Na zapadu ništa novo, na istoku stare priče...ide jedna pjesma...
No, ja bih postavio pitanje: gubi li kršćanstvo dah u borbi s duhovnom ponudom istoka i zašto je to tako?
Počev od vremena reformacije koje otprilike korespondira s vremenom prosvjetiteljstva, kršćanstvo se stavlja u drugi plan. Jer, na zapadu primat preuzima znanost, a kršćanstvo svojim površnim i pučkim poznavanjem Riječi nema odgovor. Ono dobiva epitet nazadnog, bapskog, vjerovanja, kojeg modernizam u društvu gura na margine privatnoga. I upravu tu mjesto nalaze krajem XIX i tijekom XX stoljeća mistične poruke s istoka koje se mogu uklopiti u modernizam zapada, njegovu znanost, jer i same te istočne škole imaju dubinski razrađenu i do detalja analiziranu psihologiju čovjeka koja se tako uklapa u analitički sklop zapada. Mladi, i oni svi otvorenijeg duha hrle duhom na istok, i prihvaćaju ta učenja. Pomalo se taj utjecaj infiltrira i u društvo, u filozofiju, preko Schopnehauera, Niestchea, Sartera, nihilizam i konzumerizam postaju religija zapadnog čovjeka. To je najveći utjecaj imala tzv. impersonalna istočna škola koja je našla rupe u djelovanju u društvu kršćanskih crkava.
Vrijeme je za novu reformaciju, svih denominacija, i oslobađanja istih od konzervativnih elemenata koji su više naškodili duhu čovjeka nego svi paganizmi. Vrijeme da kršćani pronađu svoje dubine, i da krenu u kontraofanzivu duha, čisteći društvo od stranih elemenata, jer zapadna civizacija počiva na Grčkoj tradiciji a ne na epskom izričaju istoka kroz koji se često miješaju subjektivni doživljaji kao surogat jedinog Subjekta.
Što mislite zašto istočnjaci osvajaju sve više zapadne duše?
No, ja bih postavio pitanje: gubi li kršćanstvo dah u borbi s duhovnom ponudom istoka i zašto je to tako?
Počev od vremena reformacije koje otprilike korespondira s vremenom prosvjetiteljstva, kršćanstvo se stavlja u drugi plan. Jer, na zapadu primat preuzima znanost, a kršćanstvo svojim površnim i pučkim poznavanjem Riječi nema odgovor. Ono dobiva epitet nazadnog, bapskog, vjerovanja, kojeg modernizam u društvu gura na margine privatnoga. I upravu tu mjesto nalaze krajem XIX i tijekom XX stoljeća mistične poruke s istoka koje se mogu uklopiti u modernizam zapada, njegovu znanost, jer i same te istočne škole imaju dubinski razrađenu i do detalja analiziranu psihologiju čovjeka koja se tako uklapa u analitički sklop zapada. Mladi, i oni svi otvorenijeg duha hrle duhom na istok, i prihvaćaju ta učenja. Pomalo se taj utjecaj infiltrira i u društvo, u filozofiju, preko Schopnehauera, Niestchea, Sartera, nihilizam i konzumerizam postaju religija zapadnog čovjeka. To je najveći utjecaj imala tzv. impersonalna istočna škola koja je našla rupe u djelovanju u društvu kršćanskih crkava.
Vrijeme je za novu reformaciju, svih denominacija, i oslobađanja istih od konzervativnih elemenata koji su više naškodili duhu čovjeka nego svi paganizmi. Vrijeme da kršćani pronađu svoje dubine, i da krenu u kontraofanzivu duha, čisteći društvo od stranih elemenata, jer zapadna civizacija počiva na Grčkoj tradiciji a ne na epskom izričaju istoka kroz koji se često miješaju subjektivni doživljaji kao surogat jedinog Subjekta.
Što mislite zašto istočnjaci osvajaju sve više zapadne duše?