to u životu često biva, mnoge teorije padnu u vodu na konkretnim primjerima. Mi ljudi volimo sistematizirati znanje i činjenice, volimo "ladice", definicije, ali često takve generalizacije ne nude odgovor za pojedine, životne situacije.
Jučer me razgovor s Roby-Bobijem inspirirao da postavim ovu temu. Željela bih, naime, da mi pismoznalci
objasne što Pisma kažu u ovom pojedinom slučaju.
Svi znamo za Sokrata, jel' tako? Znamo da ga se danas smatra jednim od pionira filozofije, visoke spekulativne filozofske misli i kritičkog razmišljanja. Znamo i da jest uistinu postojao, jer nam o njemu svjedoči njegov učenik Platon, iako sam ništa nije napisao, budući da je vjerovao u živu riječ više no u pisanu.
Znamo i da je provodio dane i godine potičući ljude da ponizno prihvate da je njihovo znanje krhko, a ujedno je opominjao nemoralne da se okane puta kojeg su izabrali, jer će im na onom svijetu biti suđeno.
Postoji alegorija koju je Sokrat postavio, a koja govori o tome kako na taj drugi svijet svi mi odlazimo posve goli, ogoljeni od svega materijalnog što smo u ovom životu vrednovali. Osim odjeće, to su sve naše pokretnine i nekretnine, naša obitelj, prijatelji, diplome, stranke, poduzeća, obožavatelji.
Ondje smo samo mi sa svojim karakterom i djelima, samo mi pred licem Suca.
Za Sokrata, koji je živio 600 godina prije Krista, postojalo je vijeće bogova.
Zato jer se onima koji su činili preljub, vršili nasilje nad svojim podanicima ili suprugama i sl., a posebno korumpiranim i prijevarnim političarima i vlastodršcima, nije sviđalo što je Sokrat propovjedao, optužili su ga da truje mladež lažnom ideologijom, strpali u zatvor i osudili na smrt.
Zato što je bio legalist, Sokrat je kaznu, kalež pun otrova, prihvatio i popio- iako je bio posve nedužan.
Sad mene zanima, hoće li Sokrat u pakao jer nije znao za Krista ili ga je pak imao prilike upoznati i dobiti nagradu za kreposan život i službu?
Jučer me razgovor s Roby-Bobijem inspirirao da postavim ovu temu. Željela bih, naime, da mi pismoznalci
objasne što Pisma kažu u ovom pojedinom slučaju.Svi znamo za Sokrata, jel' tako? Znamo da ga se danas smatra jednim od pionira filozofije, visoke spekulativne filozofske misli i kritičkog razmišljanja. Znamo i da jest uistinu postojao, jer nam o njemu svjedoči njegov učenik Platon, iako sam ništa nije napisao, budući da je vjerovao u živu riječ više no u pisanu.
Znamo i da je provodio dane i godine potičući ljude da ponizno prihvate da je njihovo znanje krhko, a ujedno je opominjao nemoralne da se okane puta kojeg su izabrali, jer će im na onom svijetu biti suđeno.
Postoji alegorija koju je Sokrat postavio, a koja govori o tome kako na taj drugi svijet svi mi odlazimo posve goli, ogoljeni od svega materijalnog što smo u ovom životu vrednovali. Osim odjeće, to su sve naše pokretnine i nekretnine, naša obitelj, prijatelji, diplome, stranke, poduzeća, obožavatelji
.Ondje smo samo mi sa svojim karakterom i djelima, samo mi pred licem Suca.
Za Sokrata, koji je živio 600 godina prije Krista, postojalo je vijeće bogova.
Zato jer se onima koji su činili preljub, vršili nasilje nad svojim podanicima ili suprugama i sl., a posebno korumpiranim i prijevarnim političarima i vlastodršcima, nije sviđalo što je Sokrat propovjedao, optužili su ga da truje mladež lažnom ideologijom, strpali u zatvor i osudili na smrt.
Zato što je bio legalist, Sokrat je kaznu, kalež pun otrova, prihvatio i popio- iako je bio posve nedužan.
Sad mene zanima, hoće li Sokrat u pakao jer nije znao za Krista ili ga je pak imao prilike upoznati i dobiti nagradu za kreposan život i službu?