Tekst u Otkrivenju 17. poglavlju opisuje otpalu vjersku silu posljednjeg vremena, nazvanu ''Babilon veliki'' (17,5), prikazom bludnice koja zavodi vladajuće svjetovne i političke sile svijeta vinom svojega bluda. Tekst objašnjava da su pad i potpuno uništenje Babilona posljedica uskraćivanja podrške svjetovnih i političkih sila nakon što shvate da su prevarene. One se okreću protiv Babilona i potpuno ga uništavaju. Uvod u uništenje Babilona posljednjeg vremena nalazimo u Otkrivenju 17,16.17; opisan je izrazima drevne prakse kažnjavanja bludnice ognjem,kako je propisano Mojsijevim zakonima (vidi Lev 20,14; 21,9; Ez 16,38-41; 23,22-29).
Osamnaesto poglavlje nastavlja obrađivanje predmeta iz prethodnog poglavlja. Ono u većim pojedinostima opisuje sud nad Babilonom posljednjeg vremena i objašnjava kako ovom sustavu otpale religije posljednjeg vremena dolazi kraj. Ovaj put je pad Babilona opisan izrazima propasti velikog trgovačkog grada – drevnog Babilona posebno – koji se obogatio trgovanjem. Drevni gradovi su bili poznati kao trgovačka središta i riznice bogatstva. U prikazivanju propasti duhovnog Babilona Ivan se služi rječnikom proroka Izaija (poglavlja 13 i 47) i Jeremije (poglavlja 50 i 51) kojim su pretkazali uništenje drevnog Babilona, te Ezekijinim opisivanjem Tira poglavlja 26-28. Ovdje u Otkrivenju 18. poglavlju, kako to ističe G. K. Beale, sud nad povijesnim Babilonom postaje slika suda nad Babilonom posljednjeg vremena.
Babilon je napunio svoju čašu bezakonja. Sad je vrijeme da se Bog opomene ''Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje'' (Otk 16,19). Međutim, prije izvršenja presude, Božji narod je pozvan da prekine sve veze s otpalim vjerskim sustavom posljednjeg vremena koji vlada svijetom i da se vrati k Bogu kako bi izbjegao sudbinu Babilona.
1Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa:
"Pade, pade Babilon veliki – Bludnica –
i postade prebivalištem zloduha,
nastambom svih duhova nečistih,
nastambom svih ptica nečistih mrskih
3jer se gnjevnim vinom bluda
njezina opiše narodi;
s njom su bludničili
svi kraljevi zemaljski,
a trgovci se zemaljski obogatiše
od silna raskošja njezina."
4Začujem i drugi glas s neba:
"Iziđite iz nje, narode moj,
da vas ne zadese zla njezina
te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!
5Jer njezini grijesi do neba dopriješe
i spomenu se Bog zločina njezinih.
6Vratite joj milo za drago,
naplatite joj dvostruko po djelima!
U čašu u koju je ona natakala
natočite dvostruko!
7Koliko se razmetala sjajem i raskoši,
toliko joj zadajte muka i jada!
Jer u srcu je svome govorila:
'Na prijestolju sjedim kao kraljica
i nikad neću obudovjeti,
jad me nikada zadesiti neće!'
8Stoga u isti će je dan zla zadesiti:
smrt i jad i glad te će sva
u ognju biti spaljena.
Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"
''I postade prebivalištem zloduha … svih duhova nečistih … svih ptica nečistih mrskih.'' Ovaj tekst odraz je starozavjetnih proročanstava protiv Edoma (Iz 34,11-15), Ninive (Sef 2,13-15) i posebno drevnog Babilona. Izaija je prorekao da će, kad Bog razori Babilon, njegove ruševine postati nastamba svakovrsnih divljih ptica i životinja:
Počivat će ondje zvijeri pustinjske,
sove će im napuniti kuće,
nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.
Hijene će zavijati iz njegovih palača,
a čaglji iz raskošnih dvorova. (Iz 13,21.22; vidi 34,11-15)
Slično tomu je Jeremija proricao protiv Babilona:
Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima,
i nojevi će ondje obitavat.
Dovijeka će ostat' mjesto bez življa,
nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena. (Jr 50,39)
Babilon će biti hrpa ruševina, brlog čagljima,
užas i ruglo, kraj nenastanjen. (Jr 51,37)
18,3. ''Jer se gnjevnim vinom bluda.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.
''Trgovci se zemaljski.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 18,11.
18,6. ''Naplatite joj dvostruko'' (grčki diplsate ta dipla znači ''duplo dvostruko''). Duplo naplaćivanje je dobro poznati starozavjetni pojam; prema Mojsijevu zakonu tko god bi bio odgovoran za krađu bilo čega, morao je vratiti dvostruko (Izl 22,4.7.9). Ideju dvostrukog naplaćivanja su često koristili proroci kao idiom za kaznu ili nagradu punom mjerom. Izaija je izjavio da Jeruzalem ''iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje" (Iz 40,2). ''Dvostruka bijaše njihova sramota … zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko.'' (Iz 61,7). Jeremija je o Izraelu prorekao: ''Dvostruko ću naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su … oskvrnuli moju zemlju.'' Jr 16,18 ''Progonitelji moji nek' se postide… Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!'' (Jr 17,18 Bog je preko Zaharije rekao Judi: ''dvostruko ću ti uzvratiti'' kad ih bude izbavio od njihovih neprijatelja (Zah 9,12). Mnogi znanstvenici smatraju da riječ ''dvostruko'' ne znači da će kazna biti dvostruka u odnosu na učinjeno zlo, već jednaka naknada.To bi, prema Meredithu G. Klineu, značilo da bi ''opačine Babilona bile uzvraćene jednakom mjerom kazne na Božjoj tezulji pravde''.
18,8. ''Gospod, Bog, Sudac njezin!" Kršćanska sadašnjost bolje prevodi ovu frazu: ''Gospodin Bog, koji je osudi.'' Riječ ''osudi'' je particip aorista, što pokazuje da je suđenje izvršeno u prošlosti. Babilon je osuđen; ispitivanje je završeno, presuda je objavljena i sada dolazi izvršenje suda.
18,1. Ivan vidi jedan drugi anđeo silazi s neba s božanskom vijesti. To nije anđeo iz Otkrivenja 17. poglavlja koji tumači Ivanu, već drugi koji dolazi od Boga s moći velikom. Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. Bez obzira na sumornost njegove vijesti, ovaj anđeo je vjesnik ''evanđelja. On ne dolazi da uživa nad mukama palih, već da objavi trijumf Božjih namjera i konačno oslobođenje Božjeg naroda od svakog tlačenja.''Sjaj ovog anđela nadmašuje zavodničku slavu Babilona. Njegova sjajna pojava i jaka vika trebaju privući pozornost zemaljskih stanovnika na Božji posljednji poziv da napuste otpali vjerski sustav i obrate se Bogu da bi izbjegli ono što će doći na nepokajane. Njegov proglas je poziv da se odvoje od Babilona i obrate Bogu (Otk 18,4); time završava objavljivanje vijesti upozorenja trojice anđela iz Otkrivenja 14. poglavlja.
18,2.3. Anđeo najavljuje vikom iza glasa pad krivotvorenog otpalog vjerskog sustava posljednjeg vremena: Pade, pade Babilon veliki. Ova objava je odjek Izaijinih riječi u 21,9: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." Ona također ponavlja vijest upozorenja drugog anđela Otk 14,8 U svim slučajevima, pad Babilona posljednjeg vremena prikazan je kao nešto što se već dogodilo, premda će se dogoditi u budućnosti. Ponavljanje riječi ''pade'' i korištenje prošlog vremena u budućnosti treba zajamčiti Božjem narodu da je pad Babilona posljednjeg vremena neposredan i neminovan.
Pri opisu neizbježnosti pustošenja Babilona, Ivan se služi dobro poznatim proročkim rječnikom kojim je opisano pustošenje drevnog Babilona (vidi Iz 13,19-22; Jr 50,39; 51,37). Babilon je postao nastambom zloduha (demona), svih duhova nečistih i svih ptica nečistih mrskih. Prijevod Kršćanske sadašnjosti dodaje ''i odurnih životinja''. Tu neće više živjeti nijedno ljudsko biće. Pad i propast Babilona posljednjeg vremena sigurni su kao i uništenje i pustošenje drevnog Babilona. Posebno značajnim se čini prikazivanje uništenja Babilona kao otpalog i opresivnog vjerskog sustava posljednjeg vremena izrazima propasti drevnog grada Babilona.
Potvrda pada Babilona čitavog svijeta u budućnosti proizlazi iz činjenice da je na isti način prorečen pad starog Babilona, a prorečeno se ispunilo. Ivan vjeruje da će Bog nastaviti djelovati u budućnosti kao što je djelovao u prošlosti. Proročanstvo i ostvarenje Babilonova pada u prošlosti vidi kao povijesni uzorak koji ukazuje na pad mnogo većeg Babilona.Kao što je pad drevnog Babilona bio radosna vijest za Izrael, tako je pad Babilona posljednjeg vremena radosna vijest za Božji narod tog vremena.
Uzrok Babilonova pada je trostruk: prvo, što je gnjevnim vinom bluda svojega opio sve narode (Otk 14,8; 17,2). To ukazuje na zavodničko djelovanje Babilona posljednjeg vremena, koji vara ljude da prihvate njegove vjerske zahtjeve.Drugo, svojim zavođenjem Babilon uspijeva da su s njom (su) bludničili svi kraljevi zemaljski (vidi 17,2; također 18,9). To se odnosi na nedozvoljeni odnos vladajućih političkih sila svijeta s otpalim vjerskim sustavom posljednjeg vremena. Na kraju, trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina (vidi i Otk 18,15). Ovdje nalazimo novi element u utjecaju Babilona koji nije ranije spomenut: dok je Otkrivenje 17. poglavlje usmjereno na politički vid jedinstva između otpalog vjerskog sustava posljednjeg vremena i svjetskih vladajućih svjetovnih i političkih sila, tekst ovdje objašnjava da se iza jedinstva posljednjeg vremena krije potreba za ekonomsku sigurnost. Opijajući utjecaj babilonskog vina bluda čini svjetovne i političke sile u svijetu slijepima za ''potpunu nesigurnost samog Babilona i za Boga kao jedini izvor prave sigurnosti''.18,4.5. Usred objave propasti Babilona Ivan čuje drugi glas s neba koji poziva Božji narod da ga napusti: Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina
te ne budete suzajedničari grijeha njezinih. Ovaj poziv odjek je poziva proroka Jeremije upućen Hebrejima u Babilonu: ''Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaća po zasluzi.'' (Jr 51,6; također 50,8; 51,45)
Očito se mnogi iskreni i bogobojazni ljudi još uvijek kolebaju u Babilonu. Ovo podsjeća na izvještaj o Lotu (Post 19. poglavlje). Premda nije sudjelovao u grijesima Sodome, poistovjetio se s njima. Neposredno pred uništenje tog grada, pozvan je da ga napusti; inače će dijeliti njegovo uništenje. Na sličan način Bog šalje posljednji poziv svojem narodu da iziđe iz Babilona prije nego što ga uništi. Leon Morris kaže: ''U izvjesnom smislu ovaj je poziv ključ čitavog poglavlja. Ivan se ne raduje padu grada. On poziva kršćane da vide stvarnu situaciju i postupe u skladu s njom.'' To je posljednja prilika da se narod obrati Bogu i izbjegne sudbinu Babilona i svih koji se udružuju s njim.
Babilon treba nestati jer njezini grijesi do neba dopriješe. To je odjek poziva koji je Jeremija uputio Izraelcima u Babilonu: ''Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake.'' (Jr 51,9) Pavao objašnjava da tvrdokorni i nepokajani zgrću gnjev na sebe ''za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima'' (Rim 2,5.6). Grijesi Babilona su nebrojeni. On je dugo odbijao Evanđelje i prezirao Božje strpljenje i milost; međutim, spomenu se Bog zločina njezinih kako bi na njemu izvršio svoj pravedni sud.
18,6. Odjednom anđeo mijenja predmet. Upravo je Božjem narodu uputio poziv da iziđe iz Babilona; sada nad njim objavljuje božansku presudu: Vratite joj milo za drago. Ovo načelo odmazde odjek je starozavjetnih proglasa o sudu nad drevnim Babilonom: ''Kćeri babilonska'', vikao je pjesnik, ''pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!'' (Ps 137,8; vidi 28,4) A Jeremija je rekao: ''Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.'' (Jr 50,29) Kazna određena Babilonu odgovara njegovom zločinu. Ovo načelo je Isus naglasio u Propovijedi na Gori: ''Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.'' (Mt 7,2)