Sakrament ispovijedi ( pomirenja, pokore)

sola scriptura, doslovno iz Biblije, Isus je rekao:

Ivan 20,22-23

to rekavši dahne u njih i kaže im:
"Primite DUHA SVETOGA,
Kojima ( vi apostoli-svećenici-op HH) OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im"

Jedan od sakramenata koji je, uz euharistiju (sv. pričest), najprisutniji u kršćaninovom životu je zasigurno sv. ispovijed (sakrament pomirenja). Tako je često prakticiramo, posebno uoči većih blagdana, a razumijemo li je? Je li nam jasno zašto je ispovijed potrebna? Zašto baš na takav način? Ispovijedamo li se ispravno? To su samo neka od pitanja na koja želimo odgovoriti u nizu brošurica koje ćemo iz nedjelje u nedjelju dobiti u ruke. Čitajmo ih jednu po jednu, a kad ih sve prikupimo, pročitajmo ih još jednom sve zajedno u nizu. Onda ćemo dobiti logičnu cjelinu.

Kad kažemo riječ «ispovijed» onda tu obično podrazumijevamo ono relativno kratko vrijeme provedeno u susretu sa svećenikom. No, treba odmah na početku reći da to nije posve ispravno! Ispovijed je puno širi pojam od onoga što najčešće pod njim podrazumijevamo. Evo zašto:


Ispovijed se sastoji od nekoliko dijelova:

• DONOŠENJE ODLUKE za ispovijed i ISPIT SAVJESTI
  
• PRIZNANJE GRIJEHA pred svećenikom
  
• KAJANJE za grijehe i primanje ODRJEŠENJA
  
• izvršenje POKORE.
  

DONOŠENJE ODLUKE ZA ISPOVIJED



Odluku da pristupim ispovijedi mogu donijeti potaknut raznim razlozima. Osjećaj krivice radi grijeha (grižnja savjesti), nemir i tjeskoba u mojoj nutrini, nevolje koje shvaćam kao kaznu za grijeh, drugi ljudi koji me potiču da se ispovjedim, blizina blagdana, posebne prigode (krštenje ili prva pričest djeteta, vjenčanje, krizma, kumovanje...) – sve to mogu biti i te kako jaki poticaji da donesem odluku za ispovijed. Naravno, najbolji i najispravniji razlog za ispovijed jest OSJEĆAJ LJUBAVI PREMA BOGU. Njemu sam iskazao nezahvalnost svojim grijesima, na njegovu ljubav ja sam uzvratio neposlušnošću, iskušavao sam njegovu strpljivost, nisam vjerovao u ispravnost njegovih zapovijedi, posumnjao sam u njegovu istinu, odbacio sam njegov put ljubavi i mira i izabrao put zla... Jednostavno, iznevjerio sam svoje kršćanske principe, nisam bio čovjek kad sam trebao biti, nisam bio sličan Isusu Kristu, a to mi je dužnost, nisam bio «sol zemlje i svjetlo svijeta» kako mi je zapovjedio Spasitelj, nisam bio ... nisam bio ....


Kako natrag? Ima li načina vratiti se na pravi put? Ima li nade za mene ili mi nema spasa? Jedina nada i spas za čovjeka, jedini izlaz iz ropstva grijeha, jedini način da prestanem biti tama i postanem svjetlo jest – VRATITI SE OCU PO ISUSU KRISTU! «Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti ... i naći ćete mir dušama svojim» (Mt 11,28-29), rekao je jednom prigodom Isus, a na drugom mjestu rekao je: «Onoga tko dođe k meni neću izbaciti» (Iv 6,37). Kakvo ohrabrenje!


Ispričao nam je priču o izgubljenom sinu i milosrdnom ocu (pročitaj u Evanđelju po Luki, 15. poglavlje, od 11. do 32. retka) želeći nas ohrabriti na putu povratka k Bogu svaki puta kada smo zgriješili. Pretvarajući vino u svoju Krv (na Posljednjoj večeri) Isus je rekao da Krv prolijeva «na otpu-štenje grijeha». Sretni smo mi ljudi! Nismo ni svjesni koliku šansu imamo zahvaljujući Isusu! Nikakvi mi čarobni i magijski postupci ne trebaju, potre-bno je samo u vjeri i iskrenom kajanju obratiti se Ocu i pozvati se na Krv prolivenu za mene. Ta Isusova žrtva mi omogućuje da se uvijek iznova vra-ćam Bogu i primam od njega čistoću srca, oproštenje, mir i nutarnju slobodu.




Nema nikoga i ničega na ovom svijetu gdje čovjek može naći spokojstvo, sretno, zadovoljno i smireno srce, nego JEDINO U BOGU! I koliko god se čovjek trudio da u djelima svojih ruku, u svojim dostignućima, u napretku znanosti, u novcu i profesionalnom napretku pronađe istinsku sreću – toliko više mora priznati da je i dalje nezadovoljan, da to još uvijek nije dovoljno za potpunu sreću, da ima još puno toga što nije postigao – i tako ljudskom nemiru nikad kraja! I nećemo, nećemo, nećemo se smiriti sve dok si ne priznamo da uzrok našeg nemira nije u onome što nismo postigli, zaradili ili kupili – nego je uzrok nemira u mojim grijesima i neispravnom načinu života i ponašanja! Tek tada ću se prestati zavaravati i otvoriti srce Bogu! Dok to ne učinim, mogu postići cijeli svijet – ništa mi neće koristiti! Zar Isus nije jasno rekao: «Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?» (Lk 9, 25). I sv. Augustin je napisao: «Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!». Velika je to životna istina! Što je prije shvatimo i prihvatimo, to bolje za nas! U protivnom, nemamo prava optuživati Boga što smo nesretni, nezadovoljni, nervozni, nemirni, neispu-njeni, rastreseni, malovjerni...


Slični smo ponekad priči o čovjeku kojeg su pronašli mrtvog u pustinji samo na metar od izvora vode. Trebao je samo pružiti ruku i dohvatiti vodu, a on nije htio jer je bio uvjeren da se radi o priviđenju. Na dohvat ruke nam je

Božje milosrđe, ali ipak treba pružiti ruku! Božja ruka je već prva pružena! Ali što vrijedi, ako sam ja svoju ruku ustegnuo? Kao što reče pokojni papa Ivan Pavao II Veliki: «Ne bojte se Krista! Otvorite vrata Kristu!». Ako iskreno razmišljamo, naći ćemo u životu mnoštvo razloga za ispovijed!



ISPIT SAVJESTI



Odluka da pristupim pomirenju s Bogom u ispovijedi, vodi me k susretu sa samim sobom i vlastitim životom kroz susret s Božjom riječju. Što to znači? Jedino pravo zrcalo u kojem ću vidjeti svoju istinsku sliku su Božje zapovijedi, Božja riječ. NE ono što ljudi smatraju (ne)dopuštenim, NE ono što većina radi, NE ono što je moderno ili se smatra naprednim, NE ono što ja mislim da je dobro ili zlo, nego riječ onoga koji JEDINI zna granicu dobra i zla, a to je Bog! Sve ostalo je poput iskrivljenog zrcala koje od lica stvara izobličenu grimasu. Na takvom iskrivljenom zrcalu vidi se možda po-koja krupnija stvar, ali mnoštvo detalja ostaje nevidljivo ili iskrivljeno, a ži-vot se sastoji upravo od mnoštva sitnica, zar ne? I ljubav se najčešće vidi u sitnicama, zar ne? I najveća zla počinju u sitnim stvarima, zar ne?


Savjest je za nas vjernike «glas Božji u čovjeku». Po njoj, ukoliko je nor-malno formirana, Bog čovjeku otkriva dobro i zlo. Ona u nama izaziva ugodu kad učinimo dobro i neugodu tj. grižnju kad učinimo zlo. Čovjek se može opirati glasu savjesti, može ga ne slušati, ali ga ne može izbaciti iz sebe.



Ako čovjek želi doći pred Boga iskreno i sa ispravnim stavom, nije dovoljno gledati samo na najkrupnije stvari: «Nisam nikog ubio, nisam ni-kome ništa ukrao, nisam nikome zapalio kuću...». To je stav čovjeka koji zavaravajući samog sebe misli da će uspjeti zavarati Boga! Kada bismo tako gledali, onda grešnika gotovo da i nema u svijetu, jer većina ipak nikog nije ubila, većina ipak nije nikome zapalila kuću ili nešto ozbiljno ukrala. A lijepo piše u Bibliji: «Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama!» (1Iv 1,.


Koliko će vremena trebati za ispit savjesti, ovisi o tome koliko sam sklon griješiti i koliko je vremena prošlo od zadnje ispovijedi. Drugačije je anali-zirati razdoblje od dva mjeseca ili dvadeset godina. Drugačije će se pre-ispitivati netko tko je blage i mirne naravi, a drugačije netko tko je nagle ću-di, sklon porocima ili lošim navikama, slab na loše utjecaje okoline. Dru-gačije će se preispitivati netko tko godinama leži u bolesničkoj postelji, a drugačije netko na kome leži sav teret života, rada i brige za obitelj. Zato je nemoguće reći: Odvoji 10 minuta za ispit savjesti. Nekome će biti dovoljno par trenutaka, a netko će se morati ozbiljno zadubiti u svoj protekli život.


Kod ispitivanja savjesti mnogi se služe gotovim pitanjima koja se nalaze gotovo u svakom molitveniku, dok drugi upotrebljavaju niz natuknica koje su u djetinjstvu naučili napamet zajedno s grijesima i onda ih uporno cijeli život ponavljaju bez ozbiljnijeg razmišljanja o tome. Dakako da takvo ispo-vijedanje s vremenom preraste u dosadnu «pjesmicu» koja se recitira, a da pri tome više ne moram puno ni razmišljati, već sada znam što ću reći na slijedećoj ispovijedi za par mjeseci! Sve je uvijek jedno te isto. To je znak da nismo ozbiljno proanalizirali svoje ponašanje, nego samo onako letimično, površno. Naravno da se tako ne može osjetiti korist od ispovijedi!



Prisjećajući se svojih grijeha, moram istovremeno zauzeti stav prema njima. Jedini ispravan stav prema grijehu (i vlastitom i tuđem) je NEGATIVAN STAV. Dakle, ja moram PREUZETI ODGOVORNOST za svoje grijehe pred Bogom i pred samim sobom. Sve dok krivicu prebacujem na drugoga pa možda i na samog Boga, nema ni iskrenog kajanja ni iskrenog pomirenja s Bogom! I sve dok nastojim umanjiti svoje grijehe uspoređujući se sa lošijima od sebe ili ih opravdavati pod izgovorom da su «takva vremena» i «da je rat kriv za sve» i da «svi tako rade», dotle nema pravog kajanja. Sve dok tražim opravdanja za svoje grijehe govoreći kako je «naša vjera ipak malo konzervativna» i da je danas novo, moderno doba, nema ništa od mog kajanja. To valja reći veoma jasno!


Ispit savjesti za ispovijed moguće je napraviti kod kuće (pa i svaki dan prije spavanja dobro je ispitati savjest!), putem do crkve, u crkvi, čekajući na red za ispovijed i sl. Nije nam potreban nikakav poseban prostor. Savjest je taj prostor u kojem se susrećem sa sobom i Bogom. Potrebna je samo dobra volja, poniznost, iskrenost i malo tišine. Posebno poniznost, jer samo takav čovjek može priznati pogreške. Ohol čovjek niti treba niti traži niti drugom daje oproštenje. Ohol čovjek ni ne može biti iskreni

Evo mene zanima ono što sam te pitao i na onoj temi o tzv ukazanjima u Međugorju. Dakle jasno ti je treba ispovjediti to što napadaš biskupa i vršiš harangu protiv njega na svim forumima. Dakle ne pitam te da mi kažeš što su ti rekli svećenici kod kojih si se, opet nadam se, ispovijedio.
Nego da potvrdiš da to ispovijedaš jer sam ti jasno rekao da sablazniš tako malene.
Pusti silne citate, mala korist od njih ako se propust vrši i sablažnjava a k tome još i ustraje u grijehu.

Izrail je napisao/la:

Evo mene zanima ono što sam te pitao i na onoj temi o tzv ukazanjima u Međugorju. Dakle jasno ti je treba ispovjediti to što napadaš biskupa i vršiš harangu protiv njega na svim forumima. Dakle ne pitam te da mi kažeš što su ti rekli svećenici kod kojih si se, opet nadam se, ispovijedio.
Nego da potvrdiš da to ispovijedaš jer sam ti jasno rekao da sablazniš tako malene.
Pusti silne citate, mala korist od njih ako se propust vrši i sablažnjava a k tome još i ustraje u grijehu.

brate ,

nemam ja šta ispovijediti glede njega
pišem šta govore drugi teolozi i svećenici o međugorju
pišem šta ja mislim o porukama i ukazanju iz međugorju
obrazložio sam detaljno više puta ( ti to barem znaš i sa drugih foruma) zašto vjerujem u poruke koje se daju preko 6 vidjelaca
a ti mi nikad nisi odgovorio, po tvom mišljenju, zašto lokalni biskup koji je na samom izvoru i žiži zbivanja , ne popriča iz prve ruke s vidiocima o porukama koje Gospa daje svijetu
to što se moje mišljenje ( kao i mišljenje 100-na teologa i svećenika, i milIjuna vjernika) suprotno lokalnom biskupu nije grijeh:) pa ga shodno tome i ne ispovjedih

Kojima OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im

(ti tu želiš reći da se to odnosi samo na svećenike)

ipak već idući odlomak kaže "gdje god je dvoje ili troje skupljeno u moje ime, tamo sam i ja među njima"
(da li se to također odnosi na svečenike?)

Naravno da ne! Katolička crkva uporno izvrče Sveto pismo stoga odbacujem nju i njenu lažnu nauku skupa sa papom (u Bibliji prorečenim antikristom) i svjim njegovim poslanicima.

Čuj pa vidiš kako padaš na prvoj stepenici i činiš grijeh sablazni jer svojim ponašanjem navodiš na grijeh neposlušnosti one koji ti povjeruju.
Doduše ti citiraš teologe ali sam daješ kontekst tim citatima.
Često ni izvore ne navodiš bar ne ovdje.
Što se tiče tvog pitanja ja sam te već savjetovao da pitaš biskupa o tome. Ja uopće neznam jeli točna tvoja tvrdnja.

Da skratim. Da bi bio vjerodostojan moraš ispovjediti svoje grijehe neposluha prema biskupu jer ovako tvoje copy/paste o tome što je ispovijed i kako nije ništa drugo nego davež protestanata bez pravog svjedočenja.
Savjetujem ti jednu dobru i dugu ispovjed ali ponesi tekst postova u kojima si biskupa prozivao.

Zadnja promjena: ; čet 22 vel 2007, 11:04; ukupno mijenjano 1 put.

inliner je napisao/la:

Katolička crkva uporno izvrče Sveto pismo stoga odbacujem nju i njenu lažnu nauku skupa sa papom (u Bibliji prorečenim antikristom) i svjim njegovim poslanicima.

A što bi ti drugo nego uvrijedio papu i pisao druge gluparije.

Izrail je napisao/la:

Čuj pa vidiš kako padaš na prvoj stepenici i činiš grijeh sablazni jer svojim ponašanjem navodiš na grijeh neposlušnosti one koji ti povjeruju.
Doduše ti citiraš teologe ali sam daješ kontekst tim citatima.
Često ni izvore ne navodiš bar ne ovdje.
Što se tiče tvog pitanja ja sam te već savjetovao da pitaš biskupa o tome. Ja uopće neznam jeli točna tvoja tvrdnja.

Da skratim. Da bi bio vjerodostojan moraš ispovjediti svoje grijehe neposluha prema biskupu jer ovako tvoje copy/paste o tome što je ispovijed i kako nije ništa drugo nego davež protestanata bez pravog svjedočenja.
Savjetujem ti jednu dobru i dugu ispovjed ali ponesi tekst postova u kojima si biskupa prozivao.

brate,

ne moraš ti meni popovat oko toga
osobno vjerujem da na ispovijed idem češće nego ti i da skrušenije ispovijedam grijehe od tebe ( sukladno sa Gospinom preporukom o mjesečnoj ispovijedi)
to što ti misliš da je ono što kaže biskup perić DOGMA, to je tvoj problem
o "perićevoj nepogrešivosti i dogmatičnosti" sam ti već 5-6 puta objašnjavao, ali za badava
ti oko međugorja jednom imaš film da su halucinacijeili autosugestija u pitanju , pa kad se to pobije dokazima raznih komisija da djeca uistinu nešto vide i da su u ekstazi , onda mijenjaš argumente, tj da djeca lažu, pa onda opet kad ni to ne argumentiraš , onda teza da su djecu nagovorili franjevci , onda kad nema suvislog objašnjenja zašto i za koga , onda da je zloduh -sotona u pitanju , a ne Gospa
a onda kad se i to pobije , jer koji bi zloduh davao poruke o Isusu, molitvi, postu, pokori , sakramentima, Bibliji itd , e onda ti na kraju ostaje gola demagogija da svi koji su za poruke iz m,eđugorja su protiv KC i njenog biskupa i sl ( sic!) , drugim rječima da je perić nepogriješiv i nezabludiv , što ti svaki teolog može pojasniti da nije tako
ali normalno , ne vjeruješ ni tada , jer ćeš ti opet naći neki razlog da ne vjeruješ 6 vidioca ( samo me živo zanima , otkud ti toliko nepovjerenje i animozitet prema njima )
ali da zaključim , jer nije ovo tema o međugorju i lokalnom biskupu
evo brate , potrudio sam se još jednom , da ti ukratko "napišem anemnezu tvog pogrešnog gledanja na stvari", pa ti sada u miru srca procjeni kakve su moje namjere ( nisam nikakav touroperator , rentijer soba isl , nama ni lipe koristi od branjenja vidioca, jedino možda na nebu od BDM , a to će mo vidjeti na drugom svijetu)
budi mi najljepše pozdravljen , i s ovim sam na ovoj temi zaključio glede ispovijedi i biskupa perića

mir i svako dobro tebi i tvojima:grli:

inliner je napisao/la:

Kojima OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im

(ti tu želiš reći da se to odnosi samo na svećenike)

ipak već idući odlomak kaže "gdje god je dvoje ili troje skupljeno u moje ime, tamo sam i ja među njima"
(da li se to također odnosi na svečenike?)

Naravno da ne! Katolička crkva uporno izvrče Sveto pismo stoga odbacujem nju i njenu lažnu nauku skupa sa papom (u Bibliji prorečenim antikristom) i svjim njegovim poslanicima.

pa barem se ovi jasni citati NE MOGU izvrtati
ne može se ni govoriti o metafori, paraboli, simbolizmu
jezični izričaj je tako jasan da svatko tko želi razumski tumačiti , može dati samo jedno tumačenje slijedećih ISUSOVH riječi:

Kojima OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im

znači svećenicima je dana ta ovlast

nije napisano i rečeno ljudima : npr.

griješniče, razmisli o svom grijehu i pokaj se u sebi
(prije negoli blaguješ Tijelo i Krv Kristovu)

hrvoje hrki je napisao/la:

to što ti misliš da je ono što kaže biskup perić DOGMA, to je tvoj problem
o "perićevoj nepogrešivosti i dogmatičnosti" sam ti već 5-6 puta objašnjavao, ali za badava
ti oko međugorja jednom imaš film da su halucinacijeili autosugestija u pitanju , pa kad se to pobije dokazima raznih komisija da djeca uistinu nešto vide i da su u ekstazi , onda mijenjaš argumente, tj da djeca lažu, pa onda opet kad ni to ne argumentiraš , onda teza da su djecu nagovorili franjevci , onda kad nema suvislog objašnjenja zašto i za koga , onda da je zloduh -sotona u pitanju , a ne Gospa
a onda kad se i to pobije , jer koji bi zloduh davao poruke o Isusu, molitvi, postu, pokori , sakramentima, Bibliji itd , e onda ti na kraju ostaje gola demagogija da svi koji su za poruke iz m,eđugorja su protiv KC i njenog biskupa i sl ( sic!) , drugim rječima da je perić nepogriješiv i nezabludiv , što ti svaki teolog može pojasniti da nije tako
ali normalno , ne vjeruješ ni tada , jer ćeš ti opet naći neki razlog da ne vjeruješ 6 vidioca ( samo me živo zanima , otkud ti toliko nepovjerenje i animozitet prema njima )

Ma badava ti silno pisanje o ispovjedi kad poslije tih silnih ispovjedi ti meni možeš podmetati ovakve gadosti i pisati što ja mislim o kome.
Pa iznesi i jedan dokaz za tvoje nebulozne tvrdnje da sam negdje napisao

da su halucinacijeili autosugestija u pitanjuonda, teza da su djecu nagovorili franjevci, onda da je zloduh -sotona u pitanju ...

Pa daj i jedan dokaz, nema ga jer sam ja samo prenosio službene stavove Katoličke Crkve o tom pitanju. I to dosta sam se suzdržavao da ne pustim silne citate jer si se ti tim bavio ali kad sam ti tamo na temi podastro velike "plahte" od dokaza zašutio si.
No teško mi je povjerovati da netko može lagati na drugog, sablazniti i pritom se ispovjedati i primati Živog Boga kroz Euharistiju.
To mi nije nikako jasno.
Jadno je da tvrdiš kako će te Gospa nagraditi za laži i to u nebu. Teško mi je povjerovati da si ti katolik.

inliner je napisao/la:

Kojima OTPUSTITE GRIJEHE,
OTPUŠTAJU IM SE,
kojima zadržite
zadržani su im

(ti tu želiš reći da se to odnosi samo na svećenike)

ipak već idući odlomak kaže "gdje god je dvoje ili troje skupljeno u moje ime, tamo sam i ja među njima"
(da li se to također odnosi na svečenike?)

Naravno da ne! Katolička crkva uporno izvrče Sveto pismo stoga odbacujem nju i njenu lažnu nauku skupa sa papom (u Bibliji prorečenim antikristom) i svjim njegovim poslanicima.

Inliner,

Ako je dvoje ili troje dovoljno, zašto ima dvanaest apostola? Čisto me zanima. Misliš da ako je jedan apostol sam, da Isus nije s njime? Ili još bolje- da protestant brodolomac koji živi na otoku nije s Isusom?

ČOVJEK NE TREBA DRUGOG ČOVJEKA KOJEM ĆE PRIZNATI GRIJEHE DA BI MU BOG OPROSTIO.
ISUS KRIST JE UMRO ZA SVAKOG COVJEKA I ON JE POSREDNIK IZMEDU BOGA I COVJEKA ,A NE COVJEK IZMEDU BOGA I COVJEKA TO JE U SZ TAKO BILO, KAD JE SVECENIK ULAZIO U SVETINJU NAD SVETINJAMA JEDNOM GODISNJE KAKO BI PRINIO ZRTVU ZA SVOJE (I SVIH LJUDI) GRIJEHE.
COVJEK SE SPASI KAD RIM 9 ;9,10 i AKO SAGRIJESI OD SRCA SE POKAJE U SVOJOJ SOBI ILI GDJE SE NADE JER VJERAN JE NAS OTAC I OPROSTIT CE NAM NASE GRIJEHE AKO MU KAZEMO.

KRSCANSTVO NIJE RELIGIJA, KRSCANSTVO JE OSOBAN ODNOS S BOGOM(DUH SVETI KOJI JE U NAMA), A NE PREKO SVECENIKA

forestsilvy je napisao/la:

ČOVJEK NE TREBA DRUGOG ČOVJEKA KOJEM ĆE PRIZNATI GRIJEHE DA BI MU BOG OPROSTIO.
ISUS KRIST JE UMRO ZA SVAKOG COVJEKA I ON JE POSREDNIK IZMEDU BOGA I COVJEKA ,A NE COVJEK IZMEDU BOGA I COVJEKA TO JE U SZ TAKO BILO, KAD JE SVECENIK ULAZIO U SVETINJU NAD SVETINJAMA JEDNOM GODISNJE KAKO BI PRINIO ZRTVU ZA SVOJE (I SVIH LJUDI) GRIJEHE.
COVJEK SE SPASI KAD RIM 9 ;9,10 i AKO SAGRIJESI OD SRCA SE POKAJE U SVOJOJ SOBI ILI GDJE SE NADE JER VJERAN JE NAS OTAC I OPROSTIT CE NAM NASE GRIJEHE AKO MU KAZEMO.

Ne vidim razlog za viku forestsilvy daj se skuliraj.

Ispovijed se ne smije shvatiti individualistički.
Dakle svojim grijesima prljamo ne samo sebe nego i zajednicu kojoj pripadamo. Naravno da mi Bogu ne možemo grijesima umanjiti veličanstvo, moć i slavu ali sebi i drugima nanosimo štetu.
Prezbiter kojem ispovijedamo grijehe predstavlja i zajednicu u koju nas on prima. Dakle grijeh nas izopćuje a svećenik vraća u zajednicu.
Ispovijed pokazuje znak zajednice koja pod poticanjem Duha Svetog hoda u trajnom obraćenju. Amen.

Samo Bog može opraštati grijehe, a apsotoli su to činili u Isusovo ime. Isusa su htjeli kamenovati kada je opraštao grijehe bolesnima od rođenja riječima "Idi i ne griješi više", i "Ustani i hodaj". Želim reči da su to apostoli činili dok je Isus bio na zemlji, kasnije to ne čitamo. Današnji svećenici su si dali pravo koje jedino Bog ima i postavili su se na položaj koji je jako opasan - tko se još tako uzvisio i htio biti viši od Boga, pomozite mi. Idući tjedan poslat ću citat iz katekizma da vidite što RKC govori o tome, original, pa ćemo dalje moći konkretnije po toj problematici, ma što mislili, ali znajmo da je jedna ISTINA!

Sinke je napisao/la:

Inliner,

Ako je dvoje ili troje dovoljno, zašto ima dvanaest apostola? Čisto me zanima. Misliš da ako je jedan apostol sam, da Isus nije s njime? Ili još bolje- da protestant brodolomac koji živi na otoku nije s Isusom?

Ma joj dragi Sinke, nije mi bila namjera to reci, htjeo sam samo reci da se tekst koji se nalazi stih iznad tog ne odnosi na ispovjedanje na uši [svećenicima]

Gospa iz međugorja kao jednu od 5 najvažnijih spasonosnih stvari za vjernika spominje MJESEČNU ispovijed

evo nešto kratko o ispovijedi iz GK:

Treba li prije pričesti na ispovijed?
Neki vjernici u mojoj sredini tvrde da ispovijed prije pričesti nije propisana, ili kako vele »potrebna«, jer pokajanje već molimo u misi. Ja mislim drugačije, da je pokajanje na misi javno i »opće« pokajanje za sve dosadašnje propuste, a osobna ispovijed je propisana i potrebna. Imam li pravo?

Vjerna čitateljica

Temeljno načelo glasi: na ispovijed odnosno, bolje rečeno, na sakrament pomirenja vjernik treba »ići« uvijek kad je u teškom, smrtnom grijehu, tj. kad je god učinio nešto čime je stvarno duboko narušio i povrijedio dobar odnos s Bogom. Duhovni učitelji zahtijevaju od pravih vjernika da se s Bogom pomiruju što mogu prije nakon što su postali svjesni da su narušili svoj dobar odnos s Bogom odnosno da su počinili svjesno i hotimice veće zlo. Pristupanje sakramentu pomirenja propisano je, dakle, uvijek onda kad je čovjek u smrtnom grijehu i najmanje jednom na godinu, najbolje o Uskrsu kad je po crkvenoj zapovijedi određeno da bi se vjernici trebali i pričestiti.

Vaš stav da je obvezno pristupanje sakramentu pomirenja prije pričešćivanja odnosi se samo na slučaj kad se čovjeku vjerniku dogodi tako velik prijestup i tako veliko popuštanje zlu. U svim drugim slučajevima vjernik, kad god sudjeluje u euharistijskom slavlju, smije bez grižnje savjesti i bez ikakvog oklijevanja pristupiti svetoj pričesti.

Štoviše, bez pristupanja pričesti vjerničko sudjelovanje u euharistijskom slavlju nije potpuno. Naime, u svetoj pričesti, kako uči provjereni drevni crkveni nauk, opraštaju se laki grijesi. Kajanje pak na početku svakoga euharistijskog slavlja zapravo je priprava, stvaranje primjerenog vjerničkog raspoloženja za susret s Bogom živim. To kajanje moglo bi, osobito kod svjesnijih i izgrađenijih vjernika, postati savršeno kajanje za koje se dobiva oproštenje. Vjernik koji je svjestan da je učinio smrtni grijeh i koji se za njega savršeno pokajao, trebao bi, ako je ikako moguće, prije pristupanja pričesti, pristupiti i osobno sakramentu pomirenja.