imam problen

Pozdrav citateljima imam probleme koje me prate , jako sam se namucio prateci svoju unutarnju stranu poceo sam lose mislit . te misli nisu kao od men . nekad me tlaci jer zlocesto mislim te su misli upucene pema bogu i bozijim ljudim daj te mi spas , imam jako puno probleme neosjecam vise kao prije ono sta osjecam da nije normalno . sve sta sam lijepo osjecao slabo osjecam . padam cesto u depresiju i jako dugo treba da se vratim u normal . Mislim da ono sto je dobro nemogu pratit zato sta zlo odvlaci i zeli da me preuze . ljudi dajte mi odgvor

Roberte 333

Apostol Pavao dijagnosticirao je kod sebe isti problem rekavši da nikakvo dobro ne vidi u sebi. Odgovor na sve naše probleme jest vjera u Gospodina Isusa Krista, a to podrazumijeva da se prvo trebamo obratiti od grijeha, roditi od vode i Duha, zazvati Njegovo ime, priznati Njegovo Gospodstvo i uskrsnuće od mrtvih. Zatim trebamo nastaviti ili bolje reci poceti novi zivot u Kristu utemeljen na ucenju Bozje rijeci i voden silom Svetog Duha. To je onako osnovno rjesenje, ali oko kojeg se zapravo sve kasnije vrti. Od srca ti zelim da pronades spasenje u Bozjem Sinu, Gopsodinu Isusu Kristu.

Svako dobro!

Robert333 je napisao/la:

Pozdrav citateljima imam probleme koje me prate , jako sam se namucio prateci svoju unutarnju stranu poceo sam lose mislit . te misli nisu kao od men . nekad me tlaci jer zlocesto mislim te su misli upucene pema bogu i bozijim ljudim daj te mi spas , imam jako puno probleme neosjecam vise kao prije ono sta osjecam da nije normalno . sve sta sam lijepo osjecao slabo osjecam . padam cesto u depresiju i jako dugo treba da se vratim u normal . Mislim da ono sto je dobro nemogu pratit zato sta zlo odvlaci i zeli da me preuze . ljudi dajte mi odgvor

Unutrašnja borba počinje u trenutku kada si donio odluku za Boga. Prije nego što čovjek donese odluku «za» Krista – on je mrtav u svojim grijesima. On je rob grijeha i Sotone (zvat ću ga "neprijatelj"). Takva je situacija sa svim ljudima, čak i onima religioznim. Ali kada čovjek odgovori pozitivno na Božji poziv, na Božje nadahnuće, na kretanje u život prave pobožnosti – tada nastaju problemi. Zašto? Zato što neprijatelj, ne želi izgubiti jednog od svojih robova. Zamisli jednog robovlasnika, čiji rob odjednom odlučuje da više neće biti njegov rob, nego ide on sada služiti drugom gospodaru. Što čini njegov gospodar? Pogotovo kada je zao!? Nastoji ga na sve načine spriječiti da to učini.



Isto to se događa kada okrenemo leđa grijehu i «ocu grijeha». Budući da nas Božji Duh nadahnjuje da krenemo putem Božjim, dolazi do otpora. Vidiš, neprijetelj ti ne može ništa, nego te može samo «uvjeravati» u nešto što ti ne želiš. Bog ne dozvoljava da ti ikako naudi, ali dopušta jednu stvar: dopušta da tvoj um bude slobodan kako bi ti mogao donijeti samostalnu odluku za Boga. I neprijatelj zna da je um (naše misli) mjesto koje Bog ostavlja slobodnim – jer mi moramo samostalno donositi odluke (jer smo slobodna bića). I upravo naš um, naše misli postaju bojište (ratište) na kojem se sada odvija sukob dobra i zla.

Odjedanput u svojoj glavi primjetimo nekakve «čudne» misli: psovke na Boga, psovke prema ljudima, pripisivanje Bogu raznih loših stvari, bludne i mračne misli itd, itd. Zaprepašteni pitamo se – što se to s nama događa??? Ranije kada smo bili pravi Božji neprijatelji, kada smo živjeli grešnim životom – imali smo mir u mislima. A sada kada smo donijeli odluku da slijedimo Boga – evo problema!!!



Budući da smo donijeli odluku "za" Boga, Bog nas čuva od zloga. I ona nam ne može nauditi. Ali Bog mu ostavlja jednu točku koju može napadati – naš um, naše misli.

Neprijatelj pokušava u naš um ubaciti "svoje" misli. Budući da ima mogućnost nametanja misli, on to i čini.



On nas želi na sve moguće načine vratiti u svoje ropstvo. Jedan od prvih načina je da nas "uvjeri" kako smo od trenutka prihvaćanja Božje volje – poludili. Ranije dok smo bili u njegovoj vlasti činio je od nas što je htio. Ali sada kada nas je izgubio iz svog nadzora, pokušava nas "ubijediti" da nam je ranije bilo bolje.

On ima mogućnost da nam nametne određene misli, pa to i čini. U naš um on ubacuje "svoje"misli, a mi tada mislimo da su to "naše" misli. On želi psovati Boga, on želi preljub, on želi ubijati i klati, on želi ... – a tebe "uvjerava" kako su te zamisli zapravo tvoje!!! To je njegova misao, a ne tvoja. To je njegova želja, a ne tvoja. Tvoje biće se gnuša nad svim tim, ti ne činiš to o čemu "misliš". Pa čemu onda služi to "ubacivanje gnusnih misli" u naš um?

Sotona pokušava opteretiti naš um i našu savjest – "našom" nečistoćom misli, "našom" nedostojnošću da se zovemo kršćanima, "našim" nesavršenstvom, "našim" slabostima, našim "tajnim" željama. Ukratko, on želi da postanemo opterećeni ljudi!!! I u krajnjem slučaju, da ostanemo njegovi robovi.





Čime možete opteretiti onoga tko je dobio mir, sigurnost, povjerenje, nadu, smisao? Onim što je suprotno od svega navedenog: nemirom, nesigurnošću, nepovjerenjem, razočarenjem, besmislom!!! Sotona nije više gospodar našeg srca kojim vlada Krist. Zato on sada napada naš um, jer Krist nam daje slobodu uma. Krist nam se ne nameće kao gospodar našeg razuma, nego poštuje našu slobodu izbora i razmišljanja. To je dio našeg bića koji neprijatelj napada, jer zna da se tu Krist ne nameće kao gospodar. Krist je zauzeo naše srce, ali um ostavlja slobodnim. Zato se Sotona ne usuđuje napasti naše srce, ali um – da!



I što neprijatelj sada želi "dovesti" u naš um? Upravo onakve misli koje će nas opteretiti – uvjereva nas da smo poludili izborom Krista, nadu predstavlja kao naivnost, povjerenje (vjeru) kao obmanu ... Na sve načine nas pokušava uvjeriti kako je naš izbor bio pogrešan.



Već je Martin Luther zapisao: «Ne mogu zabraniti pticama da lete oko moje glave, ali im mogu zabraniti da naprave gnijezdo na njoj».

Time je želio reći da do našeg uma, do naših misli mogu slobodno dolaziti svakakve ružne stvari (često dolaze u obliku ružnih riječi koje ljudi govore, ili u obliku zlih postupaka koje ljudi čine). Ali te misli, te ružne stvari nisu tvoje!!!



Tvoj um je čuvar tvoga srca!!! Um selekcionira misli i neke od njih «propušta» do tvog srca, a neke odbauje. Odbacuje ono što prepoznaje kao loše, zlo, neprimjereno. A propušta u srce ono što prepoznaje kao dobro i potrebno. I ti postaješ odgovoran pred Bogom samo za one misli koje su postale «misao srca». A za one mnogobroje misli koje dolaze samo do uma (nazovimo ih "misli uma" – nisi odgovoran, jer one imaju Božju dozvolu da dođu do uma, do svijesti. Ali ako bi loše i zle misli ti prihvatio svojim umom, i propustio ih u svoje srce (kada bi počeo raditi i djelovati uskladu s njima) – tada bi učinio grijeh. Tad bi tvoje misli srca bile grešne.



Npr: ako do tvog uma, do tvoje svijesti dopre misao o tome kako je Bog loš i počne ti se vrtiti u umu, ne možeš je se osloboditi, ona te opterečuje i proganja – tada činiš dvije stvari. Prvo, ne prihvaćaš da je to istina – sam sebi kažeš da je to laž. Time pokazuješ da se ne slažeš s tom idejom, s tom misli. A ako misao tada ne popušta, nego proganja –tada se svojim riečima pomoliš Bogu i zamoliš ga da te oslobodi ove ružne misli. Možeš Bogu i iznijeti da je to misao s kojom se ti nikako ne slažeš i da je nećeš prihvatiti. I moliš da te Bog oslobodi od njenog prisustva. Moje je iskustvo da je nakon toga misao uvijek nestajala. Bogu hvala. Bila je to pobjeda!!!



Ostao sam vjeran Bogu, ostao sam slobodan od griješnih misli, moj um je ostao slobodan (i osposobljen da još bolje razlikuje dobro od zla i odupire se zlu). Molit će se za tebe, da pobijediš "u Kristu". Ne zaboravi da Bog dopušta na nas samo ona iskušenja koja možemo podnijeti. Zato ne predaj se nego strpljivo i junački izdrži s pouzdanjem u Božje vodstvo.



Vidim da se previše oslanjaš na svoje osjećaje. Oni su nestalni i prevrtljivi i nisu mjerodavni u našoj pobožnosti. Čak su vrlo problematični (vidiš i sam). Opasno je pouzdati se u svoje osjećaje i na osnovu njih graditi svoju vjeru. Ali o tome drugom prilkom ako te bude više zanimalo. Pozdrav.

Robert333 je napisao/la:

Pozdrav citateljima imam probleme koje me prate , jako sam se namucio prateci svoju unutarnju stranu poceo sam lose mislit . te misli nisu kao od men . nekad me tlaci jer zlocesto mislim te su misli upucene pema bogu i bozijim ljudim daj te mi spas , imam jako puno probleme neosjecam vise kao prije ono sta osjecam da nije normalno . sve sta sam lijepo osjecao slabo osjecam . padam cesto u depresiju i jako dugo treba da se vratim u normal . Mislim da ono sto je dobro nemogu pratit zato sta zlo odvlaci i zeli da me preuze . ljudi dajte mi odgvor

Mislim da prva stvar koju treba da uradiš je da prestaneš da sažaljevaš sebe. Druga stvar je da treba da razumeš da nisu ljudi ti koji ti mogu dati spas, jer Bog je taj koji spasava. Treća stvar je da treba da se pokaješ za svoj način razmišljanja i to tako što ćeš kao prvo se obratiti ili okrenuti na drugu stranu i kada ti dođu takve misli uložiti svoj trud da misliš potpuno suprotno. Četvrto je da molitva je jedna pomoć koja nam je ostavljena, u trenutcima krize se moli da ti Gospod pomogne da se pokaješ na način koji će Njemu biti prihvatljiv, a to je nemoguće osim ako ti On ne pomogne.
Budući da si u lošem stanju preporučujem ti da stupiš u kontakt sa nekom biblijskom crkvom . Peto odabrao si totalno pogrešno mesto da tražiš pomoć, forum nije dobar za to.
Oprosti mi na ovako direktnom odgovoru no budući da sam se valjao po tom blatu po kojem se valjaš , znam da se ono spira samo jakim mlazom hladne vode .
Svako dobro ti želim, ukoliko ti ovo sve ima nekog smisla i želiš da ti pomognem da se spojiš sa nekim Božijim ljudima tu sam pitaj pa ćemo videti šta se može uraditi.....

amos je napisao/la:

Robert333 je napisao/la:

Pozdrav citateljima imam probleme koje me prate , jako sam se namucio prateci svoju unutarnju stranu poceo sam lose mislit . te misli nisu kao od men . nekad me tlaci jer zlocesto mislim te su misli upucene pema bogu i bozijim ljudim daj te mi spas , imam jako puno probleme neosjecam vise kao prije ono sta osjecam da nije normalno . sve sta sam lijepo osjecao slabo osjecam . padam cesto u depresiju i jako dugo treba da se vratim u normal . Mislim da ono sto je dobro nemogu pratit zato sta zlo odvlaci i zeli da me preuze . ljudi dajte mi odgvor

Mislim da prva stvar koju treba da uradiš je da prestaneš da sažaljevaš sebe. Druga stvar je da treba da razumeš da nisu ljudi ti koji ti mogu dati spas, jer Bog je taj koji spasava. Treća stvar je da treba da se pokaješ za svoj način razmišljanja i to tako što ćeš kao prvo se obratiti ili okrenuti na drugu stranu i kada ti dođu takve misli uložiti svoj trud da misliš potpuno suprotno. Četvrto je da molitva je jedna pomoć koja nam je ostavljena, u trenutcima krize se moli da ti Gospod pomogne da se pokaješ na način koji će Njemu biti prihvatljiv, a to je nemoguće osim ako ti On ne pomogne.
Budući da si u lošem stanju preporučujem ti da stupiš u kontakt sa nekom biblijskom crkvom . Peto odabrao si totalno pogrešno mesto da tražiš pomoć, forum nije dobar za to.
Oprosti mi na ovako direktnom odgovoru no budući da sam se valjao po tom blatu po kojem se valjaš , znam da se ono spira samo jakim mlazom hladne vode .
Svako dobro ti želim, ukoliko ti ovo sve ima nekog smisla i želiš da ti pomognem da se spojiš sa nekim Božijim ljudima tu sam pitaj pa ćemo videti šta se može uraditi.....

. Peto odabrao si totalno pogrešno mesto da tražiš pomoć, forum nije dobar za to.

Najbolje ti je mjesto za to medicinska pomoc.