Ismail-odbaceni kamen i zrtveno jagnje

Isak i Ismail su veoma razlicite osobe. Sam kontrast izmedju Isaka i Ismaila je prikazan kroz veoma razlicit zivot i sudbinu njih dvojice. Ismail je odbacen, Isak prihvacen. Ismail ostaje u divljini strelac i zeni se kao i mati sto mu je iz Egipta. Isak s druge strane othranjen je u domacinskoj kuci i Bersebi. Kao uspjesan farmer zeni se rodicom Rebekom. Isak je prikazan kao mladji sin preko kojeg se prenosi zavjet. Ni sam midrash koji obicno detektira biblijske paralele nije primijetio podudarnosti u djelima i rijecima u tekstu o Ismailu i Isaku na ivici njihove smrti.

Medjutim u samim razlicitostima kao skriveno je protkana dva puta ponovljena prica dva Ibrahimova (Abrahamova) sina. Dva sina koji su pored svih njegovih sinova jedini obojica navedeni kako sahranise oca im Ibrahima (Abrahama) u pecini makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina.

Isak je poznat po Akedi, vezivanju, koju krscani oznacavaju kao zrtvovanje Isaka, mada zrtvovanja nije ni bilo. Sami zidovi isto tako tragediju u svojoj historiji - masakre od strane Krstasa, razne progone i Holokaust - gledaju kroz prizmu Akede.

Ali kao Isak i Ismail je po bibliji doveden do ruba smrti i onda cudotvorno spasen. Ismailovo iskustvo blizu smrti je navedeno samo jedno poglavlje napred, u Genezi 21. zapocinje isto tako Bozijom porukom Abrahamu da izvrsi. Tj. da poslusa Saru i da odbaci Hagaru i svoga sina Ismaila. Sara je bila ta koja je po bibliji zeljela da iskljuci Ismaila . A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegovog. (Gen. 21:11)

Medjutim, time Ismail postaje prva zrtva koja je cak i zrtvovana u kuci Ibrahimovoj za "zidare kuce Isakove". Medjutim ovaj zrtvovani kamen koji je zrtvovan na kamenom zrtveniku Ibrahimovom (tj. kuci Ibrahimovog potomstva) niko ne primjecuje. On je postao odbacen u svakom pogledu. Jedino mu Biblija kao spomen posvecuje jednu dirljivu pricu Majke i Djeteta u narucju negdje u pustinji bez kapi vode koja je prethodila stoljecima svim crkvenim ikonama s majkom i djetetom. Niko za ovim djetetom ni zaplakao nije sem matere njegove koja je gledala dijete koje je prinoseno na noz kao janje nevino svemu ovome prepusteno Bogu i njegovoj volji.

Ali tajna skrivena prije zidanja kuce bila je da Bog spasava ovo janje zaklano na gradzevini Sarinog sina od noza kojeg je naredio Abrahamu kao kusnju vjernosti Abrahamove. On ovog sina ustolicava na mjestu nemogucem za zivot. Mjestu bez kapi vode. Mjestu u kojem prohujavaju samo vjetar i pijesak. U pustinji surovoj!

Po islamskoj tradiciji ovaj djecak kasnije zida kucu crne boje, mozda kao simbol na pogledu svoj braci svojoj. Ovoj kuci on postavlja kamen u cosku te kuce. Kamen koji postaje glavnim kamenom kojem barem petina covjecanstva danas okrece lice. Da simbolizira Ismaila nekad odbacenog kamena. Kamena koji ce postati glava od ugla svoj kuci brace svoje. Mjesto koje mu je kao prvom i najstarijem i pripadalo, a oduzeto zarad mladjeg.

Evo paralela u Bibliji koje pokazuju sta se Ismailu dogodilo jos prije Isaka:

Ismail ( Geneza 16:15) I rodi Agara Avramu sina; i nadede Avram sinu svom, kog mu rodi Agara, ime Ismailo.
Isak (Geneza 21:2-3) Jer zatrudne i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vreme kad kaza Gospod. I Avram nadede ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Isak.

Sa slicnim, skoro jednakim izrazavanjem Biblija biljezi radjanje dva Abrahamova sina.

Ismail (Geneza 21:12) Ali Bog rece Avramu: Nemoj da ti je krivo radi deteta i radi robinje tvoje. Šta ti je god kazala Sara, poslušaj; jer ce ti se u Isaku seme prozvati.
Isak (Geneza 22:2) I rece mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde cu ti kazati.

Bog naredjuje Abrahamu sta da uradi sa sinom. U oba slucaja koristi se rijec "omar" (ce reci, cu reci) u buducem vremenu.Ovaj prevod je malo neispravan u ovome jer treba "sto ti god bude kazala Sara" ili "sta god ce ti reci Sara".

Ismail (Geneza 22:14) I Avram ustav ujutru rano, uze hleba i mešinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leda, i dete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji virsavskoj.
Isak (Geneza 22:3) I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i pode na mesto koje mu kaza Bog.

Nakon jutarnjeg ustajanja Abraham (odnosno Abram) uzima odnosno prikuplja clanove dogadjaja i potrebne stvari povezane u obadvima Akedama. On stavlja vodu, kruh i dijete na Agaru a drva na Isaka.

Ismail (Geneza 21:14) I Avram ustav ujutru rano, uze hleba i mešinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leda, i dete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji virsavskoj.
Isak (Geneza 22:3,6) I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i pode na mesto koje mu kaza Bog. Treci dan podigavši oci svoje Avram ugleda mesto iz daleka. I rece Avram momcima svojim: Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vraticemo se k vama. I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.

Kako je drvo i vatra kljuc za zrtvovanje u Isakovoj prici tako je suprotno od vatre - voda i njen nedostatak - taj potencijalni razlog za smrt u Ismailovoj prici.

Ismail (Geneza 21:14) I Avram ustav ujutru rano, uze hleba i mešinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leda, i dete, i otpusti je. A ona otišavši (va-telech) lutaše po pustinji virsavskoj.
Isak (Geneza 22:3) I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i pode (va-yelech) na mesto koje mu kaza Bog.

Isto tako u oba ova gornja slucaja koja sam podvukao koristi se rijec ici (otici, poci). Va-yelech je trece lice muskog roda; va-telech je zenski rod. Isak inace ide sa ocem u planinu dok Ismail sa materom ide u pustinju. Zavrsne tacke njihovog puta gdje ce doci tik do granice smrti.
Sljedece scene prikazuju pripreme za smrt:

Ismail (Geneza 22:15) A kad nesta vode u mešini, ona baci (va-tashlech) dete pod jedno drvo,

Isak (Geneza 22:9-10) A kad dodoše na mesto koje mu Bog kaza, Avram nacini onde žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svog metnu ga na žrtvenik vrh drva; I izmahnu (va-yishlach) Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svog.

U oba slucaja roditelj uzima dijete. Hadzera (Hagara) baca (va-tachlech) dijete i prepusta smrti, dok Abram izmahiva (va-yischlach) rukom i prepusta smrti dijete. Mada su ove dvije rijeci razlicite one imaju slicno zvucenje i oznacavaju neko odbacivanje ili odvajanje.

Obe price isto opisuju mjesto gdje ce dijete umrijeti kao nesto podalje tj. u daljini.

Ismail (Geneza 21:16) Pa otide koliko se može strelom dobaciti, i sede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako ce umreti dete. I sedeci prema njemu stade glasno plakati.
Isak (Geneza 22:4) Treci dan podigavši oci svoje Avram ugleda mesto iz daleka.

Ponovo prevod nije najispravniji. Hagara je sjela "podalje njega koliko se ispali strelom", a ne "prema njemu". Ovo odgovara onome da Abram ugleda "mjesto iz daleka". U oba slucaja se isto tako koristi rijec "gledati". Abram ugleda dok Hagara da ne gleda.

Ali na koncu svega dolazi spas. Melek (Andjeo) viknu oboma roditelja.

Ismail (Geneza 21:17) A Bog cu glas detinji, i andeo Božji viknu s neba Agaru, i rece joj: Šta ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog cu glas detinji odande gde je.
Isak (Geneza 22:11) Ali andeo Gospodnji viknu ga s neba, i rece: Avrame! Avrame! A on rece: Evo me.

U oba slucaja fraze su iste osim sto je rijec Gospod (YHWH) koristeno kod Isaka a rijec Bog (Elohim) kod Ismaila.
Odmah prije ili nakon Andjeoskog poziva, roditeljske akcije ukljucuju glagol NS' ( podignuti, dici). Mada je u ovom prevodu da Hagara "stade glasno plakati", pravilnije je "ona podize glas".

Ismail (Geneza 21:16) Pa otide koliko se može strelom dobaciti, i sede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako ce umreti dete. I sedeci prema njemu stade glasno (va-tisa) plakati.
Isak (Geneza 22:13) I Avram podigavši (va-yisa) oci svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u cesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.

Va-yisa je trece lice muski rod, a va-tisa trece lice zenski rod od NS'.
Na sljedecem primjeru svemu je kraj; opasnost je prosla. interesantni su ovi paralelizmi sa suprotnostima. U prvom imamo "ne boj se" u drugom "bojanje". U prvom Bog slusa (cuje) Ismaila, u drugom Abram slusa Boga (koristene su rijeci shama i shamata).

Ismail (Geneza 21:17) A Bog cu glas detinji, i andeo Božji viknu s neba Agaru, i rece joj: Šta ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog cu glas detinji odande gde je.
Isak (Geneza 22:12,1) A andeo rece: Ne diži ruku svoju na dete, i ne cini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi......
I blagoslovice se u semenu tvom svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.


U spasavanju djece, Andjeo koristi rijeci "ruka" i "dijete". U prvom se dize dijete, u drugom se dize ruka. Ovaj prevod koristi "narucje" sto je vezano za ruku, mada neki prevode jos bolje kao: "Digni dijete i drzi ga za ruku".

Ismail (Geneza 21:1) Ustani, digni dete i uzmi ga u narucje; jer cu od njega uciniti velik narod.
Isak (Geneza 22:12) A andeo rece: Ne diži ruku svoju na dete, i ne cini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi.

U sljedecim verzovima, zajedno sa spasenjem dolazi i ovan odnosno voda koja spasava. I ovdje imamo podudarnosti: dizanje/otvaranje ociju, ugledati/pogledati studenac ili ovna, otici i napuniti/uzeti. Napojiti i spaliti su dvije suprotnosti vezane za kvasenje i isusivanje (rashladjivanje i zagrijavanje).

Ismail (Geneza 21:19) I Bog joj otvori oci, te ugleda studenac; i otišavši napuni mešinu vode, i napoji dete.
Isak (Geneza 22:13) I Avram podigavši oci svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u cesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.

Nakon spasavanja dolazi blagoslov i obecanje, zbog pretrpljenih muka za stvar Boziju.

Ismail (Geneza 21: 1) Ustani, digni dete i uzmi ga u narucje; jer cu od njega uciniti velik narod.
Isak (Geneza 22:17) Zaista cu te blagosloviti i seme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvezda na nebu i kao peska na bregu morskom; i nasledice seme tvoje vrata neprijatelja svojih;

Ovdje imamo posebno fascinantne unakrsne blagoslove sto nije navodjeno za ostale Abrahamove sinove kao za njih dvojicu. Time kao da dolazi do pariranja Ismaila Isaku. Ovaj blagoslov koji Bog govori za Abrahamu vec je po Bibliji ranije Bog naglasio Hagari u Genezi 16:10. i ovo obecanje "velikog naroda (goy gadol)" Ismaelu i u Genezi 17:20 vec je obavljeno Abrahamu u Genezi 12:2 i 18:8 i kasnije ce biti recene i Isakovom sinu Jakubu u Genezi 46:3. Racunajuci rijeci koje je andjeo rekao Hagari u Genezi 16:10 iste rijeci su koristene kao i Jakobove u Genezi 32:12. Rijeci velikog "umnozavanja" su koristene za Abrahama i za Ismaila u Genezi 17:2 i 17:20.
I nakon svih iskusenja heroji se nastanjuju u svojim mjestima.

Ismail (Geneza 21: 21) A živeše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje misirske.
Isak (Geneza 22:19) Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram živeše u Virsaveji.

Interesantno je da prije Ismailove Akede u Genezi 16 koja se fokusira na bjezanje trudne Hagare od Sarinog zlostavljanja kao da je vec neki uvod u kasniji Hagarin odlazak u pustinju sa rodjenim djetetom. U oba slucaja se pominje pustinja i izvor vode (Geneza 16:7). U prvom slucaju Hagara govori "Ti si Bog, koji vidi" (Geneza 16:13) i naziva izvor "studenac Živoga koji me vidi" (Geneza 16:14). Dok nakon blizu zrtvovanja Isaka, Abraham nakon slusanja andjela naziva mjesto "Gospod ce vidjeti". Oba mjesta vezana su za "vidjenje". Moram naglasiti da u nekim prevodima stoji "Gospod ce se postarati" sto je pogresan prevod jer su koristene rijeci "Ha-shem yir'eh".
Kao skoro i identican zivot (koji je na izgled bio razlicit) nakon dugo godina i smrt Ismaila i Isaka se spominje na identican nacin. Kao zavrsna paralela.

Ismail (Geneza 25:17) A godine su veka Ismailovog sto i trideset i sedam godina. Posle onemocav umre, i bi pribran k rodu svom.
Isak (Geneza 35:29) I onemocav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

Sve ove brojne navedene paralele ukazuju da nije rijec o slucajnosti. Cak ima jos ne navedenih paralela. Obojici su navedeni dogadjaji obrezanja (Geneza 17:25 i 21:4). Obojici roditelji biraju zene (Geneza 21:21 i 24:3-4). Pored slicnih blagoslova posebni broj od 12 sinova vezan je za Ismaila i za Isakovok sina Jakuba koji cak dobiva ime Israil sto podudara imenu Ismail.
Pazljiva konstrukcija zivota dva Ibrahimova sina govori da bez obzira koliko oni izgledali razliciti, njihovi zivoti su povezani od rodjenja do smrti necim jos visim od samog bratstva.

Ali Bog rece Avramu: Nemoj da ti je krivo radi deteta i radi robinje tvoje. Šta ti je god kazala Sara, poslušaj; jer ce ti se u Isaku seme prozvati. Ali cu i od sina robinjinog uciniti narod, jer je tvoje seme. (Geneza 21:12-13)

Kada ratar odbaci sjeme van svoje njive onda se to sjeme i plod ne racunaju od njegove njive. To sjeme ima drugog Ratara koji ce ga uzgojiti. Nevjernik bi rekao da se priroda brine o tom sjemenu, a vjernik bi rekao da je prepusteno Bogu. I Bog beše s detetom, te odraste, i živeše u pustinji i posta strelac.(Geneza 21:20) Slicno kao i sa Levitima koji nisu imali nasljedstva medju bracom vec su dani Bogu kao zrtva i da budu Bozji (vidi 4. Mojsijeva, glava 8.) Dakle Leviti su prineseni Bogu kao prinos (zrtva) i nisu Izraelovi vec Boziji. "Postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovim, i prinesi ih za prinos Gospodu. I odvoj Levite izmedu sinova Izrailjevih da budu moji Leviti". (Brojevi 8:13-14)

Medjutim od strane Abrahama Ismail kao i Leviti biva zrtvovan po naredbi Bozijoj, medjutim po zelji Sarinoj on je odbacen. Kako je ranije navedeno starije Abrahamovo sjeme bi odbaceno. Mladji koji je ostao i postao prozvano sjeme nije imao prvenstva ali dobi polozaj eliminacijom prvorodjenog. Zbog te nekonvencionalnosti tj. zbog uzurpacije prava prvenstva starijeg moralo je doci do posljedica.

Posljedice? Da, upravo posljedice koje vecini ostase neprimijecene. Ako li su primijecene, onda su namjerno zataskane. Evo sta mnogi nisu primijetili:

Da li se iko ikad zapitao zasto je Izrael dopao ropstva i to u Egiptu? Zasto je taj Izrael lutao kasnije pustinjom medju kojima i pustinjom Paranskom? Nisu li im potekli izvori vode da piju u pustinji? Nije li Paran mjesto Ismailovo. Nije li Ismailu i Hagari u pustinji potekla voda? Nije li Hagara bila robinja u Egiptu koja je data Sari koja rece "Oteraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje nece biti naslednik s mojim sinom, s Isakom." (Geneza 21:10) Sve se sada vraca njenom potomstvu.

Ali ne jos sve! Neke stvari se vracaju nakon dugo vremena. Neke stvari bas kao i u filmu ili pozorisnoj pretstavi tek na kraju sjedaju na svoje mjesto. Sjeme odbaceno u pustinji cekalo je svoju kisu. U pustinji se nista ne desava brzo. Svemu treba vrijeme. Kise dolaze rijetko, ali kada dodju tek onda pokazuju kako jedna naizgled neplodna pustinja cuva svoju plodnost za taj trenutak. Pustinja tad procvjeta i pokazuje svoju slavu. Do se desava tako iznenadno i obimno tako da ostavlja jak efekat na posmatraca.

Ali nasuprot toga kada se plodno mjesto koje je radjalo pretvori u pustinju tad je takav efekat da ni korov koji bi nikao nebi zadovoljio vidjenje nekadasnje plodnosti. I stepa se tada cini ko pustinja naspram stare slave. A ko nasljedjuje ovakve njive zaista je nasljedio propast. Bolje je i ne biti nasljednik ovakve zaostavstine. Na magarcu je tesko pojahati starom konjaniku. Tesko je s konja na magarca!

Ali da se vratimo na prve posljedice. Prve posljedice su po pitanju prvotnosti. Po pitanju prvenstva. Stariji je uvijek imao prvenstvo i ako se ovo zanemari posljedice ce se vratiti kao bumerang. Prvenstvo je oteto Ismailu i dato Isaku. Sta je posljedica?

Isaku ce se to vratiti na njegovim sinovima. Evo sta rece Bog po navodu biblije zeni Isakovoj:
"Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i veći će služiti manjem." (Geneza 25:23)
Nije li mladji uzeo prvenstvo starijeg. Nije li Jakov odnio prvenstvo Ezavu i jos samoga Isaka prevario i blagoslov prvenacki pokupio. Znaci vratilo se kao bumerang. Medjutim i ovo je stvorilo dalje posljedica kao domino efekat. Sta se kasnije dogodilo?

Samom Jakovu Laban daje varkom stariju kcerku umjesto mladje. I kada Jakov prigovara Labanu dobiva sljedeci odgovor: "Ne biva u našem mestu da se uda mlada prije starije." (Geneza 29:26). Mada se prevodi u vecini biblija ovako, pravi prevod glasi: "Ne biva u nasem mjestu da se uda mladja ispred prvorodjene" sto daje bolju poentu jer naglasava prvenstvo.

Ova igra starijih i mladjih ne zavrsava. Jakovu najmladji (ili barem od najmladih) sin Josip odlazi u Egipat kao rob i ostali sinovi mu donose krvavu odjecu Josipa kao varku. Varka je bila odjeca Josipova zamocena u jarecu krv. Nije li to bumerang Jakovu na njegovu varku gdje se preobukao u "odjecu" Ezava i dao ocu jaretinu da jede. Odjeca i jaretina mu se vratise.

Ali zasto su braca Josipova to ucinili? Strah od sna Josipova tj. strah da mlaji Josip ne dobije prvenstvo koje se kao izvrnuto uvuklo u Isakovo potomstvo. Tj. Sarino potomstvo, koje je kao i potomstvo prve zene dobilo zmiju koju ce pokusati satrti nogom a ono ce ga ujedati za tu nogu.

Na kraju mladjem Josipu se svi na kraju "poklonise", ali i Josip ne osta bez "ujeda zmije". Josipov mladji sin dobi blagoslov starijeg, a stariji mladjeg. Medjutim Josip ovu odluku njegovog oca prima mirno kao i njegov otac. Jer su znali posljedice i sta ce se dogoditi i bili su na sve strpljivi. Zmiji glavu ne mozes zdrobiti lako dok joj ne dodje vrijeme. Jer strpljenje i vjera svetih je u sljedecem. Ko u ropstvo vodi bice u ropstvo odveden, ko nozem ubije valja da i on nozem bude ubijen. Zakon sjetve i zetve: Kako sijes nako ces i znjeti. Jer jedno jagnje je bilo zaklano i dok jagnje ne polomi pecate i ne dodje nazad na svoje mjesto to sve mora da bude.

Zena je odvedena u pustinju gdje je rodjeno jagnje koje ce sjesti na svoje mjesto prvorodjenog i popraviti stanje svega. Unistice zmiju i sve ce sjesti kao i on na svoje mjesto. Ismael ce biti na svome mjestu, Isak na svome mjestu. Ptica ce biti na nebu a zvijeri na zemlji. Mjesec ce biti u noci, a Sunce u danu. Ugaoni kamen ce sjesti u ugao. Sve ce biti na svome mjestu gdje treba, samo morate prihvatiti jagnje i pustiti ga da dodje i sjedne na svoje mjesto.

Ovim pozivam sve krscane da prihvate jagnje zaklano koje oni nisu prepoznali. Pozivam krscane da prihvate Islam. Ako li odbacite stvoricete kamen koji ce vam se okaciti o vratu kao zmija oko drveta. I dok taj kamen ne prihvatite i ne zazidate gdje treba uvijek ce vas satirati i ujedati.

Jagnje je zaklano jos kad je stvoren Adem, prvi covjek. Jagnje je zrtvovano od pocetka. Jos tad je kamen odbacen iz dzenneta na zemlju pao. Ismail je uzidzavanjem hadzerul evseda u ugao Kabe uzidao kamen koji je mozda simbol i Adema pa kasnije Ismaila,Jusufa, Isaa i Muhammeda. Svi su oni odbaceni bili i svi utvrdjeni kao glava od ugla. Medjutim u Muhammedu se obistinilo da odbaceno sjeme Ibrahimovo koje je Bog cuvao kao mrtvo zakopano u pustinji ozivljava na kraju i radja rodom koje ce pasti mnoge narode. To je sjeme Bozije koje je izdvojeno od Ibrahima bas kao i Leviti koji su izdvojeni od Izraela.

Ovo je radosna vijest da se odbaceni kamen na kraju pomazuje. Bog ima ulje i krunu i daje ih kome On hoce. I dosao je Islam.

Zadnja promjena: RahatLokum; sri 30 ruj 2009, 01:21; ukupno mijenjano 1 put.

Mada je ova tema brzo izbacena ovdje u arhiv cim je i nastala, ipak nakon dugo vremena da dopisem jos jednu stvar jer ima ljudi koji zavire i u arhiv.

Naveo sam od Sarinih rijeci da otjera robinju i njenog sina da se to sve vratilo na njenom potomstvu. Poremecaj odnosno uzurpacija prava starijeg se provuklo kako sam naveo sve do Jusufovih sinova.

Sada da vas upitam: -koje je to koljeno (mislim na Jusufova dva sina) po redu od Abrahama i Sare? NIJE LI TO CETVRTO KOLJENO?

Ne pise li negdje u bibliji da Bog kaznjava grijehe na djeci do 4 koljena?

Nisu li cak i Jusufa bas ISMAELCI odveli u Egipat? Da li ovdje ima nesto od Bozijeg providjenja?

STA MISLITE O SVEMU OVOME? DA LI SU VAM CITALI OVO U CRKVAMA? DA LI SU VAM POKAZALI DA BIBLIJA IMA VELIKU PRICU UTKANU U MANJIM
PRICAMA? PRICU O ODBACENOM KAMENU!?!