Krist je i glava Crkvi, zato što je Crkva njegovo tijelo (Kološanima 1,18)
Kada Pavao kaže ove riječi on dodaje još puno toga, među ostalim kaže i da je "Krist vidljiva slika nevidljivoga Boga, prvorođenac iznad svih stvorenja." (stih 15.), te da je "U Kristu stvoreno sve na nebesima i na zemlji: vidljivo i nevidljivo, kraljevi i kraljevstva, vladari i vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega. Postojao je prije svega drugoga i održava sve što postoji." (stih 16 i 17).
Na kraju nam daje upozorenje: "Ali morate čvrsto i postojano ustrajati u vjeri. Ne dajte se pokolebati u nadi Radosne vijesti koju ste čuli. Ona se propovijeda diljem svijeta, a mene, Pavla, Bog je postavio da joj služim." (stih 23.)
Bitno je shvatiti da kada Pavao govori o Crkvi, on ne govori o nekoj instituciji, kojoj je središte u RImu, a vodi ju Crkveno učiteljstvu na čijem se čelu nalazi rimski papa, nego o Isusovim sljedbenicima, kršćanima, koji propovjedaju radosnu vijest i žive u skaldu sa njom.
E vidite, sada se postavlja jedno zanimljivo pitanjem, kada Pavao kaže da je Krist glava Crkve, govori li on o Crkvi (tj. vjernicima), odnosno Kristovim sljedbenicima na ovoj zemlji?
Iz konteksta poglavlja, a i cijele poslanice Kološanima i više je nego jasno da on govori o Kristovim sljedbenicima upravo na ovoj Zemlji na kojoj mi danas živimo.
Tako da se postavlja jedno zanimljivo pitanje... Može li Crkva istovremeno imati dvije glave - Krista i rimskog papu. Katolici vjeruju da može, međutim tada bi crkva bila podjeljena sama u sebi, naime "nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti ili će jednome biti odan, a drugoga prezirati." (Luka 16,13)
Bitno je zapaziti i da papa ne tvrdi za sebe da je on samo glava katoličke crkve, nego i svih ostalih kršćanskih Crkava, tj. da je on glava Crkve na zemlji, te da je on Božji (Kristov) zamjenik na zemlji.
Iako izbjega izraz "glava", time što predstavlja sebe kao "poglavara" Crkve na ovoj zemlji, očito je da sebe smatra glavom (tj. na čelu) te iste.
Navodno je Bog upravo papu odabrao da ga zamjenjuje za vrijeme Njegove odsutnosti sa ove zemlje. Iako je svima i više nego jasno da je Bog i dalje pristuan na ovoj zemlji, štoviše kroz Duha Svetoga, Bog se nastanjuje u nama i mi postajemo dio Kristovog tijela.
Cilj mi dakako nije reći da smo mi "bogovi", nego da je Bog sveprisutan, te da ne treba nekog drugog "zamjenika" osim Duha Svetoga.
Štoviše, Isus Krist kaže da gdje god je dvoje ili troje skupljeno radi Njega, da je i On sam među njima (Matej 18,20). Što će nam onda papa ako imamo živoga Krista među nama?
Da nas vodi? Zar nam vodstvo Duha Svetoga nije dovoljno? Papa ide i još jedan korak dalje, on kaže da ako želimo služiti Bogu u Duhu i Istini, moramo biti dio Njegove Crkve, tj. njega priznati poglavarom Crkve.
Iz svih tih razloga ja prezirem vlast koju sebi prisvaja rimski papa, te ga odbacujem kao Kristovog neprijatelja skupa sa njegovom lažnom naukom. Time što sebe, umjesto Krista predstavlja kao glavu Crkve. On se podiže protiv samoga Boga sukladno riječima apostola Pavla iz 2. Solunjanima 2,4.
Isus nas je naime upozorio da će u Njegovo doći cijela jedna dinastija (Matej 24,5), i da će jedan za drugim govoriti da su upravo oni Krist, tj. da će predstavljati sebe kao Krista, drugim riječima da će prisvajati Njegovu vlast i autoritet nad Crkvom.
To upozorenje vrijedi za sve nas.
Philipp Melanchthon brat u Kristu nama vrlo dobro poznatog reformatora Martina Luthera, ovim riječima je razotkrio pravu narav pape i njegove službe:
"To je vrlo očito i bez ikakave sumnje, da je rimski papa stvarni Antikrist... U 2. Solunjanima 2, Pavao jasno kaže da će Sin grijeha vladati nad crkvom, predstavljajući sebe ispred službe Bogu"
Upravo iz tog razloga Jean Calvin, još jedan vrlo poznati švicarski reformator ovim riječima je odbacio papino poglavarstvo nad crkvom:
"Ne prihvaćam njega kao Kristovog zamjenika, on je Antikrist, odbacujem njegovo poglavarstvo nad crkvom"
za kraj mogu jedino reći da se slažem sa sljedećim riječima Martina Luthera, vjerojatno največeg protestantskog reformatora:
"Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista... Osobno izjavljujem da nisam dužan biti poslušan papi više nego bih bio antikristu"
Kada Pavao kaže ove riječi on dodaje još puno toga, među ostalim kaže i da je "Krist vidljiva slika nevidljivoga Boga, prvorođenac iznad svih stvorenja." (stih 15.), te da je "U Kristu stvoreno sve na nebesima i na zemlji: vidljivo i nevidljivo, kraljevi i kraljevstva, vladari i vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega. Postojao je prije svega drugoga i održava sve što postoji." (stih 16 i 17).
Na kraju nam daje upozorenje: "Ali morate čvrsto i postojano ustrajati u vjeri. Ne dajte se pokolebati u nadi Radosne vijesti koju ste čuli. Ona se propovijeda diljem svijeta, a mene, Pavla, Bog je postavio da joj služim." (stih 23.)
Bitno je shvatiti da kada Pavao govori o Crkvi, on ne govori o nekoj instituciji, kojoj je središte u RImu, a vodi ju Crkveno učiteljstvu na čijem se čelu nalazi rimski papa, nego o Isusovim sljedbenicima, kršćanima, koji propovjedaju radosnu vijest i žive u skaldu sa njom.
E vidite, sada se postavlja jedno zanimljivo pitanjem, kada Pavao kaže da je Krist glava Crkve, govori li on o Crkvi (tj. vjernicima), odnosno Kristovim sljedbenicima na ovoj zemlji?
Iz konteksta poglavlja, a i cijele poslanice Kološanima i više je nego jasno da on govori o Kristovim sljedbenicima upravo na ovoj Zemlji na kojoj mi danas živimo.
Tako da se postavlja jedno zanimljivo pitanje... Može li Crkva istovremeno imati dvije glave - Krista i rimskog papu. Katolici vjeruju da može, međutim tada bi crkva bila podjeljena sama u sebi, naime "nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti ili će jednome biti odan, a drugoga prezirati." (Luka 16,13)
Bitno je zapaziti i da papa ne tvrdi za sebe da je on samo glava katoličke crkve, nego i svih ostalih kršćanskih Crkava, tj. da je on glava Crkve na zemlji, te da je on Božji (Kristov) zamjenik na zemlji.
Iako izbjega izraz "glava", time što predstavlja sebe kao "poglavara" Crkve na ovoj zemlji, očito je da sebe smatra glavom (tj. na čelu) te iste.
Navodno je Bog upravo papu odabrao da ga zamjenjuje za vrijeme Njegove odsutnosti sa ove zemlje. Iako je svima i više nego jasno da je Bog i dalje pristuan na ovoj zemlji, štoviše kroz Duha Svetoga, Bog se nastanjuje u nama i mi postajemo dio Kristovog tijela.
Cilj mi dakako nije reći da smo mi "bogovi", nego da je Bog sveprisutan, te da ne treba nekog drugog "zamjenika" osim Duha Svetoga.
Štoviše, Isus Krist kaže da gdje god je dvoje ili troje skupljeno radi Njega, da je i On sam među njima (Matej 18,20). Što će nam onda papa ako imamo živoga Krista među nama?
Da nas vodi? Zar nam vodstvo Duha Svetoga nije dovoljno? Papa ide i još jedan korak dalje, on kaže da ako želimo služiti Bogu u Duhu i Istini, moramo biti dio Njegove Crkve, tj. njega priznati poglavarom Crkve.
Iz svih tih razloga ja prezirem vlast koju sebi prisvaja rimski papa, te ga odbacujem kao Kristovog neprijatelja skupa sa njegovom lažnom naukom. Time što sebe, umjesto Krista predstavlja kao glavu Crkve. On se podiže protiv samoga Boga sukladno riječima apostola Pavla iz 2. Solunjanima 2,4.
Isus nas je naime upozorio da će u Njegovo doći cijela jedna dinastija (Matej 24,5), i da će jedan za drugim govoriti da su upravo oni Krist, tj. da će predstavljati sebe kao Krista, drugim riječima da će prisvajati Njegovu vlast i autoritet nad Crkvom.
To upozorenje vrijedi za sve nas.
Philipp Melanchthon brat u Kristu nama vrlo dobro poznatog reformatora Martina Luthera, ovim riječima je razotkrio pravu narav pape i njegove službe:
"To je vrlo očito i bez ikakave sumnje, da je rimski papa stvarni Antikrist... U 2. Solunjanima 2, Pavao jasno kaže da će Sin grijeha vladati nad crkvom, predstavljajući sebe ispred službe Bogu"
Upravo iz tog razloga Jean Calvin, još jedan vrlo poznati švicarski reformator ovim riječima je odbacio papino poglavarstvo nad crkvom:
"Ne prihvaćam njega kao Kristovog zamjenika, on je Antikrist, odbacujem njegovo poglavarstvo nad crkvom"
za kraj mogu jedino reći da se slažem sa sljedećim riječima Martina Luthera, vjerojatno največeg protestantskog reformatora:
"Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista... Osobno izjavljujem da nisam dužan biti poslušan papi više nego bih bio antikristu"